AUSTIN nikada nije imao priliku odlučiti želi li biti prisutan na internetu. Njegova je digitalna priča započela još prije rođenja: objavama o pokušajima začeća, umjetnoj oplodnji, testu za trudnoću i ultrazvuku. Godinama poslije nastavila se nizom detalja iz djetinjstva - od prvih koraka i odvikavanja od pelena do školskih događaja, sportskih neuspjeha i privatnih trenutaka koje su roditelji dijelili online.

Jednom je Austin molio majku da izbriše fotografiju s rođendana koju je smatrao ružnom. Ona je to odbila, govoreći da je fotografija slatka. Upravo u takvim situacijama vidi se koliko je granica između roditeljskog ponosa i dječje neugode postala tanka.

Što je sharenting?

Dijeljenje obiteljskih trenutaka samo po sebi nije ništa novo ni loše. No društvene mreže promijenile su razmjere: ono što se nekoć govorilo nekolicini bliskih ljudi danas može doći do stotina, tisuća ili desetaka tisuća pratitelja. Time se mijenja i priroda roditeljskog pripovijedanja o djeci.

Autorica Leah Plunkett u knjizi Sharenthood upozorava na fenomen "sharentinga" - objavljivanja privatnih informacija o djeci putem digitalnih kanala. Problem, tvrdi, nije samo u jednoj objavi, nego u stvaranju trajnog "digitalnog dosjea" koji dijete prati od najranijih dana, ponekad i prije rođenja.

Za razliku od odraslih, koji barem formalno pristaju dijeliti vlastite podatke u zamjenu za digitalne usluge, djeca tu mogućnost izbora nemaju. Roditelji ih objavama prerano uvode u digitalni svijet i pritom ostavljaju tragove koje će kasnije možda biti teško izbrisati. Takvi podaci mogu imati ozbiljne posljedice - od neugodnosti među vršnjacima i problema u školi do zlostavljanja, krađe identiteta i mogućeg utjecaja na buduće obrazovne, poslovne i privatne prilike.

Djetetu može biti otežano stvaranje vlastitog identiteta

Još jedno važno pitanje jest: tko ima pravo pričati djetetovu priču? Ako roditelji godinama stvaraju pažljivo oblikovanu sliku djeteta na internetu, to može otežati djetetu da kasnije razvije vlastiti identitet. Što ako ne želi biti ono kako je prikazano? Što ako osjeća pritisak da opravda sliku koju su roditelji predstavili svijetu?

Stručnjaci upozoravaju da pretjerana roditeljska kontrola nad djetetovom pričom može potkopati autonomiju, jednu od ključnih potreba za zdrav razvoj. Umjesto da dijete dobije prostor da samo oblikuje svoj identitet, roditelji ga mogu nesvjesno gurati u ulogu koju nisu sami izabrali.

Zaključak je jednostavan: roditelji bi trebali objavljivati promišljenije. Nije svaka uspomena za internet, a pravo djeteta na privatnost i vlastitu priču ne bi smjelo biti žrtvovano zbog lajkova i kratkotrajnog online odobravanja.