U NEKIM obiteljima događa se prekid kontakta između roditelja i njihove odrasle djece. Iako su uzroci takvih prekida različiti, često su povezani s emocionalnim potrebama, osjećajem identiteta i željom za zaštitom vlastitog psihičkog zdravlja. Odrasla djeca, osobito u izazovnim odnosima, mogu odlučiti ograničiti ili prekinuti kontakt kako bi sačuvala vlastitu dobrobit.

Razumijevanje razloga za takve odluke prvi je korak prema boljoj komunikaciji i mogućem ponovnom uspostavljanju odnosa. Stoga je terapeut i psiholog Jeffrey Bernstein istaknuo tri najčešća razloga zašto odrasla djeca prekidaju kontakt s roditeljima.

1. Emocionalna sigurnost im je važnija od osjećaja obveze

Mnogi odrasli ljudi prekidaju kontakt s roditeljima zbog dugotrajnih osjećaja povrijeđenosti, emocionalne iscrpljenosti ili nesigurnosti u odnosu. Takve odluke često proizlaze iz niza manjih, ali ponavljanih situacija u kojima su se osjećali ignorirano, umanjeno ili neshvaćeno.

"Kad roditelji ne prepoznaju ili osporavaju ta iskustva, dijete se može osjećati dodatno emocionalno zanemareno. U tom slučaju distanca nije izraz bijesa, već pokušaj da se očuva psihička ravnoteža i izbjegne daljnja emocionalna bol", objašnjava Bernstein za Psychology Today.

2. Teže samostalnosti i izgradnji identiteta

"Odrasla djeca često traže prostor kako bi razvila vlastiti identitet i neovisnost. Roditeljska briga i savjeti, iako dobronamjerni, mogu se doživjeti kao kontrola ili nedostatak povjerenja", kaže terapeut. U toj fazi života važna je autonomija, što uključuje pravo na donošenje odluka, pravo na pogreške i oblikovanje vlastitog puta bez stalnog uplitanja roditelja.

3. Nezadovoljene emocionalne potrebe

Neka odrasla djeca osjećaju da njihove emocionalne potrebe u djetinjstvu nisu bile u potpunosti prepoznate. Iako su se možda osjećala voljenima, nisu se uvijek osjećala istinski viđenima ili shvaćenima.

"Zbog toga sada biraju zadržati emocionalnu distancu kako bi se zaštitili od ponovnog osjećaja zanemarenosti. Ova distanca ne znači da ne žele roditeljsku ljubav ili prihvaćanje – već da im je sigurnost važnija od rizika emocionalnog razočaranja", zaključuje Bernstein.