ŠIBENIK ima fontanu koja je rijetkost i u svijetu.

1920-ih, kad se prostor nekadašnjeg groblja ispred crkve Gospe van Grada preuređivao u park, sa Skradinskog buka donesen je komad sedre i postavljen u središte fontane u perivoju fra Luje Marune te od tada, zahvaljujući složenim fizičko-kemijskim i biološkim procesima, neprestano raste.

Sedra, stijena koja nastaje taloženjem u vodi otopljenog kalcijevog karbonata, u ovom se kraju često koristila kao građevinski materijal, no danas je strogo zaštićena i zabranjeno je njeno odlamanje. Ipak, ovaj prirodni fenomen Nacionalnog parka Krka i dalje živi i raste u samom srcu Šibenika.

Ima i stanare

Osim što predstavlja atrakciju, ujedno je pokazatelj čistoće okoliša jer sedra može rasti samo u strogo specifičnim uvjetima nezagađene vode. Uz alge i bakterije, vodene mahovine od izuzetne su važnosti za sedru, a od vrste mahovine ovisi i sam izgled.

S vremenom je fontana dobila i svoje stanare – crvenouhe i žutouhe kornjače (lat. Trachemys scripta) te slatkovodne ribe, među kojima prednjači zlatna ribica (lat. Carassius auratus). Neke od njih nekadašnji su kućni ljubimci koje njihovi vlasnici više nisu smjeli držati u akvarijima, ali ih nisu smjeli ni ispustiti u prirodu. Tako je fontana postala i svojevrsni azil za životinje.