Foto: Fotomontaža/Index, Guliver Images/Getty Images

ZA SVAKOG ljubitelja nogometa, posjet Čileu podrazumijeva i legendarni Superclasico, dvoboj dva najveća tamošnja kluba - Universidad de Chile i Colo Colo. Aktualni osvajač Aperture, odnosno "Romantični putnik", kako zovu Universidad jer nema svoj stadion, dočekao je prošlogodišnjeg osvajača Clausure, "Vječnog prvaka", kako zovu Colo Colo koji je s trideset nacionalnih naslova daleko ispred pratnje.

U vrlo vatrenoj atmosferi na nacionalnom stadionu Čilea, Universidad je poveo ranim golom Ubile, da bi početkom nastavka nedvojbeno najbolji igrač Colo Cola Esteban Paredes izjednačio. I onda, kada su svi očekivali kraj, u 93. minuti arbitar je dosudio sumnjivi kazneni udarac, a veteran Paredes postigao svoj drugi, ovaj put i pobjedonosni gol, koji je momčad nekadašnjeg reprezentativca Hectora Tapie odvela na čelo prvenstvene ljestvice.

Jozić kao božanstvo

Puno interesantnija od samog susreta za nas je ipak bila 'ćakula' s navijačima Colo Cola po završetku dvoboja. Čim smo rekli da dolazimo iz Hrvatske, samo što nisu popadali na koljena, šapćući ime veličanstvenog Mirka Jozića. Za one koji ne znaju, nekadašnji hrvatski izbornik bio je trener "Pinochetovog kluba" od 1989. godine do 1993. godine, a pod njegovom palicom, 1991. Colo Colo ostvario je najveći uspjeh u povijesti ovdašnjeg nogometa.

Naime, nikad prije i nikad poslije neki čilenski klub nije osvojio naslov prvaka Južne Amerike. Izbacivši urugvajski Nacional u četvrtfinalu, a zatim i strašni Boca Juniors u polufinalu, Colo Colo je s ukupnih 3:0 u finalu bio bolji od paragvajske Olimpije, ušavši u almanahe ovog pandana europskoj Ligi prvaka. I dan danas, mnogi navijači Colo Cola sa sjetom prizivaju dane Mirka Jozića, svjesni kako će ovakav uspjeh teško više ikada ponoviti.

"Imali smo u prošlosti kvalitetne trenere i sjajne golgetere koji su ostvarili velike karijere u Europi, međutim vjerujte mi kad kažem da stratega kao Jozića nikada. Ne možete ni zamisliti kakav ugled on još danas, četvrt stoljeća poslije uživa među navijačima, kako Colo Cola, tako i Universidada. Naravno, jedni ga slave, drugi zaziru od njegova imena, međutim obostrano poštovanje je neupitno", ističe German.

Ove riječi potvrdili su nam i navijači Universidada, koji su se nešto kasnije sa zanosom prisjetili svojih najslavnijih dana. Naime, 1969. Universidad je osvojio svoj deveti naslov prvaka da bi nakon toga uslijedila čudovišna suša trofeja, tijekom koje su neko vrijeme igrali i u drugoj ligi. Situacija je izgledala gotovo beznadna kada se početkom devedesetih, točnije 1994. pojavio jedan simpatični omaleni golgeter imena Jose Marcelo Salas Melinao.

Kao 20-godišnjak, Salas je praktički u svojoj prvi profesionalnoj sezoni postigao 41 gol u 46 susreta u svim natjecanjima i odveo Universidad do prvog naslova prvaka nakon dugih 25 godina. Kasnije se Salas prodao u River Plate pa Lazio pa Juventus, postavši jedan od najboljih europskih golgetera svog vremena. Na kraju karijere vratio se u Universidad i još vrlo uspješno odigrao pet sezona. Za tifose nema sumnje, on je najveći svih vremena.

"Henriquez je rasni golgeter"

S navijačima Universidada vrlo je zanimljivo bilo popričati i o dvojici aktualnih igrača zagrebačkog Dinama - Angelu Henriquezu i Junioru Fernandesu. Obojica su i to prilično uspješno igrala u redovima "Romantičnog putnika". Zanimalo ih je kako su se snašli i bili su vrlo zadovoljni kada smo ih obavijestili o vrlo zapaženim nastupima pogotovo Henriqueza, ali i Juniora Fernandesa.

"Henriquez je strašan nogometaš i bilo mi je iskreno žao kada smo ga kao 17-godišnjaka prodali u Manchester United. On je rasni golgeter, vidjelo se to još u tinejdžerskoj dobi i mislim da je Dinamo napravio odličan posao. Moraju ga zadržati, otkupiti od Manchestera, ako već nisu jer pred njim je blistava karijera, vjerujte mi. On je vrlo moderan napadač, sjajan strijelac, a istovremeno jako zahvalan za obrambene zadaće. Neki kažu nasljednik Marcela Salasa", rekao nam je Carlos.

"Fernandes je dokaz da se u životu nikada ne valja predati"

"Što se tiče Juniora Fernandesa, njegova je priča dijametralno suprotna. Da vam budem iskren kada smo čuli da ga je Leverkusen kupio za sedam milijuna eura bili smo šokirani. Bio je on dobar nogometaš, ali u tom je trenutku odigrao svega dvadesetak utakmica za klub i zabio pet, šest golova. Nije to bilo ništa posebno i još mi nije jasno tko je dogovorio taj posao. Kao što znate, u Leverkusenu se nije naigrao, ali eto drago mi je što čujem da mu je krenulo u Zagrebu."

"Znate, on je imao vrlo teško djetinjstvo u gotovo zaboravljenom malom gradiću na sjeveru Čilea - Tocopilli. Taj siromašni grad ni po čemu se nije istaknuo u povijesti ove države osim što je dao dva nogometaša - Juniora Fernandesa i Alexisa Sancheza, Lionela Messija ove zemlje. Fernandes i Sanchez su inače jako dobri prijatelji, bili su nerazdvojni kao djeca, a mnogi njihovi prijatelji iz tog doba zarađuju za život tako što nezasitnim medijima prodaju priče njihovog djetinjstva."

Jedan nam je ispričao priču o Fernandesovom teškom djetinjstvu...

"Junior Fernandes dokaz je da se u životu nikada ne valja predati, bez obzira na okolnosti. Dokazao je da je veliki borac, a takvi su nogometaši uvijek na cijeni. Upravo zato vjerujem da je i on dobra kupovina za Dinamo i da će jednog dana napraviti veliku karijeru. Treba samo vjerovati u njega", dodao je Carlos za kraj.