Foto: Index.hr/Luka Šangulin

HRVATSKA Ibiza ili Sodoma i Gomora? Zrće može biti oboje, ovisno o tome pitate li lokalne stanovnike ili turiste željne zabave.

Kako bih provjerila je li njegova zloglasna reputacija istinita, odlučila sam vidjeti što se događa na jednoj od najpoznatijih hrvatskih plaža i je li Zrće zaista leglo seksa, droge i danonoćnog partijanja.

Na plažu stižem oko šest popodne. Sunce je još visoko na nebu, plaža je puna mladih ljudi koji se opušteno sunčaju, kupaju, kartaju ili u rukama drže neizostavne mobitele. Ne razlikuje se puno od ostalih plaža na kojima sam bila, osim što nema obitelji s djecom, nema starijih ljudi, svuda oko mene je ekipa u dvadesetima. Sadržaji na plaži prilagođeni su njima, a kad malo pogledate, nema čega nema.

Na svakom koraku turistima se nešto nudi. Fast food, beach barovi, jet ski, bungee jumping, skakaonice, seks shop, saloni za tetovaže. Što god vam padne na pamet, naći ćete tamo, čak i akvarij s ribicama u koji stavite stopala pa vam ribe pojedu staru kožu. Naravno, sve za svoju cijenu, a ako veselim gostima ponestane love, bankomat je uvijek pri ruci.

Pažnju ipak odvlači glazba iz obližnjih klubova, pa odlučujem zaviriti što se tamo događa.

U prvom klubu ostajem malo ošamućena količinom ljudi naguranih u malo prostora. Oko mene sve šljašti. Polugoli i odlično raspoloženi mladići i djevojke plešu i ispijaju koktele. Stariji par ekstatično pleše u plitkom bazenčiću nasred kluba, a svugdje oko mene se šarene tijela u plesu, badići, kokteli.

U sljedećem je klubu slična atmosfera, i u sljedećem. Voda, pjena, šarenilo, kokteli i tijela. Mladi, pijani, preplanuli. Kad postane previše alkohola, previše sunca, previše blještavila, skočiš u more. I onda ispočetka. Ovdje nema mjesta lošem raspoloženju, nema mjesta ni jednoj brizi na svijetu. Zrće je opuštenost, zabava, Zrće je sloboda od svih obzira.

"Sviđa mi se hrvatsko more", kaže mi jedan Talijan. "Puno je čišće nego u Italiji, jedino ima puno kamenja. Partiji su dobri, atmosfera, more, jedino nam je malo skupo."

"A cure?", pitam.

"Ne ide baš sa curama. Kod nas ako imaš love i imaš stol s pićem, uvijek ima cura oko tebe. Tu ne. Evo, počastio sam dvije cure neki dan, a onda su otišle s drugim dečkima, nisam imao sreće", kaže.

Cure su ovdje zaista u manjini, ali one koje srećem su vesele i pristupačne. I naravno, razgolićene, ali hej - na plaži smo, kako drugačije?

"Zrće je vrh. Odlično nam je ovdje, bile smo i lani. Dolazimo i iduće godine, definitivno", kaže mi grupa cura iz Rijeke koje plešu nedaleko od mene. S njima se slaže i Angela, mlada Čileanka koja živi u Italiji.

"Lani sam bila u Grčkoj, ovdje je slično, ali bolje. Volim partijati, volim plesati i piti. Ali drogu ne uzimam, samo pijem. Hrvatske dečke nisam upoznala, samo Talijane i Nijemce, ali ima još vremena", kaže mi ona.

Kako pada mrak, ekipa se izmjenjuje. Oko deset navečer prilično je prazno. Treba ipak isprati sol i umor od dana i osvježiti se za noćni izlazak. Odlučujem popiti koktel i pričekati da večer počne, zanima me što se ovdje događa noću, je li zaista takva Sodoma i Gomora kako se priča.

Putem do šanka uletava mi mladić u kupaćim gaćama, sunčanim naočalama i šeširu. Među dlake na prsima upleten mu je zlatni lanac.

"Do you want to have sex with me?", pita me.

"Stvarno ne, ali prolazi li ti to s curama ovdje?"

"Nemam pojma, tek smo došli. Ako se predomisliš, nađi me u klubu."

Ovdje je s još četiri prijatelja koji me također pozivaju da dođem piti i plesati s njima, ali odlučujem nastaviti po planu.

Na šanku na plaži razgovaram s konobaricom.

"Ma nije ti to baš tako kako se priča. Mislim ima seksa, ima droge, ima svega, ali ovisi. Svako malo me netko pita gdje može nabaviti drogu, ali ovdje je i dosta policije. Neki dan su uhvatili curu, taman si je napravila lajnu i krenula povući - kad eto njih. Najluđi su Britanci, definitivno. Znaju piti i drogirati se po 48 sati bez prestanka i onda takvi bauljaju okolo. Svašta vidim, ali to je za vrijeme festivala, inače je mirnije", kaže.

Za šank uskoro dolaze dva mladića, jedva da su punoljetni.

"Ja sam s Paga, frend je iz Zagreba. Izlazimo i mi lokalci nekad tu, bankrotirao sam na Zrću. Evo danas sam zapio tisuću kuna, imam još tisuću", kaže i pokazuje mi novčanice.

Smiju se i pokušavaju šarmirati konobaricu, ispijajući medicu koja ovdje košta 10 kuna. Nude me poppersom, tekućinom koja se prodaje u malim bočicama, a konzumira se tako da ju prinesete nosu i udahnete kroz jednu pa drugu nosnicu. Ovdje bočica košta 150 kuna, a prodavača ne možete propustiti, budući da stoji s natpisom na najprometnijem mjestu između klubova. Poppers bi trebao izazvati osjećaj opijenosti i izoštriti osjetila, a efekt navodno traje tri do pet minuta.

Nešto dalje od njega stoji stariji čovjek s hrpom balona i plinom u bočici. Kad mu netko priđe, puni balone iz bočice i to im prodaje. Radi se o dušikovom oksidu koji se još naziva plinom za smijanje, a njegovo udisanje izaziva euforiju i opuštenost, povremeno i halucinacije. Lako je dostupan jer se prodaje kao potisni plin za šlag, a tako ga očito nabavlja i ovaj djedica.

Tri mladića kupuju balone, sjedaju na stubu, snažno udahnu iz balona i samo se prevrnu. Pokušavam ih nešto pitati, ali samo se smiju i odmahuju rukom. Malo kasnije jedan mi ipak prilazi.

"Probaj, stvarno je dobro. Lupi te na par sekundi, ali te cijelog zdrma, glava ti se rastavi", objašnjava.

Dolazim na potpuno prazan podij ispred jednog kluba. Glazba trešti, a samo pet cura pleše malo dalje, ispijajući koktele iz litarske boce s hrpom šarenih slamki. Zovu me da im se pridružim.

"Iz Italije smo, frendice su mi prvi put tu, a ja redovito ljetujem u Hrvatskoj, svake godine u drugom gradu. Zrće je malo skuplje, ali razumljivo, to je zbog partija. Hrvatska za naše standarde i nije toliko skupa", priča.

"Kako vam se sviđaju hrvatski dečki?"

"Ja imam dečka doma, pa samo gledam. Zgodni su, ali su jako napasni. Plate ti piće pa očekuju da će ševiti, ali ne ide to baš tako. Ne volimo taj pritisak, došle smo se zabaviti", zaključuje.

Prilazi nam skupina dečkiju, također Talijani, ali cure nisu baš zainteresirane za druženje s njima, pa ubrzo idu dalje.

"Nađi nas u klubu, plesat ćemo još", kaže mi moja sugovornica Francesca.

Momke njihov odlazak nije previše pogodio. Smiju se, dobacuju jedan drugome, piju žestice.

"Hrvatska je super, volimo Hrvatsku. Frend nam se ženi, ovo mu je momačka. Prvi put smo tu, ali očekujemo da će biti ludo", kaže mi jedan.

Ponovo susrećem svoje poznanike od ranije, zovu me da im se pridružim.

"Jesi li se predomislila? Seks?", pita me opet.

Nisam, ali ostajem malo popričati s njima.

"Ja sam iz Acapulca, frendovi su Francuzi. Imaš neke frendice za nas? Tu smo zbog cura i partija, naravno", kaže mi dok me cijelo vrijeme pokušava zagrliti.

"Daj dođi s nama popušiti malo trave", uključuje se drugi. "Nismo daleko odavde."

Objašnjavam im da ne mogu, da sam tu poslom, da želim ostati ovdje, da smo se na kraju krajeva tek upoznali i da nema šanse da sjednem u auto s pet nepoznatih frajera.

"Ma daj, dobri smo ti mi dečki. Ništa ti nećemo, što ti je. Super si nam, želimo se družiti s tobom. Mislim, želimo se i seksati s tobom, ali samo ako i ti želiš", uključuje se prijatelj.

Uspijevaju me nagovoriti da krenem s njima, ali ne prije nego što mi je jedan od njih dao osobnu da je uslikam i pošaljem prijatelju.

"Ok, ako ćeš se osjećati sigurnije, ali nema potrebe za tim. Mi poštujemo žene", kaže, smijući se mom oprezu.

Sjedamo u taksi i odlazimo do njihovog hostela.

"Nije baš nešto, ali ostali smo bez apartmana u zadnji tren, pa smo morali. Tisuću kuna smo ovo platili, nije nam baš drago, ali nema veze, dobro se zabavljamo na plaži", pričaju mi.

Imaju tipičnu hostelsku sobu, ništa posebno, ali sve se doima čisto i udobno. Dečki motaju joint i nastavljamo razgovor. Međusobno razgovaraju na njemačkom.

"Trojica nas je iz Francuske, jedan iz Meksika, a ja sam Kurd. No, godinama živimo u Stuttgartu. Najbolji smo prijatelji, braća. Znaš, smiješno mi je što si toliko oprezna. Kurdi jako poštuju žene, sramota bi bila da ti se nešto dogodi dok si u mom društvu, ali razumijem, i ja bih volio da se moja sestra tako postavi", priča mi.

Puštaju hip hop s mobitela i plešu, sve je opušteno.

"Znaš, mi smo ti reperi, obožavamo glazbu. Želiš li čuti neke naše stvari?", pita me.

Nagovaram ih da se vratimo i obećavam im pomoći da upoznaju neke cure.

"Ok, obećali smo te vratiti pa idemo. Ma, seksat ćeš se ti sa mnom večeras", kaže mi crnac koji mi se predstavio kao Slick. Jako je samouvjeren. "Želiš to. Ako imaš dečka, nazovi ga i odmah to završi, da nije dosadan bio bi tu s tobom. Ja sam novi frajer, to je uvijek bolje."

Vraćamo se na Zrće koje se u međuvremenu prilično popunilo. Sa svih strana nas šamaraju svjetla, glazba, prezgodne hostese koje nas pozivaju u klubove, čak i djevojke na štulama koje, odjevene u ružičaste kostime, izgledaju kao bomboni. Ljudi piju po plaži, piju dok hodaju, piju u klubovima, piju, piju, piju. Nekakvog ozbiljnijeg drogiranja ne vidim, samo se povremeno osjeti miris marihuane, poppers i baloni.

Jedan par se ljubi, a nekoliko metara dalje jedan mladić urinira u grmlje. Na Zrću svega ima, ali toaleta baš i nema. Ima jedan javni WC, a oni u klubovima se plaćaju pet kuna po ulasku. Čistoći se ne može prigovoriti, ali s obzirom na količinu pića koje se konzumira, nakupi se lijepa cifra u toku večeri.

U klubu su gužva, glazba, svjetla i neprekidni ples, neprekidno gibanje mase. Ljudi plešu u skupinama, plešu sami, na partiju ima mjesta za svakoga. Ili bar za onoga koji plati ulaz između 150 i 200 kuna, koliko to košta iza ponoći. Prije toga ulaz je slobodan, a na vratima dobijete žig tako da bez problema možete kružiti.

Ipak, slabo je opravdana reputacija Sodome i Gomore. Nema droge, nema seksa, samo pomalo očajni turisti koji pokušavaju pronaći partnericu za večer. Žene su u manjini, pa mi stalno pokušavaju uhvatiti pogled, uvući me u ples, uspostaviti kontakt. Nije važno, ovdje su možda još samo noćas, potrošili su love, žele se opustiti i zabaviti, nisu baš selektivni. Sve prolazi ako ste žena, sve možete dobiti jer na Zrću nema briga, nema obzira. Ako imate love, sve vam je nadohvat ruke. Sve je moguće, bar za večer.

Na tom ste podiju centar svemira, ošamućeni ste, udara vas glazba, udaraju svjetla, sudarate se s ljudima, plešete, pijete i večer traje zauvijek. Zrće je bijeg od stvarnosti, a za to će uvijek biti publike, uvijek novih turista željnih bezumlja, slobodnog seksa, željnih tog komadića slobode, željnih da vam ostave svoj novac.

Izlazim iz kluba i sjedam zapaliti cigaretu, a tek nekoliko minuta kasnije pored mene sjeda novi mladić. Čeh je i ne zna engleski, pa nam je komunikacija jako otežana, ali nudi mi svoje pivo i čašicu razgovora.

"Znaju Česi engleski, samo ja ne znam. Bio sam lijen učiti i sad ne mogu pričati s curama", smije se. "Nema veze. Tu sam se dovezao iz Češke da se malo opustim. Uhvatio sam curu u krevetu s frendom. Poludio sam i otišao. Nema veze što sam sam, uvijek će biti ljudi."

Odlučujemo se malo prošetati, pa skočiti do njegovog auta po cigarete. Parkirao je nedaleko od plaže, u šumarku gdje spava u autu kako bi uštedio na smještaju.

"Skupo mi je tu. Kod nas je cuga jako jeftina čak i na party mjestima, za mene je ovo stvarno skupo. Hrana, cigarete, sve još nekako, ali cuga je pet puta skuplja nego doma", objašnjava mi. Iz auta vadi bocu votke i juice i nudi mi piće, nudi mi da zapalimo joint, a kad odbijam sliježe ramenima i vraćamo se na plažu.

"Ok je, napit ćemo se tamo. Dum dum tekila? Napijmo se tekile i idemo se kupati. Jedino mi je problem tuš, ima u blizini kamp, ali nema tuševa. Moram se voziti do Novalje ako se želim istuširati, to je gnjavaža", kaže.

Već se bliži jutro pa ipak odbijam tekilu i noćno kupanje. Razilazimo se na parkingu, a moj Čeh odlazi potražiti bolju sreću u nekom od klubova.

Tko zna, možda uspije nagovoriti neku od ovih ušminkanih cura da provede noć u njegovom autu? Možda, ako plati dovoljno tekile po cijeni pet puta skupljoj nego doma ipak uspije zaboraviti probleme koje je ostavio u Češkoj.