ULOGA oca u obitelji izuzetno je važna za emocionalni, socijalni i psihološki razvoj djece. Djeca često promatraju svoje roditelje kao uzore, a ponašanje oca može imati dugoročne učinke na oblikovanje njihovih stavova, ponašanja i međuljudskih odnosa. Iako nijedan roditelj nije savršen, postoje određeni obrasci ponašanja koje roditelj, osobito otac, može pokazivati, a koji mogu biti štetni za dijete i spriječiti ga da razvije zdrave vrijednosti i uzore.

Nedostatak emocionalne povezanosti i iskrenosti

Jedan od ključnih aspekata dobrog roditeljstva jest emocionalna povezanost s djetetom. Očevi koji izbjegavaju iskazivanje emocija, ne pokazuju ljubav ili se ne povezuju sa svojom djecom mogu stvoriti emocionalnu distancu. Djeca koja nemaju priliku vidjeti očeve kako izražavaju ljubav, brigu i pažnju mogu razviti osjećaj nesigurnosti i osjećati se napušteno.

Zašto je ovo problem?

Djeca koja odrastaju u obiteljima u kojima se emocionalna povezanost izbjegava često imaju problema u razvijanju vlastitih emocionalnih veza s drugima. Ona mogu imati poteškoća u razumijevanju i upravljanju svojim emocijama. Kada otac ne pokazuje osjetljivost prema djetetovim osjećajima, dijete može početi vjerovati da je pokazivanje emocija slabost ili nešto što treba skrivati.

Što promijeniti?

Očevi koji žele biti dobri uzori trebaju aktivno raditi na stvaranju emocionalne povezanosti s djecom. To uključuje iskazivanje ljubavi gestama, riječima i djelima, kao i otvoren razgovor o emocijama. Pokazivanje ranjivosti i dijeljenje osjećaja omogućuje djetetu da se osjeća voljeno i shvaćeno.

Neaktivno sudjelovanje u odgoju i svakodnevnim obavezama

Otac koji nije aktivno uključen u svakodnevni život obitelji ili ne sudjeluje u odgoju djece može stvoriti dojam da roditeljstvo nije jednako važno za muškarce kao što je za žene. Ako otac izbjegava obaveze, kao što su pomaganje s učenjem, vođenje djece na aktivnosti ili sudjelovanje u kućanskim poslovima, djeca mogu početi razvijati stav da očevi nisu odgovorni za ove aspekte života.

Zašto je ovo problem?

Očevi koji nisu uključeni u svakodnevni život obitelji šalju poruku da roditeljstvo nije podjednako odgovornost oba roditelja. Djeca koja odrastaju u takvim uvjetima mogu imati pogrešna očekivanja u vezi s vlastitim ulogama u obitelji kada odrastu. Također, dječaci mogu odrasti s uvjerenjem da je roditeljstvo i briga za obitelj "ženska stvar", dok djevojčice mogu razviti nesigurnost u vezi s vlastitim pravima u odnosima s partnerima.

Što učiniti?

Aktivno sudjelovanje u obiteljskim aktivnostima, pomaganje u domaćinstvu i svakodnevnom životu pokazuje djeci da je roditeljstvo zajednička odgovornost. Očevi koji se angažiraju u svakodnevnim obavezama šalju jasnu poruku o ravnoteži, odgovornosti i zajedništvu. Ovakvo ponašanje pozitivno utječe na djecu, pomažući im razviti zdrave obiteljske odnose i ravnotežu u životu.

Širenje negativnih stereotipa i toksične muškosti

Muškarci koji podržavaju i promiču negativne stereotipe o "pravom" muškarcu, kao što su agresivnost, emocionalna ukočenost ili odbijanje slabosti, šalju pogrešne poruke svojoj djeci. Na primjer, očevi koji očekuju od svojih sinova da budu "tvrdi" i "nepokolebljivi" ili koji omalovažavaju žene, mogu oblikovati njihove stavove prema rodnim ulogama i međuljudskim odnosima.

Zašto je ovo problem?

Djeca koja rastu u okruženju u kojem se promiče toksična muškost mogu razviti nesiguran odnos prema vlastitim emocijama, osjećati se pod pritiskom da ispunjavaju nerealna očekivanja ili postati netolerantna prema drugim ljudima, osobito prema ženama ili osobama koje se ne uklapaju u tradicionalne rodne norme.

Kako reagirati?

Očevi koji žele biti pozitivni uzori trebaju aktivno poticati ravnopravnost, poštovanje i prihvaćanje svih ljudi, bez obzira na spol ili rod. Djeca trebaju vidjeti očeve koji pokazuju emocionalnu zrelost, poštovanje prema drugima i sposobnost za suradnju. Učenje o važnosti poštovanja, empatije i ravnopravnosti pomoći će djeci da odrastu u odrasle osobe koje razumiju vrijednost zdravih odnosa i ravnoteže u životu.

Izbjegavanje odgovornosti i nedostatak dosljednosti

Otac koji izbjegava odgovornost ili nije dosljedan u svojim postupcima može stvoriti nesigurnost i zbunjenost kod djece. Djeca koja ne primjećuju dosljednost u roditeljskom provođenju pravila i smjernice mogu razviti osjećaj nesigurnosti u vezi s granicama i ponašanjem. Također, roditelji koji ne preuzimaju odgovornost za vlastite postupke šalju poruku da nije važno ispravljati pogreške ili biti odgovoran za svoje postupke.

Zašto je ovo problem?

Nedostatak odgovornosti i dosljednosti može dovesti do toga da djeca ne nauče osnovne vrijednosti, poput poštovanja pravila, odgovornosti i istine. Također, mogu razviti nesigurnost u vezi s vlastitim identitetom i očekivanjima.

Što učiniti za promjenu?

Očevi koji žele biti dobri roditeljski uzori trebaju biti dosljedni u svojim odlukama i postupcima. Ako se dogode pogreške, važno je priznati ih i pokazati djetetu da je odgovornost ključna za osobni rast i zdravlje obitelji. Dosljednost u ponašanju i pravilima pomaže djeci da se osjećaju sigurno i razumiju što se od njih očekuje.

Nepoštivanje partnera

Nepoštivanje partnera, bilo da se radi o verbalnom zlostavljanju, omalovažavanju ili zanemarivanju partnerovih potreba, može ozbiljno narušiti obiteljski sklad. Djeca koja svjedoče takvom ponašanju razvijaju pogrešnu predstavu o zdravim vezama i međuljudskim odnosima. Ako otac pokazuje nedostatak poštovanja prema partnerici, djeca mogu pomisliti da je takvo ponašanje prihvatljivo i u budućim odnosima.

Zašto je ovo problem?

Djeca koja svjedoče nepoštovanju između roditelja mogu razviti nesigurnost i nisko samopouzdanje. Također, mogu razviti nesvjesne obrasce ponašanja koji uključuju omalovažavanje ili nasilje u vlastitim odnosima u odrasloj dobi.

Kako reagirati?

Kvalitetan i dobar odnos temeljen na međusobnom poštovanju ključan je za izgradnju stabilne obitelji. Očevi trebaju biti uzori svojim sinovima i kćerima u pokazivanju poštovanja prema partneru, komunikaciji i zdravom rješavanju sukoba.