Foto: Instagram

EMIR TICA, pedesetogodišnji menadžer prijevoza iz Travnika, svojim je zanimljivim hobijem privukao mnogo pozornosti na internetu.

On, naime, ima običaj slikati se kraj ploče s nazivom mjesta koje posjeti i do sad je već skupio nekoliko stotina fotografija koje objavljuje putem svog Instagrama.

Upitali smo ga kako je došao na tu ideju.

"Kao i većina stvari u mom životu počelo je slučajno. Volim mnogo putovati. Trudio sam se i djecu naučiti da zavole putovanja. Kad smo se 2010. vraćali s godišnjeg odmora shvatio sam da su nam svake godine slike s godišnjeg iste samo su djeca malo veća, a ja malo više sijed.

Stali smo na odmorište Vrpolje na autocesti i ja sam jednostavno odlučio da se uslikam pored oznake 'Vrpolje'. Kad sam bio mali dosta se putovalo vlakovima, a kondukteri bi se zezali : 'Vrpolje, Vrpolje tko nema kartu napolje'.

Kad smo došli kući i s prijateljima podijelili naše fotografije s godišnjeg odmora, nekako je ta fotografija mene ispred znaka s nazivom mjesta uvijek izmamljivala najviše komentara. Nekima se svidjelo, neki su zaključili da svašta slikam.

Kasnije bih obično nedjeljom pokupio kćeri i išli bi na razna mjesta u okolini da one upoznaju što više, odjednom mi je bilo žao propustiti šansu i da se fotografiram kod table gdje smo prošli.

Poslije bih kćerima pravio male kućne kvizove tipa 'Sjećate li se gdje smo bili prošle nedjelje...' Onda bi one pogađale i koja je više zapamtila pobijedila bi.

Tu su igru već iduće ljeto prerasle jer su ušle u pubertet, ali je meni ostala zabava da se uslikam pored znaka. Već tada sam namjenski slobodne dane koristio da obiđem mjesta gdje nisam bio i da se uslikam", ispričao nam je Emir.

Prva je fotografija nastala 2010., a ozbiljnije je počeo sa svojim hobijem u ljeto 2011.

Naišao je na mnoga zaista neobična imena poput Babinog potoka, Brloga, Čemernice, Kobilje glave, Oštrog Zida, Svinjarevaca...

"Ima ih istih ili sličnih u različitim državama. Postoji na primjer naselje Modrič u Hrvatskoj i Modrič u Bosni, Bročanac u Hrvatskoj i Broćanac u Bosni, Buna u Bosni i Bunica u Hrvatskoj", naglašava on.

Do sad je skupio fotografije iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.

"U odnosu na Travnik u kojem živim najdalje sam na zapadu bio u Cesarici,Karlovcu i Zagrebu, sjeverno Žlebina, Donji Miholjac, Beli Manastir, Vukovar, istočno Beograd, Paraćin, Budva, a južno kompletna obala od Budve do Cesarice, osim Kaštela koja sam do sada preskočio, ali imam u planu kompletirati i taj dio", ispričao nam je.

Je li ga iznenadio interes ljudi za njegov hobi?

"Generalno da, ali isto tako znam da ima ogroman broj ljudi koji vole putovanja, i obično se kod planiranja zamišljaju Pariz, Rim, Istanbul, Barcelona i slično. Skoro nitko ne planira posjetiti Svinjarec, Oštri Zid, Medviđu...

Vjerujem da je u tom smislu i zanimljivo drugim ljudima da vide nazive tih mjesta. Također, dosta ljudi koji žive u tim mjestima mi se javi, poželi da se upoznamo i poziva na druženje sljedeći put kada nađem.

Meni su ta 'mala' mjesta interesantna jer sam kroz svoj hobi u tim mjestima stekao dosta prijatelja.

Kod mene su, na primjer, Split i Cret Bizovački na fotografijama ravnopravno zastupljeni i mislim da se ljudima to sviđa", kaže Emir.

Također nam je otkrio da je prije nekog vremena s prijateljem pokušao osnovati društvenu mrežu na kojoj bi ljudi iz cijelog svijeta mogli postaviti fotografije svog mjesta.

"Projekt je funkcionirao nekih 6 mjeseci, ali nakon što smo dobili fotografije iz 41 zemlje, to je postalo tehnički prezahtjevno.

S našim skromnim znanjem informatike nismo to mogli pratiti, a gotova rješenja su nam u tom momentu bila preskupa, tako da je taj projekt zamrznut , ali sam ja sada već iz navike i iz neke ljubavi nastavio skupljati fotografije", zaključuje on.