ODRASTANJE uz roditelje koji su stalno emocionalno iscrpljeni može utjecati na način na koji se djeca nose s vlastitim osjećajima i odnosima s drugima. Kada roditelji zbog kroničnog umora, stresa ili sindroma izgaranja nemaju dovoljno emocionalne energije, djeca mogu razviti određene obrasce ponašanja kako bi se prilagodila takvom okruženju. Neki od njih mogu se zadržati i dugo nakon djetinjstva. Djeca emocionalno iscrpljenih roditelja često prenose ovih osam navika u odraslu dob.

1. Umanjuju vlastite osjećaje

Djeca koja osjećaju da pred roditeljima ne mogu slobodno pokazivati emocije mogu ih naučiti potiskivati ili umanjivati. Istraživanja pokazuju da djeca mogu razviti takve obrambene mehanizme kako bi izbjegla neugodne emocije i osjećala se sigurnije. U odrasloj dobi zato često govore da su dobro čak i kada nisu jer ne žele druge opterećivati svojim problemima, piše YourTango.

2. Tuđe potrebe stavljaju ispred svojih

Ako je dijete moralo biti emocionalna podrška roditelju, može se naviknuti njegove potrebe stavljati ispred vlastitih. Takva zamjena uloga može dovesti do potrebe za ugađanjem drugima i osjećaja krivnje kada osoba odluči dati prednost sebi. Zbog toga joj je često jednostavnije udovoljiti drugima nego jasno izraziti što sama želi ili treba.

3. Često osjećaju krivnju

Gledanje roditelja koji se teško nosi s vlastitim problemima može kod djeteta stvoriti osjećaj da je sebično posvetiti se sebi. Djeca tada mogu osjećati obvezu tješiti roditelja ili mu pomagati, čak i kada problemi nisu njihova odgovornost. Taj obrazac može se nastaviti u odrasloj dobi kao čest osjećaj krivnje, čak i zbog sitnica.

4. Pretjerano su samostalni

Kada emocionalno iscrpljeni roditelj ne može obavljati svakodnevne obveze, dijete ponekad prerano preuzima odgovornosti poput kuhanja, čišćenja ili brige o braći i sestrama. Tako uči oslanjati se prvenstveno na sebe, a ta samostalnost kasnije može postati prepreka. Traženje pomoći i pokazivanje ranjivosti može mu biti teško, što može utjecati i na bliske odnose.

5. Često pokušavaju riješiti tuđe probleme

Djeca koja su pokušavala smanjiti stres svojih roditelja mogu taj osjećaj odgovornosti prenijeti i u odrasle odnose. Često pokušavaju riješiti tuđe probleme, čak i kada ih to emocionalno iscrpljuje. Pomaganje drugima može postati toliko automatsko da zanemaruju vlastite potrebe i granice.

6. Teško se nose s vlastitim emocijama

Ako roditelji nisu mogli pokazati djetetu kako zdravo prepoznati i obraditi osjećaje, ono može imati poteškoća s tim i kasnije u životu. Umjesto suočavanja s neugodnim emocijama, može ih potiskivati jer mu to kratkoročno donosi olakšanje. Problem je što se neriješeni osjećaji time ne uklanjaju, nego se mogu nastaviti gomilati.

7. Pretjerano su popustljivi

Uz nepredvidivog ili emocionalno nestabilnog roditelja dijete može naučiti pažljivo birati što će reći kako ne bi izazvalo burnu reakciju. Zbog toga se navikava slagati s drugima i izbjegavati sukobe, čak i kada zapravo misli drugačije. U odrasloj dobi takva popustljivost može otežati postavljanje granica i zauzimanje za vlastite potrebe.

8. Boje se emocionalne ovisnosti

Djeca koja su morala biti svojevrsna emocionalna podrška roditeljima mogu kasnije teško podnositi osjećaj da netko ovisi o njima. Istodobno mogu izbjegavati oslanjanje na druge jer su naučila da moraju sve rješavati sama. Zbog toga im ranjivost i emocionalna bliskost mogu djelovati zastrašujuće, iako su važne za izgradnju zdravih odnosa.