Njegova strana priče: Nemam curu
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Kamila Karpinska, Ilustracija Index
SVAKO malo slušam neke od svojih frendova kako cmolje, jer im je u vezi dosadno. Oni bi nešto drugačije, ne bi više to, malo bi švrljali, ali pod uvjetom da se mogu vratiti curi, zaručnici, kome god. Svi razgovori završavaju u principu s "ajmo negdje, ajmo se napit, ajmo je*at nešto". Što se mene tiče, nisam ja taj koji ima uteg oko vrata. Volim svoj solo status, da ga ne volim ne bih bio solo. A to što povremeno znam bit jadan i govorit kako sam sam i kako me niti jedna neće, to je više onako taktika za dobivanje pi*ke. Takve stvari se ne govore pred bilo kim, osim ako ti ta neka nije u planu. I cure puše tu spiku. Provjereno. Sad kad sam to priznao, vjerujem da više neće biti tako, ali naći ćemo već neku drugu igru. No, nebitno... Vratimo se na početak priče.
Ono što moji frendovi ne kuže jest da im uopće nije toliko loše. S moje strane gledajući, imaju nekog pored sebe za sve što im zatreba u životu, odnosno u datom trenu. Kad si solo to baš i nije tako. Recimo to ovako. Banalan primjer. Volim putovati, ali iskreno, lakše mi je naći neku za seks nego za putovanje. A ja bi u tom trenu, radije samo nekog da npr. putuje sa mnom, a da je ženskog roda. A da nije prijateljica, jer moje prijateljice... Pa uglavnom niti jedna nije prijateljica, samo ih ja tako zovem. Odnosno skraćeno od prijateljice s povlasticama. Zašto komplicirati kad može jednostavno. Ali, nekad bi baš htio neku da razgovaramo, planiramo, putujemo zajedno. Naglasak je na riječi zajedno. Ove "prijateljice" dođu i odu. I nakon određenog vremena ta "idi mi dođi mi" igra nije više zanimljiva kao na početku. Ili je to zato što ja više nemam 18 ili ne znam koji mi je k*rac. Odbacujem ono za što bi moji frendovi dali... pa sve čini se. A ja bih se rado mijenjao za njihovu poziciju. Ponekad. Ne kažem da je tako uvijek, ali postoje trenuci kada bih rado bio na njihovom mjestu.
Da, dogodilo se: vječni soler priznaje da odjednom biti u vezi i ne zvuči skroz loše. Očigledno starim ili je za to možda krivo ovo čudljivo vrijeme, ali eto umjesto da me lupaju hormoni, jer počinje proljeće i ljeto će još malo (a, djevojke u ljetnim haljinama volim), ja brijem da se "zauzmem" za neku. Na duže. Koji mi je k*rac?! To bi značilo da je gotovo s izlascima, opijanjima, bezbrižnošću, "prijateljicama" i ostalim užicima. To bi značilo da je gotovo s namještenim spojevima koje mi frendovi konstantno dogovaraju. Značilo bi i da na vjenčanjima konačno mogu sjediti za stolom gdje sjede odrasli te da imam i svoju pratnju. +1. Dobro zvuči. Putovanja, razgovori, onaj osjećaj da imaš nekoga uz sebe i da je ona samo tvoja. Razgovori do u nedgoled, objašnjavanja, provjeravanja, opravdavanja, beskorisne drame, nagađanja... Ja sam za.
Kako dugo nisam bio na dejting sceni, a mišljenja sam da cure koje upoznaješ vani i ostaju vani, dolazim do zaključka da ne znam gdje upoznati curu. Pritom ne mislim na "prijateljicu" već ono, za pravo. S obzirom da volim izlaske, putovanja, muziku, nogomet, filmove, hranu i prirodu, pretpostavljam da bi to bilo neko iznimno i nadasve naizgled neobično mjesto, gdje se na otvorenom u prirodi sluša dobra muzika (indie rock ako se mene pita), igra nogomet uz gledanje filmova na poluvremenu uživajući u dobroj klopi uz obavezno partijanje. Sve to naravno u pokretu, odnosno dok se putuje. To bi bilo idealno. Ono realno bi bilo da obilazim turističke agencije, restorane, stadione, kina i klubove. U turističkim agencijama nemam namjeru barit trebe, u restorane, kao i u kina, dolaze parovi, na stadionu sumnjam da bi upoznao cure, a što se tiče upoznavanja u klubovima, tu sam se ogradio odmah na početku. I što mi preostaje?
Kolumna. Javni natječaj. Spojevi na slijepo. Sve u jednom. Pa što bude. Pametan potez ili potez očajnika? Tko zna. Kog briga, uostalom. Vjerujem da se najbolje stvari događaju tek kad izađeš iz svoje "sigurno-udobne" zone. A, cure s kojima sam dosad izlazio bile su upravo u toj zoni. Moji kažu da sam zbog svog posla vječito okružen jednom te istom vrstom cura i da je vrijeme da upoznam i druge, a kako mi je ovogodišnji moto "reci da" za svaku priliku koja ti se ponudi. Ja kažem: Zašto ne?!
Pssst! Ostale Deanove kolumne pročitajte ovdje!
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati