ČINI vam se da se vaše slatko dijete preko noći pretvorilo u stranca? Zalupana vrata, odgovori od jedne riječi i kolutanje očima postali su vaša svakodnevica. No, imamo dobre vijesti: ispod tog oklopa i potrebe za privatnošću, vaš vas tinejdžer i dalje treba više no ikad. Potrebna im je čvrsta ljubav, sigurna struktura i dom koji se ne ljulja. Mijenja se samo način na koji su to u stanju primiti, piše portal Mother.ly.

Ovaj vodič pomoći će vam prevesti ono što tinejdžeri često ne izgovaraju u ono što im je zapravo potrebno, nudeći jednostavne scenarije i svakodnevne navike koje će ojačati vaš odnos i pomoći vam da ostanete povezani i tijekom najzahtjevnijih razdoblja.

Što se krije iza njihovog ponašanja?

"Dobro sam." Često znači da se bore s nečim velikim, ali još nemaju riječi kojima bi to opisali. Potrebno im je dopuštenje da ne moraju razgovarati na zapovijed i prilika da se na temu vrate kasnije.

"Ostavi me na miru." Prevedeno: Trebam prostor kako bih procesuirao/la osjećaje bez osjećaja da me netko kontrolira. Potrebno im je poštovanje privatnosti, uz povremene nježne provjere.

Kolutanje očima i sarkazam. To je često znak da se osjećaju ranjivo pa koriste humor ili distancu kao obrambeni mehanizam. Potrebna im je odrasla osoba koja se neće dati isprovocirati te koja ostaje ljubazna i dosljedna.

Testiranje granica. Ovime zapravo provjeravaju gdje su granice, jer im upravo one daju osjećaj sigurnosti. Potrebna su im jasna očekivanja i predvidljiva dosljednost.

Manje zagrljaja, više slušalica. Poruka je: Želim kontrolu nad svojim tijelom i svojim vremenom. Potrebni su im izbori oko iskazivanja nježnosti i dnevnih rutina, kao i novi rituali povezivanja.

"Tinejdžeri ne prerastu potrebu za vama. Oni prerastu staru verziju vas."

Što tinejdžeri zaista trebaju od svojih mama?

1. Mirno i predvidljivo utočište

Tinejdžeri se oslanjaju na vaš živčani sustav. Kada ste vi smireni, i oni se lakše umire. Prije teških razgovora duboko udahnite brojeći do četiri, a izdahnite brojeći do šest. Stišajte glas, sjednite i koristite kratke rečenice. Ako emocije eskaliraju, recite: "Želim o ovome kvalitetno razgovarati. Uzmimo deset minuta pauze." Ključno je zapamtiti: "Moj je posao da nas čuvam. Vaš je posao da mi kažete kako je biti vi."

2. Čvrste, ali ljubazne granice

Pravila pružaju osjećaj sigurnosti kada su postavljena na vrijeme, povezana s obiteljskim vrijednostima i provedena bez drame. Postavite ih jasno: prvo navedite vrijednost ("U ovoj obitelji štitimo san i sigurnost"), zatim granicu ("Uređaji se pune u kuhinji u 22 sata"), ponudite izbor ("Možeš ga sam/a staviti na punjenje ili ću te ja podsjetiti") i na kraju posljedicu ("Ako su potrebni podsjetnici, telefon sutra ostaje kod kuće"). Uključite i tinejdžera u proces tako da predloži jednu ili dvije izmjene kako bi se plan činio zajedničkim.

3. Poštovanje rastuće neovisnosti

Nametanje kontrole izaziva borbu za moć, dok suradnja potiče odgovornost. Ponudite im slobodu primjerenu dobi - neka sami osmisle svoj sustav učenja ili tjedni raspored. Dajte im izbore, poput: "Idemo autom u 7:30 ili ideš autobusom u 7:05." Povežite privilegije s odgovornostima, primjerice: "Korištenje automobila uključuje provjeru goriva i dijeljenje lokacije." Kada pogriješe, usredotočite se na rješenje, a ne na kritiku. Pitajte ih: "Što je pošlo po zlu?", "Što ćeš pokušati sljedeći put?" i "Kako to možeš popraviti danas?"

4. Emocionalna podrška umjesto ispitivanja

Tinejdžeri se zatvaraju kada svaki osjećaj postane prilika za lekciju. Otvaraju se kada vide da ih razumijete. Umjesto "Zašto si to učinio/la?", pokušajte s "Objasni mi što se dogodilo." Umjesto "Smiri se", recite "Vidim da ti je teško. Želiš li utjehu, rješenje ili samo malo prostora?" A umjesto "Nije to velika stvar", pokušajte s "Ima smisla da se tako osjećaš." Ponekad je dovoljna i dvominutna provjera: postavite jedno pitanje, slušajte bez pokušaja da nešto popravite, potvrdite jedan osjećaj i zahvalite im što su to podijelili s vama.

"Slušanje je činjenje nečega. Tišina može biti podrška."

5. Osjećaj pripadnosti u vlastitom domu

Svijet se u tinejdžerskim godinama brzo mijenja, stoga bi dom trebao biti sigurno utočište. Stvorite male rituale: kratki jutarnji pozdrav, deset minuta za večernje opuštanje, zajednički doručak vikendom ili gledanje serije. Olakšajte im povezivanje - neka im omiljene grickalice budu nadohvat ruke, sjedite s njima za kuhinjskim stolom dok pišu zadaću i podijelite vlastite male pobjede i poraze kako biste potaknuli iskren razgovor. Nedavno istraživanje CDC-a (Youth Risk Behavior Survey) naglašava kako podržavajuće kućno okruženje i osjećaj pripadnosti mogu zaštititi mentalno zdravlje tinejdžera.

6. Smjernice za stvarni svijet

Vaš tinejdžer već zna pravila; treba mu pomoć u sivim zonama. Razgovarajte o prijateljstvima, tehnologiji i rizicima na način koji poštuje njihovu stvarnost. Podsjetite ih da se prema svima treba odnositi s poštovanjem, ali i da je osjećaj tjeskobe uz nekog prijatelja važan podatak. Kad su u pitanju društveni mediji, savjet je jednostavan: "Pretpostavi da je netko napravio snimku zaslona. Ako objava ugrožava tvoju sigurnost, budućnost ili nečije dostojanstvo, nemoj je objaviti." Stvorite politiku dolaska po njih "bez suvišnih pitanja" ako se nađu u nesigurnoj situaciji i dogovorite obiteljsku šifru koju mogu poslati porukom kada im treba izlaz.

Praktični scenariji za svakodnevne situacije

Kada stignu kući šutljivi: "Drago mi je da si doma. Kuham čaj. Hoćeš i ti ili ti treba malo mira u sobi? Tu sam ako se kasnije zaželiš društva."

Kada prekrše pravilo: "Stalo mi je do tebe, a ovo nije način na koji funkcioniramo. Auto ostaje kod kuće ovaj vikend. Vratit ćemo se na to u ponedjeljak."

Kada su preplavljeni osjećajima: "Ovo je teško. Ne idem nikamo. Želiš li da te držim za ruku, pomognem ti napraviti plan ili samo sjedim pokraj tebe?"

Kada vam trebaju informacije brzo: "Ukratko, daj mi naslov i reci koji je sljedeći korak." (Oni daju sažetak, dogovorite se oko jedne akcije, a zatim pustite da se situacija smiri.)

Kada se otvore kasno navečer: "Počašćena sam što si mi to rekao/la. Slušam te sada, a možemo nastaviti s ovim i sutra nakon škole."

Što učiniti kada stvari krenu po zlu?

Ako ne žele razgovarati: Prebacite se na aktivnosti koje ne zahtijevaju kontakt očima. Vozite se, kuhajte ili slažite rublje zajedno. Mnogi se tinejdžeri lakše otvaraju u takvim situacijama.

Ako ocjene padnu: Usredotočite se na navike, a ne na prodike. Jedan planer, jedan miran sat za učenje i jedan tjedni e-mail profesoru - napredak je važniji od panike.

Ako lažu: Pokušajte razumjeti razlog. Postavite čvršću strukturu tamo gdje je povjerenje narušeno, a zatim im ponudite jasan put kako ga mogu ponovno zaslužiti.

Ako se braća i sestre svađaju: Zakažite odvojeno vrijeme sa svakim djetetom i definirajte fraze za "primirje" kako biste zaustavili svađe prije nego što eskaliraju.

Ako vi izgubite živce: Ispričajte se u dva koraka. "Žao mi je što sam vikao/la. Nisi to zaslužio/la," a zatim, "Evo kako ću to riješiti sljedeći put."

Kada potražiti stručnu pomoć?

Obratite se pedijatru, školskom psihologu ili terapeutu ako primijetite trajne promjene poput povlačenja od prijatelja, značajnih promjena u spavanju, razgovora o beznađu, samoozljeđivanja, zlouporabe supstanci ili iznenadnog rizičnog ponašanja. Nikada ne morate čekati krizu da biste potražili podršku. Traženje pomoći znak je brige, a ne neuspjeha.