UMJESTO da mu objašnjavamo pravila, dijete treba podučavati vlastitim primjerom... Bolje je da vaš mališan vidi kako svi zajedno jedemo za stolom, kako si međusobno dodajemo hranu i poslužujemo se, te pojedemo sve što je na tanjuru, nego da mu objašnjavamo što je dobro, a što loše. Predugačka objašnjenja nisu nimalo učinkovita. Uz to, dijete prolazi kroz razdoblje u kojem pokazuje znatiželju za sve što ga okružuje i isprobavat će mnoga nova jela. To je savršen trenutak da njegovu prehranu obogatite novim namirnicama. Naravno, trebamo to učiniti polako: jedno po jedno, uvijek u pažljivo odabranom trenutku.

Nemojte ih pitati što žele

Nemojte učiniti kobnu pogrešku, nipošto ih nemojte pitati što bi radije jeli: "Juhicu ili špagete?", "Piletinu ili možda ribu?"... Osim što su znatiželjni, vrlo su neodlučni. Dopustimo li im da biraju, neće znati što žele. Stoga je bolje da mi odlučimo što će jesti i da im ne damo previše slobode izbora jer će se naučiti pa će, kada budu stariji, misliti da kod kuće, kao i u restoranu, mogu birati s dnevnog menija. Najbolje je poslužiti im hranu koju moraju pojesti. Za nekoliko dana biti će im jasno da biranja nema te da ćete im vi dati ono što ste odlučili kuhati toga dana.

Potrebna im je rutina

U ovom razdoblju dijete će vam biti zahvalno ako uvedete red; uvijek mu poslužite hranu u isto vrijeme i ne uvodite promjene. Njegove navike, njegov pribor za jelo, njegovo mjesto za stolom i uvijek ista stolica itd. Kao i kada su bili bebe, to ih smiruje i ulijeva im sigurnost. Preporučljivo je pratiti njihov ritam. Nakon nekog vremena već ćemo moći više improvizirati, a katkad ponešto preskočiti.

Poneki savjet

Kako se ne bi naučili ostavljati hranu na tanjuru, poslužite malu porciju i postupno je povećavajte, ovisno o porastu teka svoga djeteta. 

Pažnja s grickanjem. Ne navikavajte ih na čips ili slatkiše između obroka: nisu dovoljno hranjivi, a utažuju glad. Izaberite neki lakši a hranjiviji međuobrok: prirodan sok, čašu mlijeka, jogurt...

Osnovno je da dijete jede barem jedan obrok dnevno u krugu obitelji. Tako će se naučiti da jede sve kao i ostali ukućani. Trebalo bi posluživati raznovrsnu hranu i dopustiti mu da proba sve, pa bila to i jedna žlica.

Mašta: ako se djetetu ne sviđa određena hrana, pokušajte je pripremati na drugačije načine pa se tako neće zasititi jedno te istom hranom. Kada dijete ne želi probati nešto tvrdeći da mu se ne sviđa, uposlite maštu: recite mu da je rajčica čaroban slatkiš. Radi se o tome da ipak probaju, jer nikad se ne zna ­- možda im se ipak svidi!

Pobrinite se da vrijeme za jelo bude veselo, razgovarajte o vedrim temama, pokažite razumijevanje, ali neka ne zaboravi da sada ipak jede.

Ako ima prijatelja vršnjaka, koji dobro jede, pozovite ga na užinu i neka mu posluži kao primjer.

Ima djece koja plaču za vrijeme jela jer bi željela jesti nešto drugo. S puno strpljenja i odlučnosti stavite im na tanjur ono što ste pripremili kako ne bi baš uvijek dobili ono što žele i postali još zahtjevnijima. Ako ne žele to pojesti, nije važno, poslije će užinati, ali barem će znati da se jede ono što vi kuhate.