IMATI blisku obitelj punu ljubavi cilj je za većinu ljudi, i dok neki to zaista i imaju, drugi nemaju - čak i ako se izvana tako čini. To se naziva preplitanjem (engl. enmeshment) - disfunkcionalnim obrascem koji se može pojaviti u bilo kojem odnosu, a posebno unutar obiteljskog sustava.

„Ljudi često misle da je preplitanje nešto pozitivno... ponekad može izgledati kao bliskost, ali zapravo je to i dalje disfunkcionalan obrazac“, rekla je Danica Harris, tjelesno orijentirana terapeutkinja i savjetnica iz Teksasa.

„Kad je takav obrazac prisutan u obitelji, granice među članovima nisu zdrave - što znači da ljudi nemaju osobnu slobodu ni autonomiju kakvu bi trebali imati“, istaknula je Harris.

To, naravno, ne znači da biste trebali imati stroge granice koje vas potpuno udaljuju od obitelji (osim ako je to ono što je za vas najsigurnije). Dobro je pomoći članovima obitelji kad možete ili ih podržati u teškim trenucima.

No, postoje znakovi upozorenja koji mogu pokazati da podrška koju pružate zapravo nije zdrava, već je dio preplitanja.

1. Problemi članova obitelji postaju vaši problemi

Umjesto da samo budete podrška, osjećate kao da je na vama odgovornost da sve riješite. Ne znate se emocionalno odvojiti i sve vas osobno pogađa.

2. Uvijek stavljate tuđe potrebe ispred svojih

Vaše emocije, odmori i granice padaju u drugi plan jer se stalno brinete da ne iznevjerite ili uzrujate druge.

3. Osjećate se krivima kad mislite na sebe

Kad pokušate uzeti pauzu, postaviti granicu ili reći “ne”, javlja se nelagoda, tjeskoba ili osjećaj da ste sebični.

4. Ne znate tko ste izvan svoje obiteljske uloge

Ako se cijeli vaš identitet vrti oko toga da budete “onaj koji pomaže”, “ona koja sluša” ili “onaj koji sve rješava” – vjerojatno ste izgubili doticaj sa sobom.

5. Odvajanje od obitelji osjećate kao izdaju

Svaki pokušaj emocionalnog distanciranja doživljavate kao da radite nešto pogrešno, iako se samo pokušavate zaštititi.

Što učiniti ako se prepoznajete?

Ne radi se o tome da se prestanete brinuti za obitelj - već da to ne radite na vlastitu štetu. Zdrave granice nisu sebičnost, već alat za očuvanje vlastitog mentalnog zdravlja. Učenje kako odvojiti sebe od tuđih problema, traženje podrške i rad s terapeutom mogu pomoći da se oslobodite ovog iscrpljujućeg obrasca bez da izgubite ono što je u obitelji vrijedno.