Dnevnik gradske cure: Dnevnik brodske cure (kužiš, jer sam bila na brodu)
Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
OPET na kopnu. I sve se ljulja. Sve.
Kad si na brodu, tijelo ti se navikne na valove do te mjere da ti se onda na kopnu čini da se sve ljulja ljulja. Napisala sam ljulja dvaput jer sam zaboravila da sam napisala ljulja. Jer mi je u mozgu puding. I sad kad sjedim i pišem, imam osjećaj da sam na brodiću, koji se ljulja ljulja. Sve mi se muti, sve mi se ljulja, već dva dana. Sad znam kak se Mladen Grdović osjeća.
Na krstarenju je bilo super. Išli smo rutom Venecija-Bari-Olimpija-Santorini-Kutina-Atena-Krf-Dubrovnik-Venecija. Zajebavam se za Kutinu. To bi bilo full čudno. Ili najbolje.
Nastup je bio super. Ispred mene 200-tinjak Slovenaca, iza mene pogled na ovo:
Uglavnom, brod je velik. Rekli su mi da će bit velik, ali nisam očekivala da će bit TAKO velik. Išla sam sa slovenskom turističkom agencijom, a kad ti Slovenac kaže da je nešto veliko, ne vjeruješ mu baš previše (imam bivšeg u Sloveniji pa znam. Ne ti, onaj drugi. Ti si super. Dejansko). Uglavnom da - fakat je ogroman. Pogle.
Yup , velik - 18 katova, self-service menza koja je veća od moje osnovne škole, casino, 4D kino, saune, bazeni, hrpa dućana, 13 kafića, knjižnica, teretana, kazalište (KAZALIŠTE!)… To nije brod, to je Požega! I full se lako izgubit na putu do sobe. U većini slučajeva ju nađeš iz drugog pokušaja kad napraviš krug oko cijelog kata, ali ponekad se toliko zapleteš u traženju da nisi siguran jel iza sljedećeg ugla u labirintu tvoja soba ili Minotaur. Tad kad ju je najteže nać, tad ti se uvijek i najjače piša. A piša ti se stalno jer su kokteli besplatni. Da. Brezplačni.
Ne kao besplatni jer si sponzoruša i družiš se isključivo s muškarcima koji uvijek traže R1 prije plaćanja - besplatni kao kad god poželiš popit Mojito, dovoljno je da samo pomisliš na limetu i slamku i ispred tebe se stvori Sergej iz Rusije koji će ti smiksat čašu alkoholne ljepote, toliko lijepe i besplatne da ćeš htjet još i još i još i još, sve dok ne popiješ dovoljno da poželiš poslat SMS bivšem, što onda nećeš napravit jer si spojen na satelit i poruka košta 1 Euro. Ili hoćeš ako si ja i popio si još par ekstra Mojita jer su besplatni i misliš si "Euro po Euro - pogača" - što nema smisla, ali smisao nije stvar koji tražiš nakon sedmog Mojita. Nakon sedmog Mojita, tražiš ljubav i odobravanje SMS-om. I wc. Koji ne možeš nać jer ne možeš pronać ni pod. Ali nije bed, jer Mojitosi su besplatni. Mojitsosi su bsplatni. Mojitesi su besplatno. Mehitosi se besplartno. Mhdhaj su blaspa1bal8. Najbolja stvar - koliko god sramotan SMS pošalješ bivšem, uvijek postoji šansa da će brod potonut i da ti sutra neće bit bed. Ali bude ti. Al opet, Mojitosi su bashsašalani i sutra.
Kad smo već kod bivših, jahala sam magarca. Na Santoriniju. To je super, ali imaš osjećaj da će te bacit s litice pa se full bojiš. I kad ga jašeš, moraš mu vikat "Zalo, zalo, zalo" - i onda je poslušan a ti se osjećaš glupo jer si na magarcu i ne znaš kaj znači Zalo.
Kad sam sanjarila o tome kako će bit na krstarenju - očekivala sam dvije stvari. Prvo, da ću na brodu upoznat nekog senzualnog, preplanulog stranca koji se zove nekak seksi, tipa Ricard ili Slortenbjörg. Slortenbjörg je odvjetnik iz Danske koji je odlučio odjebat posao i posvetiti se svojoj pravoj ljubavi - slikanju. Sad putuje svijetom, slika zalazak sunca i traži svoju bolju, manje preplanulu polovicu koja će mu pozirat pred platnom ko Kate Winslet Leonardu u Titanicu ali bez smrti i utapanja. To je bio moj okvirni plan. Najbliže što sam došla ovom planu je bilo kad sam upoznala Žigu iz Slovenije. Žiga ima 14 godina i slika zalazak sunca na LIKOVNOM u školi.
Drugo, očekivala sam da ću se vratit crna. Ne malo crna da me pitaju "Ej, kaj si vješala veš preko vikenda?", nego toliko crna da se po meni na putu do posla bacaju sponzoruše jer misle da igram u Ciboni. Ni to se nije dogodilo - na krstarenje se ne ideš sunčat. Ideš jest.
Jedeš stalno. Kad ne jedeš, razmišljaš kad ćeš jest, a kad jedeš, razmišljaš kad ćeš opet jest. Jer je hrana stalno oko tebe. Stalno. Ja inače NIKAD ne jedem doručak, osim u rijetkim prilikama kad mi ga neki senzualni muškarac napravi ujutro (što se događa full rijetko, točnije 3 puta) - na brodu sam ga jela dvaput dnevno. Prvi doručak je uvijek bio lagan - palačinke, wafli, muffini, i šljive, jer su šljive posvuda, ko fiskalne blagajne. Onda nakon sat vremena odlučiš da je doručak stvarno najvažniji obrok u danu, a ti voliš svoje tijelo, pa ćeš mu ga priuštit još jednom, jer brineš o sebi i svom zdravlju, a i tako to rade u Lord of the rings pa je ok - i ostale bulšit teorije koje imaš kad dvaput doručkuješ.
U menzi između ostalog imaš dio koji se zove "egg station" - ima toliko vrsta jaja da, ako dovoljno dugo tražiš, vjerojatno možeš pronać kajganu koja ti pjeva pjesme od Petra Graše dok ju jedeš. Dva ručka, dvije večere, i pizza za svaki međuobrok, jer su međuobroci važni, a u svakom trenutku pred sobom imaš svježu pizzu sa 4 sira i bilo bi nepristojno prema pizzaiolima da ju ne pojedeš. Onda uzmeš tu pizzu sa 4 sira, i onda ju, samo zato što možeš, sam ukrasiš sa još 4 sira pa imaš pizzu sa 8 sireva koja je toliko fina da svaki put kad ju zagrizeš čuješ odu radosti jer jedan anđeo dobije nova krila. Najbolja stvar je što se ne debljaš jer stalno ideš gore-dolje po stepenicama. Ima hrpa liftova, ali na brodu je 4 tisuće ljudi, pa ideš pješke.
Kad ne jedeš, onda piješ. Jesam spomenula da su Mexihkonisi blasplanto? I svi ostali kokteli isto. Možeš svom Mojitu naručit Mojito da ne bude sam dok ga piješ. Teoretski, mogao bi naručit bocu šampanjca i prolit ju po podu pred konobarom, ali nećeš to napravit jer nisi Zdravko Mamić. Koji put, kad si loše volje, odeš na šank i namjerno naručiš koktel koji ne voliš, samo zato da ga NE popiješ, da vidi koliko ti je antipatičan i da mu pokažeš tko je glavni. Onda skužiš da si jadan i da se ponašaš ko Kanye West i osjećaš se ko govno, pa odeš na još jednu pizzu da se resetiraš.
Sobu ti pospremaju tri puta dnevno. Namjeste ti krevet. Donesu nove flaše vode u sobu. Ako si se spremao za večeru i ostavio hrpu odjeće na krevetu, kad se vratiš te dočeka posložena odjeća. Ko da imaš malog nevidljivog vilenjaka koji sve čisti za tobom, ili kako oženjeni muškarci kažu: Suprugu. Da sam ostavila upaljen laptop, vjerojatno bi mi počistili desktop i apdejtali antivirusni program.
To je najveći šok kad se vratiš doma - nitko ti ne posprema sobu, i kad pomisliš na pizzu, ne stvori se pred tobom. I Meblintosi nisu brsplrnr.
Uglavnom, bilo je super, ali znate kako se kaže: "Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše."
Ne kaže se tak. Još mi se ljulja ljulja. Voli vas Gladen Mrdović.
Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje!
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Učitavanje komentara
Facebook
Google