SVAKOG tjedna, počevši s ovim, donosit ćemo vam priče s ulica hrvatskih gradova. Crtice iz života ljudi koji ne nose poznata imena i prezimena, no čiji životi kriju detalje koji podsjećaju na to da svatko od nas nosi neku svoju priču vrijednu dijeljenja.

Počinjemo s pričama iz Zagreba.

Zagrebačke priče - Vladimir Galina

MOJE ime je Vladimir. Slikar sam po struci, ali inače sviram ovdje na Gornjem gradu iz hobija. Sviram tu već 11 godina. Čak i više od toga, znaju me ovi Kraljevi ulice. Inače nisam iz Zagreba. Rođen sam u Hrvatskom zagorju, Novi Marof. U Zagrebu sam od 1949., imam unučad tu. I suprugu.

Bilo je ovdje svakakvih muzičara. Baš ovdje na ovom mjestu, bilo je i stranaca tu koji su dolazili svirati gitaru... 

Volim svirati od malih dana, tako da sam i slikao i svirao. Glazba mi je sada jedan lijepi hobi, smiruje me. 

Slikarstvom se bavim od osnovne škole, otkad sam pošao u školu. Još tad sam bio pohvaljen od učiteljice, na zid je stavila moje sličice, to me jako veselilo. Umjetnost mi služi i da nešto zaradim, ali u slikarstvu je malo slabije pa se i ovako snalazim.

Reakcije ljudi na moju svirku su pozitivne, sviram nekada i neke zabavne pjesme, ove naše stvari i tako. Ne sviram samo stranu glazbu. Ipak, najviše volim svirati klasiku jer sam samouk u tome. 

Imam napisanih i svojih skladbi, njih sviram kao svoje autorske pjesme. Najviše me veseli kad sviram svoje stvari. Kad se čovjek prepusti tome, ne misliš o stvarima koje ti život sada donosi, kako ćeš se snalaziti i sve to.