Foto: Escada

VALENTINOVO je prošlo ima već deset dana, a ja još uvijek nisam nazvala Luku M-a. Ni sama ne znam zašto, ali gledala sam danima balone u uredu, uzela mobitel tisuću puta u ruke i ništa. Ni on se nije javljao. Šteta. Nekad me toliko živcirala ta njegova upornost i činjenica da njemu "ne", ma koliko puta ja to ponavljala, nikad nužno ne znači "ne". I baš sada kad sam trebala da bude uporan, od njega ni traga ni glasa. A ja čekam i čekam da me pogodi neko prosvjetljenje i da napokon uzmem mobitel u ruke.

"Jesi ga nazvala kukavice moja?", stajalo je u sms-u koji mi je poslala Eva. Svaki dan, točno u podne, iz nekog, samo njoj poznatog razloga, slala mi je istu poruku. Meni je već polako išla na živce, ali nju je to sve skupa jako zabavljalo. "Dobro kad ćeš me ostavit na miru?", šaptala sam u mobitel dok sam u kuhinji kuhala kavu. Dvije kolegicu su baš ušle unutra, a Marko za njima. Začudo, nije pobjegao glavom bez obzira kad me ugledao. Ali ja jesam. Nisam bila spremna pred njim razgovarati o Luki M. ma koliko me zapravo više uopće nije bilo briga. Nekako sam onim vikanjem pred bircom izbacila sve negativno iz sebe. I što se on gluplje ponašao u cijeloj situaciji, sve manji je bio u mojim očima. Više nije bilo ni M od onog pažljivog, dragog, staloženog Marka.

Ali zato je ono L od Luke bilo veliko kao najveća kuća. Ma šta kuća, ko neboder. Poziv njemu se činio užasno nedostižnim. Nisam ni sama znala zašto i vjerojatno me zato Eva i njeno silovanje toliko i živciralo. "Eva, ne mogu sada s tobom o tome. Ne znam šta da ti kažem, samo me, molim te, nemoj gnjaviti toliko. Uostalom, ako to ne mogu napraviti, možda još uvijek nije vrijeme za to.", mudro sam zaključila. "Daj me molim te nemoj s tim jeftinim filozofijama. Frajer ti pošalje takav poklon i ti muk. Stvarno se ponašaš kao zadnja glupača. Volim te. Bok." Klasična Eva. Glupača ili ne, nisam to mogla. Ako je glupost najgora kazna, neka bude. Tisuću puta sam već ispala totalna glupača pred sobom i pred drugima. Još jedan put me neće ubiti.

Pred sam kraj radnog vremena, stiže mail od šefa. Marko i ja idemo zajedno sa klijentom na konferenciju u Opatiju. Opa! Hotel s pet zvjezdica, četiri dana. Koje li ironije. Toliko uživanja, a tako loše društvo. Zamislila sam na trenutak kako bi bilo lijepo da smo Marko i ja ostali zajedno i dobili ovakvo putovanje. Ovako je to, barem za njega, sigurno bilo teško mučenje. Na neki način mi je zapravo bilo drago. Ako nigdje drugo, tamo će morati razgovarati sa mnom. Ispred klijenta sve mora biti super. Baš me zanima kako će se siroče nositi s tim. Ali hajde, ima tjedan dana da se psihički pripremi.

Ja sam sebe već vidjela – bazeni, sauna, masaže. Razmišljanje o tome me podsjetilo kako sam to jutro sama sebi obećala da ću nakon posla u teretanu. Nisam baš bila od neke volje ali sam otišla. Trener me ubio, ali doslovno ubio. Nisam znala za sebe nakon treninga. Čak sam odbila i uobičajenu kavu nakon vježbanja. Nije mi uopće bilo dobro. Došla sam kući oblivena hladnim znojem. Uskočila sam pod tuš misleći kako će mi biti malo bolje. Sigurno sam samo pretjerala s vježbanjem. Ali ništa nije pomagalo. Ni hladan tuš, ni topla voda, ni čaj, ni voće, ni kruh. I onda je krenulo povraćanje. I temperatura, 39 sa 2.

"Eva, dolazi ovamo ili pošalji Vedrana ako ne možeš. U komi sam, stvarno mi je loše. Imaš ključ pa uđi, ja ne mogu ustat iz kreveta.". I dok je ona još nešto pričala u slušalicu, ja sam već ostavila mobitel na stoliću u dnevnoj sobi, izvadila ključ iz vrata i bacila se na krevet. Stvarno sam imala osjećaj da ću umrijeti. Nisam mogla dočekati trenutak da se Eva pojavi.

Kroz neki polusan sam čula ključ u bravi i muški glas. Znači, poslala je Vedrana prasica jedna. Ne znam koliko je točno vremena prošlo, ali meni se činilo kao sto godina prije nego se Vedran pojavio na vratima spavaće sobe. Osim što to nije bio Vedran već Luka M. Mislila sam da krivo vidim, da mi moj kukavičluk dolazi na naplatu pa od temperature vidim njega. Ali bogami, Luka M. je bio stvaran. Ništa mi nije bilo jasno, ali nisam imala snage reći ni a.

"Eva me poslala i dala mi ključ. Kaže da si me baš htjela zvati prije nego ti je pozlilo pa sam ti došao skuhati juhicu." I stvarno je otišao u kuhinju. Skuhao je čaj, donio mi ga u krevet i vratio se natrag u kuhinju. Kroz neko vrijeme se stanom počeo širiti miris nečeg finog. Meni se i dalje povraćalo. Još uvijek nisam mogla doći k sebi. Bila sam sretna da je tu, ali obećala sam sama sebi da ću Evu ubiti čim mi bude malo bolje. Pa pobogu, koja prijateljica šalje drugoj prijateljici frajera koji joj se sviđa dok ova povraća i u komi je?!

Prethodne kolumne Petre L. pročitajte ovdje.