Foto: Daniel Cubero, Broken Code

POSLJEDNJE tri godine, Red Bull osvaja naslove prvaka svijeta u F1. Gdje je tajna tog uspjeha u odnosu na Ferrari, McLaren, a u posljednje vrijeme i Lotus ili Mercedes? 

Ne moramo biti preveliki znalci da zaključimo kako ključeve tog uspjeha uglavnom drži Adrian Newey. Newey kao dizajner, ali i Newey kao inovator mnogih detalja zbog kojih je Red Bull već godinama za korak ispred ostalih. Drugim riječima, to je uglavnom ono što je ispod haube. Ako ne računamo onaj magični difuzor 2011., u sljedeće dvije godine je Red Bull bio nedodirljiv upravo u trenucima kad je bilo najpotrebnije.

Da bi stvar bila najbolja, podaci pokazuju kako Red Bull nema niti najbolji zračni tunel niti najbolje pogone. To samo stavlja dodatan naglasak na genijalnost Adriana Neweya i njegovog prvog suradnika Petera Prodromoua, koji vodi Aero odijel. Dakle, umjesto najboljih pogona, čini se da Red Bull ima uvjerljivo najbolje ljudstvo.

Zato tu treba spomenuti i Stefana Sordoa koji čini savršenu korelaciju između zračnog tunela i bolida na stazi. Nikako ne smijemo zaboraviti niti mašineriju ljudi koja pazi da razvoj bude na rubu, ali ipak sa sigurne strane pravilnika FIA-e.

Vjerovali ili ne, ali tajna uspjeha je u detaljima. Niti u jednom zasebnom detalju, bolidi Red Bulla nisu uvjerljivo najbolji, a nedodirljivost dolazi kad se svi detalji zbroje.

Primjerice, zaključeno je kako je prošlogodišnji RB8 na kraju sezone imao uvjerljivo najstabilnije prednje krilo, što je tijekom utrke garantiralo stabilan protok zraka preko i ispod prednjeg krila. I dok su neke druge momčadi brinule kako da savitljivost prednjeg krila bude u skladu s pravilima, u Red Bullu su, dakle, brinuli kako da krilo bude što čvršće.

Iako su pravila vrlo striktna, očito genijalci uvijek pronađu dovoljno prostora da dodaju dašak svoje genijalnosti. Na kraju kruga, utrke ili prvenstva, to i čini željenu prednost.