Foto: Instagram

JE LI doista ''no big deal'' ako dijete s tri godine još uvijek ne govori?

Čini se kako je to postao nekako (pre)čest slučaj kod modernih generacija djece, ne mislite li?

"Ne želim i neću se baviti problemima zašto toliki broj djece ne progovori na vrijeme, u nekom optimalnom kalendaru razvoja, ali želim ispričati kako je to doista imati dijete koje s tri godine starosti još uvijek ne zna kako komunicirati. Djetetu se može dogoditi kasniji razvoj, može doći do svakakvih poremećaja koji djetetu ne 'dozvoljavaju' govor: bolesti, šokovi, lijenost, ali dio problema vezanih za kašnjenje govora svakako leži i u društvu. Društvo koje odmahuje rukom i samo sliježe ramenima komentirajući da to uopće nije problem, smirujući tako roditelje bez adekvatne dijagnoze i stručnosti. Potrebno je reagirati na vrijeme. No čak i da ne postoje vidljivi problemi, odgajati dijete koje tri godine ne govori ništa osim nekoliko riječi, mimike i pokazivanja prstom nije lako, a posebno ne kada vas neznanci stalno uvjeravaju u suprotno", napisala je to  na portalu The Mighty mama Janine Woods, koja ima troje djece, od koje njeno srednje dijete, sin Harry od tri godine - ne govori.

"Imamo puno dobrih i puno loših dana. Oni dobri dani protječu u komunikaciji mimikom, s nekoliko slogova za koje već znamo što znače i prstićem te govorom tijela kojim nam daje do znanja što želi.

>>>Možda je ovo glavni razlog zbog kojeg tolika djeca ne progovore na vrijeme?>>>

No imamo i loših dana kada svaki njegov pokušaj da nešto kaže završava plačem, bijesom, frustracijama. I to takvima da bi se mame čija djeca rade dramu po trgovinama vjerojatno zgrozile. Ti su dani najgori. On jednostavno ne zna kako se izraziti pa kreće sa svojim frustracijama. Ponekad tako jako krene lupati glavom u pod ili zid, prije nego što shvatim da mi želi nešto reći. Što je to, u takvim danima najčešće ne znam. I tada se osjećam grozno, kao loša majka koja ne razumije potrebe svog djeteta, koja gubi strpljenje sa svakom njegovom suzom i na kraju takvog dana izgledamo kao bijesni trogodišnjak i luda 34-godišnjakinja koja se ponaša kao trogodišnjak.

Sram me je priznati, ali to je zaista ponekad tako.

U takvim danima, on se čak i ne sjeti da već zna izgovoriti nekoliko riječi. U napadu bijesa zaboravi i da postoje riječi s kojima se ponekad zaista zna izraziti pa stane samo tuliti i cmizdriti. U takvim danima obuzima me sva sila frustracija, postajem iživcirana pa me na koncu obuzme osjećaj krivnje jer ne znam što činiti. Znam da postoje mame koje bi na mom mjestu vjerojatno imale puno više strpljenja i razumijevanja od mene, ali s tim je uistinu jako teško živjeti.

Ponekad zbog njega, ponekad zbog sebe same.

Kada sam bila trudna, nisam se zamišljala da ću umjesto komunikacije sa svojim djetetom morati posjećivati pedijatre i stručnjake samo da iz njega izvučemo jednu malu riječ.

Što se redovno događa? Jedan dan, on sam ima više strpljenja za sebe pa si ne dozvoli da mu tijek misli zapriječi izgovaranje barem nekoliko razumljivih riječi. No u danima kada nema toliko strpljenja, u želji da kaže sve što mu je na umu, on se jednostavno, zbog nemogućnosti izgovaranja svega toga, samo zatvori. Kao dnevnik s ključićem.

A s obzirom na to da nitko ne zna kako je točno boriti se s takvom situacijom, ljudi najčešću kažu baš takvu glupost, kao što je 'no big deal'. Što se brineš, jednom će progovoriti. Vidjet ćeš kako će ga kasnije biti teško zaustaviti. Ili ona slavna - ma on je samo malo lijen za pričanje. 

E pa problem je puno kompleksniji od te jednostavne fraze.

Tu nije problem što dijete ne zna izrecitirati pjesmicu pa da mu svi plješćemo. Problem je što, kada njega nešto boli, on to jednostavno ne zna reći. Zamislite da se sami nađete u velikom problemu, a ne znate kako drugima reći što vas je snašlo.

Ili pokušajte zamisliti grupicu trogodišnjaka u kojoj svi već naveliko melju, osim vašeg djeteta, pa se nađe u situaciji da mu se toliko toga događa, a ne zna tražiti ni običan autić od svog prijatelja. S vremenom, takvo se dijete samo još više prestane truditi ili pažnju traži na jedini način kojim mu to polazi nekako za rukom - s grubošću. A onda to više nije 'no big deal'. Onda je to dijete zločesto. I tada više nitko neće zaključiti da dijete jednostavno ne zna i ne razumije.

>>>Predvidite kada će vaše dijete progovoriti<<<

Problem je što ljudi ne shvaćaju da kašnjenje u govoru može utjecati na toliko mnogo toga - zapravo, na cijeli djetetov razvoj. Kada dijete ne razumije, kada se dijete ne zna izraziti, dijete se počinje povlačiti u sebe, postaje frustrirano i ogorčeno, a to zaista nije najbolji temelj za rast i razvoj. Ali društvo to jednostavno ne razumije. Ono ne zna s kolikim je naporom djetetu potrebno nešto objasniti, jer ako ćete takvom djetetu izreći jednu nama normalnu rečenicu, kao što je "Gasi tu Peppu Pig, idemo na spavanje", budite uvjereni da će ono čuti i razumjeti samo Peppa Pig i umjesto moje naredbe da je zapravo dosta ono će to shvatiti kao poziv da i dalje uredno uživa u svojoj omiljenoj ružičastoj svinjici. Zamislite to razočarenje kada shvati da nije dobro shvatio.

>>>>Konačno smo doznali zašto curice progovore prije dječaka<<<

I budite uvjereni, teško je nositi se s činjenicom da vam dijete ne zna reći da je žedno i da, nakon njegove kako-tako razumljive riječi 'žedan', ja zapravo čujem da je gladan. I to tako da, dok radim jelo, u djetetu kipi bijes dok jadan čeka svoju čašu vode.

Nemojte mi stoga više govoriti da se ne brinem i da je to sve pet - jer nije. Njegovo kašnjenje u govoru jako utječe na našu svakodnevicu, na naš mir, na njegov razvoj, na sve, ali doslovno na sve.

Zato bi mi bilo draže da iskolačite oči i potjerate me brzo kod stručnjaka, umjesto da mi s tolikim silnim neznanjem kažete 'no big deal'. To će vam sigurno reći svatko tko se trudi odgojiti dijete i komunicirati s trogodišnjakom koji još uvijek ne zna kako se izjasniti."