CALL ME sick, call me whatever you want - ali ja jednostavno ne mogu odoljeti tim slatkim smrdecima svoje djece. 
 

Pitale su me jučer moje mame, o čemu pišeš ovih dana? 

"Baš razmišljam o dječjim smrdecima - rekla sam im zamišljeno". 

"O smrdecima? Fuj? Kakvim smrdecima?", zgrozile su se. 

"Onim slatkim smrdecima - ustajale sline ispod dude i neodoljivim smrdecima dječjih tabančića.",
pojasnila sam. 

"A tim smrdecima! Mislile smo da ćeš spomenuti kakicu. Ali da, ti smrdeci, ti su neodoljivi.
Jednostavno vuku da ih cmokneš i udahneš.  Ja tome isto ne mogu odoljeti"., rekle su mi mame. 


 

Dakle - hjuh. Malo mi je laknulo kada vidim da stvarno nisam jedina koja mahnito obožava te slatke male smradove jer oni neće još dugi biti tako slatki. Zapravo - odavno sam već izgubila smrdec od sline i dude - onako kada se umrdi nakon pola noći, pa tako neodoljivo vuče da mu izljubim cijelo lice i bradu posebno. Danas se moj trogodišnjak budi sa smrdecom iz usta koji je priznajem - ne baš sladak, ali zona brade još uvijek vuče na one stare duda smrdece. I zato ga cmoknem tamo svako jutro. Opet i opet i opet, i dok me gura rukicom sa svojim slavnim "Maki se - spavam. Još nutu spavam", ja ga ljubim u bradu i ljubim, a kada zabije glavu u jastuk stradaju mu ti slatki tabani koji unatoč večernjem kupanju, u noći poprime svoj miris. Pogotovo ona zona oko prstića. Priznajem - ludo ih obožavam.

>>>Da konačno riješimo i tu dilemu - cipelice s uloškom ili bez<<<
 

I ne prođe večer da prije spavanja ne poljubim prvo jednu, dok druga već čeka na svoj cmok. I debelo sam svjesna da to neće još dugo trajati, da već pomalo gube svoj bublasti izgled pa će se s vremenom pretvoriti u duguljaste koščate nogice koje će i dalje biti slatke, jer su naše, ali da ću ih baš imati poriv toooliko ljubiti... Neću. Znam da neću. Jer eto dok mlađeg cmačem i smijem se i govorimo fuj, bljak, kisele su, ali ne prestajem cmakati, stariji brat sjetno gleda svoje koščate tabane i ljubomorno pita: "Moje ti više nisu slatke?" Nisu ljubavi, tebi evo jedan cmok u bradu, jer tu se dio neodoljivih slinavih smrdeca još uvijek slatko krije. 
 

 

I znam da nije fer - ali mlađe su još uvijek slađe. I iako mrde jer su noge, jer su bile satima zatočene u čarapama, ta slatka mrdljiva napast stvarno neće trajati još dugo. I zato odajem odu tim slatkim dječjim smrdecima. Jer kao i sve što je dječje s vremenom će postati veliko, pa će tako i smrdec postati - smrdonja. 
 

I jedva čekam večer da stisnem cmoku tamo gdje najviše volim(o).