SVETI Nikola jedan je od djeci omiljenih svetaca. 5. prosinca djeca diljem zemlje lašte svoje čizmice i stavljaju ih na prozor kako bi ih ujutro u njima dočekao slatki dar. No, u pratnji Svetog Nikole dolazi i Krampus, strašni lik koji djeci koja su bila zločesta ostavlja šibu kao upozorenje da budu bolja.

Tko je Sveti Nikola?

Sveti Nikola je zaštitnik djece i pomoraca. Legenda kaže da je cijelog svog života činio samo dobra djeca. Nikola je rođen početkom 4. stoljeća u gradu Patara, na prostoru današnje Turske, u bogatoj obitelji. Njegovi su roditelji umrli od kuge dok je Nikola još bio dječak te su mu ostavili mnogo novca. Bogati dječak otišao je živjeti kod svog ujaka koji je bio svećenik i odgajao ga u vjeri te je Nikola već tada svoje bogatstvo počeo dijeliti sa siromašnima, ali tako da oni nisu znali tko je dobročinitelj.

Ubrzo je Nikola osjetio poziv da postane svećenik. U to doba bio je tek tinejdžer pa su ga svi hvalili i poznavali kao "dječaka svećenika". Nastavio je pomagati ljudima, ali uvijek u tajnosti. Nije želio nikakvu slavu, pažnju ni zahvalnost.

Nekoliko se puta otisnuo na putovanje u Egipat, Palestinu i druga sveta područja, gdje je vidio mnoge patnje. Rimljani su rušili kršćanske spomenike i protjerivali kršćane zabranjujući im njihovu vjeru. Nikola je na svojim putovanjima ohrabrivao vjernike i poticao ih da si međusobno pomažu. Na povratku iz Palestine, na moru ga je zadesila velika bura koja je prijetila potopiti brod te je Nikola izašao na palubu i počeo moliti. Bura se smirila, a brod se nasukao kod gradića Mire, daleko od Nikolinog doma, zbog čega su ga proglasili zaštitnikom pomoraca. 

U Miri su u to vrijeme svećenici vijećali o izboru novog biskupa. Kako se nisu mogli odlučiti, dogovorili su se da će novi biskup biti čovjek koji prvi dođe na jutarnju molitvu. Pogađate - bio je to Nikola. Godine su prolazile, a Nikola je i dalje pomagao vjernicima.

Zašto Nikola voli čizmice?

Još jedna legenda kaže da je Sveti Nikola živio u šumi, pored jednog sela. Djeca u tom selu su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelja, ali nisu imala igračaka, a ni obuće, tek jedan par čizmica. Baš zato su vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila na prozor.

Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu.

I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su većinom bili siromašni, to su bile jabuke, orasi ili bomboni zamotani u šarene papiriće. Djeca bi se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka, a slatkiši su ih razveselili.