RODITELJSTVO je jedan od najzahtjevnijih zadataka u životu. Većina roditelja daje sve od sebe, oslanjajući se na vlastito iskustvo ili vrijednosti koje su naslijedili iz svoje obitelji. No, kako sve više učimo o važnosti emocionalnog zdravlja djece, mnogi u odrasloj dobi počinju preispitivati način na koji su i sami bili odgajani.

Možda su roditelji bili emocionalno distancirani, previše fokusirani na posao ili su se vodili zastarjelim uvjerenjima poput onog da se djecu treba vidjeti, a ne čuti. Stručnjaci za obiteljske odnose za YourTango izdvojili su pet bolnih, ali važnih uvida koje većina ljudi stekne tek kad odraste.

Kad postanemo roditelji, greške naših roditelja postaju jasnije

Roditeljstvo mijenja perspektivu. Tek kada sami dobijemo djecu, počinjemo primjećivati stvari koje bismo danas učinili drukčije nego naši roditelji. Istraživanje Pew Research Centra pokazalo je da gotovo polovica roditelja u SAD-u pokušava odgajati svoju djecu drukčije nego što su oni sami bili odgajani. Suočeni s izazovima vlastitog roditeljstva, mnogi shvaćaju da žele prekinuti neke obrasce i krenuti novim putem.

Uviđamo koliko nam je zapravo nedostajala podrška

S vremenom postajemo svjesni trenutaka kada nam je trebala emocionalna ili druga podrška, a nismo je dobili. Psihologinja dr. Jonice Webb objašnjava da i roditelji koji vole svoju djecu mogu nenamjerno zanemariti njihove emocije. To se zove emocionalno zanemarivanje. Dijete može odrastati voljeno i zbrinuto, a da istodobno ostane emocionalno neprepoznato i usamljeno.

Roditelji nam nisu uvijek bili uzor kakav nam je trebao

Terapeutkinja dr. Gloria Brame ističe da mnoga djeca u odrasloj dobi shvate kako su neke životne vještine morali učiti sami jer ih nitko nije pokazao. Kad djeca nemaju uzor zdravog ponašanja, teško im je razviti samopouzdanje i stabilan identitet. Istraživanja potvrđuju da djeca s pozitivnim uzorima bolje prolaze u školi, lakše se nose sa stresom i imaju jači osjećaj vlastite vrijednosti.

Mnogi roditelji teško priznaju vlastite pogreške

Pojedini roditelji ne mogu ili ne žele priznati da su griješili. Kada se djeca pokušaju otvoriti i izraziti kako su se osjećala, nailaze na obrambene reakcije. Terapeutkinja za traume Yolanda Renteria napominje da perfekcionizam i potreba roditelja da budu u pravu često sprječavaju iskren razgovor. Ta zatvorenost može ostaviti duboke emocionalne rane jer djeca osjećaju da njihove emocije nisu priznate.

Posao im je često bio važniji od prisutnosti

Mnogi odrasli danas govore da su im roditelji bili stalno zauzeti poslom, čak i kad su fizički bili prisutni. Savjetnica za karijeru dr. Ruth Schimel navodi kako su njezini roditelji bili marljivi i brižni, ali previše fokusirani na rad i postignuća. Djeca radoholičara često nasljeđuju te visoke standarde, ali i osjećaj da nikada nisu dovoljno dobra. Istraživanja potvrđuju da takav odgoj može utjecati na samopouzdanje i emocionalnu stabilnost djece.

Vrijeme i iskustvo donose drugačiji pogled na odgoj

S odmakom se roditeljski postupci gledaju drugačije. Vrijeme mijenja standarde, pa ono što je nekada bilo normalno danas može izgledati pretjerano strogo. Nekoć se cijenila čvrsta ruka, a danas se sve više govori o nježnom pristupu i emocionalnoj podršci. Ipak, važno je prepoznati da su mnogi roditelji činili najbolje što su znali. Ako ste imali roditelje koji su vas voljeli, štitili i osigurali osnovne potrebe, iako nisu bili savršeni, pokušajte im pokazati razumijevanje. Nitko ne dobiva upute za roditeljstvo, svi učimo putem.