ZBOG HRT-ove greške popularni dječji film Vlak u snijegu ovog se vikenda opet našao u fokusu javnosti. Dugo se nagađalo zašto je HRT film označio oznakom 12+, a dok se na kraju nije ispostavilo da je riječ samo o greški s Prisavlja, neki su nagađali da je razlog možda kondukterov uzvik "saperlot!".

Znate li uopće što znači taj pojam?

Kondukter u filmu taj izraz koristi kad god ga nešto uznemiri, začudi ili kad samo želi smiriti djecu u vlaku. Pojam kasnije prigrli i glavni lik, dječak Ljuban, a kolika je popularnost te uzrečice postala nakon filma, govori i činjenica da su glumca Edu Peročevića mnogi na ulici zvali upravo - Saperlot.

"Ja nisam nikakav Saperlot. Moje ime je Eduard Peročević", bunio se on tad.

Pritajena psovka

U 450. broju Vijenca Nataša Opačić pokušava pojasniti porijeklo tog izraza te povlači čak i religijske konotacije iz deset Božjih zapovijedi, od kojih jedna glasi "Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud". Naime, Opačić piše da je riječ o pritajenoj psovci koja korijene ne vuče iz hrvatskog jezika, već iz njemačkog, austrijskog, slovenskog, češkog, pa čak i francuskog.

"Bavarski sapperlot i sackerlot posuđeni su iz fr. sacrelotte (sacre lot, sveti, Božji usud). Ishodište mu je bez dvojbe u sakramentu, lat. sacramentum, prisega, misterij, otajstvo; sacer, svet, Bogu posvećen, jer i u ljutnji često posežemo za svetim i svetima - Bože sveti (kao izraz nestrpljenja), sveca mu Božjega, tako ti svih svetaca Božjih, skida mu sve svece s neba. No fr. sacré, kao uzvik, znači i proklet bio, sto mu muka, dovraga, dođavola, prokletstvo, dobijesa. U današnjim njemačkim rječnicima izraz sapperlot ima uza se oznaku regionalno i zastarjelo, a znači također prokletstvo, dovraga, dođavola", piše.

"Čak i neki drugi izrazi za isto značenje (sapperment, saprment, sapristi) upućuju na saperlota. Ni u njima ne vidimo na prvi pogled kako su nastali, ali npr. sapristi ili sacrebleu zakrivaju ime Božje da ne bude u prvom planu. Sapristi je eufemistički izraz umjesto sakristi (sakra, sakrament + Kristus), a u izrazu sacrebleu (Sacre de Dieu) drugi dio, bleu, i opet eufemistički služi tomu da se izbjegne blasfemija (spominjanje Boga, Dieu)", dodaje.

Međutim, navodi i jedno drugo potencijalno značenje tog izraza.

"Da saprlot može biti i nešto slatko, saznala sam iz jednom prilikom već spominjane (a i dalje dražesne) knjige Drvinjski štikleci Borisa Szütsa (Kajkavsko spravišče, Zagreb, 2008). Autor piše da je i njegov dedek Ivan znal podviknuti Saprlot! da nekaj fest pohvali ili zašpota (jer se v nedelu ne šika reči ni vrag te skelil ni ti bokca), no sve bi ih nakon nedjeljnog objeda razgalila baka Agneza sa 2-3 tanjura saprlota. Mi smo, sudim po receptu, te kolačiće zvali pekmezli", objašnjava.

"No saprlot, ovak il’ onak, ostaje saprlot. Sakom posluži za kaj mu treba", zaključuje na kraju teksta.