Foto: Karmen Poznić, Ilustracija Index

LJETO izvlači najgore iz ljudi.

Ne kažem da ljeto kao situacija ne valja, ljeto je divna situacija. Veš se brzo suši. Smokve su zrele. Možeš nać parking u Zagrebu. Ljeto je divna situacija.

Ali izvlači najgore iz ljudi.

Na primjer, ljeto izvlači najgore iz mog susjeda s prvog kata koji je prije 2 tjedna otišao na more i u stanu ostavio smeće, zbog čega cijeli hodnik miriši kao karmine na koje je netko umjesto cvijeća donio buket starih, pljesnivih pelena.

Kiseli tramvajski pazusi su isto dobar primjer ljeta i izvlačenja groznih stvari na površinu.

Ili ona cura koju znam, koja svake godine napiše da jedva “ćeka lijeto” i nitko joj još nije poklonio rječnik.

Ili Slovenci.

Ne bilo koji Slovenci, naravno, točno određena kolekcija Slovenaca koje sam imala (ne)priliku posluživati tijekom dva ljeta kad sam na Krku radila kao konobarica, ili kao “alo!”, kako su me zvali neki gosti. Bilo ih je šest. Znam da ih je bilo šest jer su svako jutro jedan po jedan kapali u kafić iz obližnjeg kampa. Prvo bi sjeo jedan i naručio kavo z mlekom. Donesem. Vratim se u šank, dolazi drugi. Kavo z mlekom. Može. Još nešto? Ne. Donesem. Otiđem. Zove me prvi. Eno travarico. Može. “Vi nećete više ništa?” - pitam drugog. Ne. Ok. Donesem. Vratim se u šank. Dođe treći. Kavo z mlekom. Samo to? Da. Ok. Donesem. Otiđem. Zove me drugi. Eno travarico. Ok. Još nešto? Ne. Otiđem. Donesem. Hvala. Vratim se u šank. “Alo!” Četvrti koji je došao bi kavo z mlekom. Ok. Još nešto? Nitko ništa. Donesem. Vratim se u šank. Sad bi treći eno travarico. I tako do šest. Svako jutro, dva tjedna - nema problema, konobarov posao je da posluži goste. I da svakih sat vremena počisti WC u koji su, baš kao i u kafić,  kapali jedan po jedan čim bi kava i rakija napravile magiju. Šest puta “ključ za stranišče, prosim” kasnije, i WC je bio ispunjen mirisima i teksturama kakve Stephen King ne bi mogao osmislit ni svojim najkokainskijim danima. Neki bi “samo” zaboravili pustit vodu. Jedan se uspio posrat NA školjku, što je samo po sebi odvratno, a u sezoni kukuruza još odvratnije. Jedna od žena koja je bila s njima jednom je prilikom na kotlić objesila tampon kao što objesiš kuglicu na bor - ako ti je lakše, mogu reć da je bio čist i neiskorišten, onako kako roditelji kažu djetetu da njihov stari pas ide živjet na farmu za pse. Izbacila sam ju iz birca godinu kasnije, kad je direktno s plaže došla u kafić samo u pareu i na drveni stol naslonila ne grudi, ne sise, ne ni dojke nego VIME koje vjerojatno treba posebnu putovnicu i mahala da joj dođem uzet narudžbu.

Nadam se da nikom nisam pokvarila ručak ovom pričom. Ili Sloveniju.

Zato kažem da ljeto izvlači najgore iz ljudi, jer se ovakve stvari ne događaju zimi.

Ljeti se ljudi opuste, što nije nužno loše, ali neki se opuste previše.

Na primjer, cura pored koje sam neki dan bila na plaži.

Lijepa, crnokosa, imala je one boxer braids pletenice koje su prošle godine bile jednaki must-have kao što su ove godine krznene natikače. Ležala je na ručniku u društvu mame i sestre - nemam pojma koliko godina je imala, možda 20, možda 18, možda i 11, današnje jedanaestogodišnjakinje često izgledaju zrelo. “Mamaaaa!” - zazvala je jednom, ne pretjerano glasno da ju čuje cijela plaža, ali ne ni pretjerano tiho. Mama je nije čula, pa je ponovila. “Mamaaaa!” - ovaj put se okrenula, što je ohrabrilo djevojku od 20/18/11 da nastavi: “Iman prooooljev!” Mislila sam da imam sunčanicu i da krivo čujem - ako je ona žena mislila da Rozga u pjesmi “Nirvana” pjeva “Mirjana”, mogu i ja čut proljev, a zapravo je nešto drugo - kad je mala ponovila, ovaj put glasnije: “Iman prooooljev!”

Uz Pitagorin poučak, ovo je jedna od beskorisnijih informacija koje možeš čut, i na plaži i generalno u životu.

Ali čula sam je.

Jer sam bila na plaži, a ako postoji mjesto na kojem ljeto posebno izvlači najgore iz ljudi, to je plaža. I državno odvjetništvo, ali to je druga tema.

Što je najgore, uvijek to zaboraviš tijekom godine i veseliš se toj plaži kao žedna usta hladnoj limunadi, a onda dođeš i sjetiš se, ali već je prekasno, kao što se ja prekasno sjetim da ne smijem disat na prvom katu svoje zgrade i uvijek udahnem miris pljesnivih pelena.

Plaže su u teoriji prekrasne, kao i ljeto, ali kvare ih ljudi. Ne svi, kao što nisu grozni SVI Slovenci - kvare ih grozni ljudi. Ljudi koji stave ručnik toliko blizu tvojeg da im se dodiruju rubovi iako ima dovoljno mjesta da otiđu negdje dalje. Ljudi koji viču na djecu na njemačkom iako svi znamo da nitko od njih nije iz Njemačke. Ljudi koji ti pređu zmazanom japankom preko ručnika iako ima mjesta da prođu.

Odlučila sam napisat 10 plažnih zapovijedi za ljude koji kvare plažu. Znam da ovo neće promijenit ništa jer ljudi koji ti gaze po ručniku rijetko misle da oni TEBI gaze po ručniku, a puno češće da tvoj ručnik leži na NJIHOVOM podu, ali nikad ne znaš.

Prvo i najvažnije - NE SILUJ LJUDE RUČNICIMA.

Znam da ovo nije elegantan izraz, ali na svakoj plaži na kojoj sam bila nađe se ta jedna familija (ili izolirana gospođa sa sisama koje teže u beskonačno) koja će uvijek, čak i kad je plaža prazna, odabrat mjesto TOČNO pored mog ili tvog ručnika. Često prigovaramo da su se ljudi jako udaljili jedni od drugih, ali ručnik na plaži nije jedna od tih situacija. Plaža nije tetris da se ručnici moraju dodirivat.

Ako u apartmanu imaš velike, lijepe, romantično smeđe deke s oker žutim šarama, nemoj ponijet svih 6 na plažu da se ti i tvoja familija možete po njoj raširit kao herpes. Generalno nemoj nosit deku na plažu, ne samo zato što deka i plaža idu zajedno kao pekmez od šljiva i blok-flauta, nego zato što nam možeš nam pokazat da si iz Češke na puno drugih načina.

Ne pomiči tuđe ručnike jer misliš da bi baš bilo zgodničko da je ovaj plavi malo više ulijevo. Ne diraj stvari koje nisu tvoje - ručnici, žene, djeca, ne diraj.

Ne hodaj po tuđim ručnicima. Ne kaplji po tuđim ručnicima. Nauči dijete da ne hoda i ne kaplje po tuđim ručnicima.

Osim ako je ručnik na prolazu i blokira put, onda pređite dvaput. Ako je deka na prolazu, triput.

Ne urlaj na jezicima.

Kad dozivaš dijete koje je u moru, nemoj da mu cijela plaža zna ime, prezime i OIB prije nego što izađe. Minus 5 bodova ako dozivaš dijete na njemačkom, a prije par minuta smo svi čuli da si iz Bosne. Da ti je dijete stvarno Nijemac, došlo bi iste sekunde kad si ga pozvao jer su Nijemci poslušni.

Ako ti dijete kontinuirano urla MAMAAAAA, MAMAAAA, VIDI MEEE, POGLEDAJ MEEEEE, MAMAAA, MAMAAAA, VIDIIII, VIDI KAKO GNJURIIIIM ili OČIIIII, POGLEJ KAK PLAVAAAAM, reci mu da se stiša jer 9 od 9 ljudi koji nisu roditelj tvog djeteta ne zanimaju glasni dječji krikovi dok pokušavaju čitat knjigu na plaži. Znamo da su velike šanse da se svejedno neće stišat jer su djeca nepredvidljiva, ali barem glumi da ti je žao ljudi koji pola sata čitaju istu rečenicu jer tvoj Matko vrišti BAKA BAKA VIDIIIII MEEEEEE VIIIIDIIIIIIII! Nemoj da netko iz publike vikne da ne postoji Djed Mraz, to nitko ne želi. Kaži Poloni da zelo lepo plava i da se dame ne deru.

E i obuci si dijete - neki dan sam u kafiću vidjela petogodišnju curicu koju je mama golu golcatu posjela na drveni barski stolac i naručila joj gusti sok i sladoled. Lako za to što su gusti sok i sladoled loša kombinacija kad nemaš gaće, ali generalno, obuci si dijete barem u kafiću.

Ako već imaš golo dijete, nemoj ga slikat i stavljat na Facebook i govorit “ma joj, pa to je samo dijete.” Znaš kako kažu - prilika čini Josipa.

I nemoj mu kupovat klik-klak (djetetu, ne Josipu).

Ni zviždaljku.

Ni bilo što drugo što proizvodi nekontrolirane, snažne zvukove zbog kojih ljudi misle da je počeo rat ili da moraju uć u raskrižje.

Ni preveliki sladoled koji će mu past na pod ili na nečiji ručnik jer trči s kornetom dok se ti slikaš za  instagram i stavljaš hešteg despacito.

NE DERI SE u mobitel jer te osoba s kojom pričaš čuje i bez da te čuje cijela plaža i grad Karlovac. Minus 5 bodova ako se prešetavaš plažom i glumiš direktora preko telefona - svi znamo da su direktori na brodu, a i vidimo da ti na natikačama piše Puna.

Nemoj na plažu nosit mini zvučnik koji si osvojio na nagradnoj igri i mislit da svi jedva čekamo čut tvoj Despacito dok pokušavamo pocrnit. Uopće nije stvar u tome što slušaš, iako u 99 posto slučajeva slušaš pjesme pored kojih izraz “krem iscjedak” zvuči kao delicija - stvar je u tome da ljudi na plaži žele slušat cvrčke. Stavi slušalice na uši.

Generalno se nemoj derat ako nema potrebe, a vrlo vjerojatno nema.

Nemoj hraćkat oko sebe. Još važnije, nemoj puhat nos u more dok su ljudi oko tebe. Ispuši ga negdje drugdje - u maramicu, u ženin pazuh, samo nemoj u zajedničku tekućinu u kojoj plivamo.

Čikovi se bacaju u smeće. “Zabit ću ih ispod kamenčića da se ne vide” nije smeće.

Ostatak kukuruza koji si kupio od one tete što hoda plažom i viče kukuruz-kukurica-mais se isto baca u smeće. Ne pored smeća jer si fulao pa jebi ga, plaža nije košarka, napad traje sve dok ne pogodiš.

Koštica od breskve koju si pojela se baca u smeće.

Boca od Cole koju si pocuclao se baca u smeće.

Limenka u kojoj je bila piva se baca u smeće.

Konzerva paštete… Paštika jde do odpadkového koše.

Ako vidiš razbijeno staklo pored sebe, nemoj ga bacit par metara dalje i reć “evo riješeno” jer nije riješeno nego ti je mama glupa.

Svaki put kad ostaviš smeće iza sebe, šalješ poruku da ti je mama glupa, osim ako je to smeće tampon koji objesiš na kotlić ili ostaviš u lavabou ili ga samo pustiš da se crveni tamo gdje ga svi vide, onda šalješ poruku da ti je mama sestra.

Voda u WC-u se pušta kad si gotov.

Još tužnije (i prema mojem iskustvu čišćenja WC-a iza turista, potrebnije za naglasit) - voda u WC-u se pušta kad si gotova.

Kad ti dijete kaže “mama kaka mi se”, nemoj mu reć da se pokaka u plićak jer more nije njiva koju treba pognojit.

Nemoj ga ni odvest u šumicu da se pokaka pored nečijeg ručnika.

Ako ti se ne da odvest dijete do WC-a, nek se pokaka u nešto vaše, tipa tvoju futrolu od naočala ili u tatin šešir.

Ako si se napacala biobazama i ostalim šljokastim mastima zbog kojih izgledaš kao vruća janjetina, NEMOJ se naslanjat i brisat pac o stepenice koje ljudi koriste za ulaz u more jer će se netko poskliznut i ubit ćeš jadnog turista, a Tomo ima autorska prava na to.

Ako ulaziš u more s flamingom/unicornom/krilima leptira, nemoj da se iza tebe stvori red kao na Lučkom.

Minus 5 bodova ako, kad te netko pita kakvo je more, kažeš “slano” ili “mokro.”

Kad izlaziš iz mora, nemoj cijedit kosu/uheko/gornji dio badića po tuđem ručniku. Da sam htjela da nepoznati ljudi špricaju po meni, bavila bi se poslom u kojem to mogu i naplatit.

Nemoj stajat iznad tuđeg ručnika i blokirat sunce, razbojniče najgori.

Spremi mošnje u gaće. I krošnje. Vama govorim, gospođo.

I pincetu spremi jer plaža nije kozmetički salon.

Lijepo je da si cijeli život zapravo htjela bit kozmetičarka, ali nemoj čupat obrve na plaži.

Ni brkove.

Ni palčane dlake.

Ne samo zato što je to gadno nego zato što će te dlake s prvom naznakom maestrala odletit na nečiji kukuruz.

Nemoj rašpat fluorescentne notke i puhat prašinu po ljudima na plaži.

Nemoj si vadit urasle dlake s pubične kosti na plaži.

Nemoj dečku vadit mucicu iz pupka na plaži.

“Ali na plaži najbolje vidim jer mi je najbolje svjetlo!”

Nikog nije briga, Ivana JediniPraviProfil Nokti Novi Zagreb, kupi si bolju žarulju kad se vratiš s mora.

Nemoj prstima češljat 3D trepavice ili raspetljavat ekstenzije pofarbane u boju “plava noć” jer se linjaš po drugim ljudima, a to je simpatično, isključivo, ako si zlatni retriver.

Nemoj mami/dečku/razredniku tiskat prišteve i pitat ih “oćeš vidjet kaj je izašlo?” Ako iz prišta nije izašlo nešto spektakuralno, tipa novi singl Sandija Cenova, nitko ne želi vidjet šta si istisnula. Ni ja, ni tvoj dečko, ni Sandi Cenov. Sandi možda i bi jer ima ljubav za sve, ali mi ostali nemamo.

Nemoj dečku davat suptilni handjob ispod ručnika na kojem piše I <3 Split i mislit da nitko ne kuži jer te vidimo, Kiara!

I pliz, baci smeće prije nego što ideš na godišnji.

To je to.

Znam da sam rekla da će ih bit 10, ali božemoj, rekao je i HDZ da neće bit poreza na nekretnine.

Ljudi lažu.

Želim ti ugodnu plažu.

Pssst! Ostale Andreine kolumne pročitajte ovdje!