ZA GOLFERE je izbjegavanje vode pitanje pobjede i poraza. Na jednom terenu u Australiji to je bilo pitanje života i smrti. Golferski klub Carbrook u Queenslandu mogao se pohvaliti jedinstvenim članstvom - šest morskih pasa. Od njihovog misterioznog dolaska do nestanka 17 godina kasnije, ovo je priča o najopasnijoj vodenoj opasnosti u sportu, piše CNN.

Jezero na golferskom terenu nekih 14 kilometara od Tihog oceana može zvučati čudno stanište za bilo koju ribu, ali morski pas može opstati svugdje. Riječni morski pas, slatkovodni kit, estuarijski kit, kit labuđeg jezera - ključ je u njegovim drugim imenima. Iako su porijeklom iz toplih i tropskih voda, morski psi bikovi imaju organe posebno prilagođene za zadržavanje soli, što im omogućuje da zađu duboko u slatkovodna okruženja, što bi se pokazalo kobnim za druge morske pse zbog gubitka natrija.

Stoga prisutnost zdepastih morskih pasa tupog nosa u rijeci Logan - koja teče prema moru na pola puta između Brisbanea i Gold Coasta i vijuga oko golferskog kluba Carbrook - nije bila posebno iznenađenje za lokalno stanovništvo 90-ih godina. Kao ni jake poplave.

Brojne poplave

Povezan sa suptropskom klimom regije, klub je bio u središtu poplava od svog osnutka 1978. godine, poplavljen vodom u brojnim prilikama, uključujući 1991., 1995. i 1996. godinu.

Pljuskovi su bili toliko jaki da je u posljednja tri slučaja teren širok otprilike 100 metara koji odvajala rijeku od šljunčare, pretvorene u jezero pokraj 14. rupe igrališta, bio potpuno potopljen. Otvoren je novi prolaz i negdje tijekom spomenutih poplava šest morskih pasa kliznulo je u nepoznate vode.

Dok se teren sušio i preoblikovao, vrata su se s treskom zatvorila za njima. Ostala su zatvorena 17 godina, sve dok 2013. sljedeća poplava nije ponovno otvorila put do rijeke.

Potkraj stoljeća počelo se šuškati o Carbrookovim vodenim površinama. Bilo je izvješća o glasnom pljuskanju, velikim tamnim oblicima koji su se kretali ispod površine jezera, čak i o visokoj leđnoj peraji koja probija vodu. The Carbrook Shark postao je neka vrsta narodne legende, australski bigfoot, jeti ili lokalna verzija još jedne poznate mitske zvijeri koja živi u jezeru.

"Čudovište iz Loch Nessa je prilično slično onome o čemu se pričalo. Činilo se mogućim, ali u tom trenutku nije bilo dovoljno dokaza", rekao je glavni direktor Carbrooka Scott Wagstaff za CNN.

Ranih 2000-ih godina Courier Mail sa sjedištem u Brisbaneu pretvorio je folklor u stvarnost objavivši sliku jednog od morskih pasa, prisjetio se Wagstaff. Ipak, unatoč tome što je godinama igrao u klubu, nikada ih nije vidio vlastitim očima otkako je 2010. tamo počeo raditi.

Odlučan u namjeri da zadovolji svoju znatiželju, Wagstaff se odvažio spustiti do jezera naoružan kamerom i komadom mesa. Tek što je mamac izbio na površinu, pojavio se morski pas.

Zaprepašteni Wagstaff snimio je mobitelom kratki video kako bi ga objavio na internetu. Snimka je - prema njegovom priznanju - užasna, ali internet ju je obožavao: viralni YouTube video do danas je prikupio više od 2.3 milijuna pregleda.

Interes medija je porastao, a klub je prigrlio svoje zubate stanare. Morski pas bik dodan je u logo kluba, njegov program za mlade nazvan je Junior Shark Academy, a hranjenja su se održavala na turnirima i raznim događanjima - uključujući jedno posebno vjenčanje 2009. godine na kojem se svih šest morskih pasa pojavilo odjednom, prisjeća se Wagstaff.

Unatoč svojoj ljubavi prema morskim psima, Wagstaff ih je oklijevao nazivati kućnim ljubimcima, iako je jednom dao nadimak Patch, zahvaljujući jasnoj oznaci na leđima.

"Koja je najveća riba u ribnjaku?"

U usporedbi s krokodilima i zmijama na drugim igralištima, Carbrookovi morski psi bili su jednostavni za održavanje. Poduzeta su samo dva koraka za upravljanje rizikom: znakovi upozorenja oko jezera i izostanak aktivnosti ronilaca za golf-lopticama, koji izvlače loptice iz jezera na igralištima kako bi ih dalje prodavali.

Fascinacija se proširila daleko izvan australskih granica, potaknuvši zanimanje jednog znanstvenika i istraživača koji voli morske pse sa Sveučilišta Ruhr Bochum u Njemačkoj. Dr. Peter Gausmann objavio je studiju o morskim psima u Carbrooku pod naslovom Koja je najveća riba u ribnjaku? u časopisu Marine and Fishery Sciences u kolovozu 2023. Njihov produženi boravak, ustvrdio je znanstvenik, baca novo svjetlo na to koliko su morski psi prilagodljivi.

Iako osoblje nije hranilo morske pse, glad nije bila razlog za brigu u jezeru dugom 700 metara, širokom 380 metara i dubokom 15 metara prepunom ribe.

Gausmann je izračunao da bi morski psi trebali konzumirati pola tone ribe godišnje - ili 0.44% svoje tjelesne težine dnevno - kako bi zadovoljili svoje energetske potrebe. Budući da su bili mladi kad su stigli, pokazalo se da su narasli do raspona između 1.8 i tri metra do 2013. godine.

Prema Gausmannu, samo su dva puta prije zabilježeni morski psi bikovi koji su godinama preživjeli u izoliranim vodenim površinama, ali nijedan nikada nije izdržao tako dugo.

Jedna grupa je 80-ih godina preživjela najmanje četiri godine u slatkovodnom jezeru Bayano u Panami, dok je druga preživjela cijelo desetljeće visokog saliniteta u južnoafričkom jezeru St. Lucia nakon što je ostala zarobljena 2002. godine. Boravak od najmanje 17 godina u vodama niske slanosti - više od polovice životnog vijeka morskog psa - bio je bez presedana.

"Ova neuobičajena pojava je prvi put vjerodostojno pokazala koliko dugo morski psi mogu preživjeti u ovim okruženjima niske slanosti. Studija je pokazala da morski psi vjerojatno nemaju ograničenja u vremenu boravka u slatkovodnim sredinama kao što su jezera i rijeke te su vjerojatno u stanju provesti cijeli život u tim staništima", rekao je Gausmann za CNN.

Misterij

Nažalost za Gausmanna i Carbrooka, pravi opseg njihove mogućnosti preživljavanja ostaje nepoznat. Prošlo je osam godina otkako je morski pas posljednji put uočen u jezeru. Njihov nestanak je misterij, čak i za Gausmanna.

Učestalost opažanja opala je nakon poplava 2013. godine, što je dovelo do straha da su se neki morski psi možda vratili u rijeku ili uginuli zbog oluje. Potvrđeno je da su dva morska psa mrtva: jedan je pronađen kako pluta na površini, drugi je ubijen ilegalnim ribolovom.

Wagstaff, koji nikada nije primijetio nikakve znakove lošeg zdravlja među morskim psima u više od 100 viđenja, vidio ih je samo nakratko nakon spomenutog ilegalnog ribolova. Gausmann smatra kako je malo vjerojatno da su preostali morski psi umrli na "prirodan način" zbog gubitka natrija ili bilo kojeg drugog "anatomskog" razloga, s obzirom na njihovu prilagodljivost te stoga teoretizira da je ilegalni ribolov najvjerojatnije objašnjenje za njihov nestanak.

Što god da je razlog, to je izostanak koji se jako osjeća u klubu. "Ne mogu si pomoći, hodam uz jezero i gledam unutra, čekajući da možda ugledam peraju. Članovima se svidjela činjenica da je njihov teren za golf jedinstveno mjesto. Voljeli bismo ih ponovno vidjeti", rekao je Wagstaff.

Prošle je godine staza bila potopljena u najvećoj poplavi ikada zabilježenoj na tom području, rekao je Wagstaff. Iako je to bilo financijski štetno, klub je bio zatvoren dva mjeseca, poplava je potaknula nadu da su novi morski psi možda prešli iz rijeke u jezero.

Samo će vrijeme pokazati ima li izgleda za povratak morskih pasa, ali Carbrook već planira budućnost bez svoje maskote. Postoje planovi za isušivanje jezera i izgradnju novog terena tijekom sljedećeg desetljeća.

"Postoje legende o morskim psima koji su agresivni kad dolaze u kontakt s ljudima. Ali kada ih doživite u tako neposrednoj blizini i shvatite koliko su lijepi i graciozni, onda ih jednostavno smatrate fascinantnima", rekao je Wagstaff.