REMI s Istrom na Poljudu, pa domaći poraz od irskih poluamatera, pa četiri komada u Rijeci i kao vrhunac rezultatski tragičnog ulaza u sezonu, nova četiri gola u Karagandiju od bizarne kazahstanske momčadi u još bizarnijoj utakmici. Čak i oni najzagriženiji navijači Hajduka, morali su priznati da nešto opasno ne štima u svlačionici Bijelih, a sezona tek što je počela.

 

Međutim, nakon povratka iz Kazahstana, iako mu se stolica opasno ljuljala, trener Hajduka, Igor Tudor, niti jednog trenutka nije gubio nadu niti je sumnjao da će Hajduk proći Šahter, a njegova pretjerana samouvjerenost čak je izazivala i podsmijehe domaćih medija.

 

 

Najprije je u predigri Europa lige u Splitu svladan Slaven Belupo, da bi onda, pred prepunim Poljudom deklasiran Šahter, a kruna te, nazovimo je tako, renesanse Hajduka, bila je jučerašnja petarda drugoj momčadi Dinama, pardon, Lokomotivi usred Zagreba.

 

Jedan od igrača koji nosi možda i najviše zasluga za ovaj Hajdukov preporod je zasigurno BiH reprezentativac, Tino Sven Sušić, igrač čiji je povratak u momčad donio Hajduku jednu dimenziju više te igrač koji je načeo Šahter eurogolom i otvorio put k pobjedi i prolasku dalje.

 

Samo za Index, Tino Sven Sušić je odgovarao na pitanja vezana za Hajduk, svoju budućnost na Poljudu, debiju Bosne i Hercegovine na netom završenom Mundijalu u Brazilu, bremenu prezimena Sušić te o još mnogo toga.

 

 

"Slažem se s vama da smo jako loše ušli u sezonu, no evo, zaredali smo s tri uvjerljive pobjede, počeli smo se dizati i igramo sve bolje i bolje. Najvažnije je da mi samo tako nastavimo, da se ovaj niz ne prekida. Sad nam dolazi Zadar i pred našim navijačima očekujemo još jednu pobjedu.

 

A što se tiče poraza u Kazahstanu, moram priznati da su nas tamo baš iznenadili s tim nabacivanjima iz auta i inzistiranjem na prekidima. Oni imaju jako visoke igrače i mi se jednostavno nismo snašli u svemu tome. No, moram reći da smo mi i tamo bili igrački dosta bolji od njih i to smo svi mi osjećali. Znali smo da ćemo ih ovdje dobiti jer smo neusporedivo bolja momčad od njih, a i bili smo svjesni da se onakav dan i onakve greške iz kojih smo primali golove više neće dogoditi."

 

 

 

"Dnjipro je trenutno uz Srnin Šahter možda i najbolja ukrajinska momčad. Momčad koja godinama igra u Europi, momčad koja silno ulaže i oni su poslije Tottenhama bili najjača momčad koju smo uopće i mogli izvući.

 

Međutim, moram biti iskren i priznati da neke detaljnije analize Dnjpra još nismo prošli. Znamo da su dobri, znamo da su jaki, ali plan je da sad svu pozornost i koncentraciju usmjerimo na meč protiv Zadra i ako to dobijemo da se s dodatnim samopouzdanjem posvetimo Ukrajincima. Ono jesu favorit, ali u nogometu je sve moguće, mi smo dobri, a uvjeren sam da će nas trener Tudor dobro pripremiti za njih, da ćemo uspjeti pronaći sve njihove mane i posebice, pred našom publikom napraviti dobar rezultat."

 

 

"Ne znam što sam osjećao. Stvarno. To je osjećaj koji se zaista ne da opisati. Nema ljepšeg osjećaja na svijetu. A da vam budem iskren, nemam pojma ni što se desilo. Ne znam ni kako sam ga zabio. To je bilo kao u nekom snu. Prekrasan osjećaj. Igrati pred onakvom publikom koja nije samo, kako se ono kaže dvanaesti igrač, nego puno više od toga, privilegij je za svakog nogometaša. Taj naboj s tribina kojeg osjećaš u svakoj sekundi utakmice, koji ti ne dozvoljava da staneš ni sekunde, koji ti daje dodatnu snagu… To je nešto posebno. Čim smo izašli na teren i čim smo pogledali oko sebe znali smo da oni nemaju šanse." 

 

 

"Odluka da dođem u Hajduk je bez sumnje najbolja odluka koju sam ikada u životu donio. Od suigrača, navijača, običnih građana Splita, svi su me tako lijepo prihvatili da ne mogu vjerovati. Split je predivan grad i zaista uživam u svakom danu svojeg života u njemu i boravka u Hajduku. Snašao sam se tu kao da sam kod kuće. Zaista mi je čast što sam igrač Hajduka."

 

 

"Ja sam igrač Hajduka i što se mene tiče, za mene nema dvojbe, ja želim igrati protiv Dnjipra i vjerujem da će se to i dogoditi. Moj menadžer koji se bavi mojom karijerom za sada mi ne govori ništa, a meni se ionako nigdje ne žuri. Ovdje mi je prekrasno i stvarno bih volio igrati ove dvije utakmice protiv Dnjipra, jer je to zaista velik događaj te pomoći Hajduku da se plasira u skupinu Europa lige što bio sjajan rezultat. A ovaj grad i ovaj klub su to zaista zaslužili."

 

 

"Da se mene pita, ja bih najviše volio da je Avdija ostao tu da nam pomogne i u Europi i u prvenstvu, no moramo biti svjesni da je u Hajduku takva situacija da klub jednostavno ne može čekati. Ako će Avdija biti sretan tamo, meni će biti užasno drago zbog njega, no premda je gotovo izvjesno da on ide u Englesku, koliko ja znam, ugovor još nije potpisan, a dok se to ne desi, sve je moguće.

 

Svaka čast Middlesbroughu, no moje mišljenje je da je igrač njegovih kvaliteta zaslužio puno jači klub nego što Englezi u ovom trenutku jesu. Igrača njegova profila, njegove moći i znanja, teško da će netko moći adekvatno zamijeniti u Hajduku ako ode. Ponavljam, drago će mi biti zbog njega ako će on biti zadovoljan i ako će mu to biti odskočna daska za napredak u karijeri, ali meni će osobno biti žao ako ode, jer sam uvjeren da će nam užasno faliti protiv Dnjipra."

 

 

"Kad sam tog dečka prvi put vidio, ostao sam bez riječi. On je za mene čudo od djeteta. Ako se ne dogode neke nepredviđene stvari, on jednostavno mora postati veliki igrač, jer posjeduje sve ono što garantira da će se nešto tako i dogoditi. Nikad u životu nisam vidio boljeg igrača u njegovim godinama. Zapamtite, dečko ima samo 16 godina."

 

 

"Sandro je već dokazao o kakvom se igraču radi. Veliko je pojačanje i radi se o igraču koji nam je baš trebao. Imponira lakoća s kojom zabija golove. A što se tiče Milevskog, svi smo znali da je riječ o velikom igraču, koji je izuzetno talentiran, no tek sad treba vidjeti što nam on može donijeti. Ako se dobro pripremi, njegovo iskustvo i znanje dobro će nam doći."

 

 

"Uvjeren sam da se on smirio. Valjda je i on svjestan da mu je ovo možda zadnji vlak da spasi karijeru, a riječ je o stvarno pravom igraču. Trenira dva puta dnevno s kondicijskim trenerom stvarno se ubija da bi se spremio što prije. Baš se vidi na njemu da je željan igre i mislim da će Hajduk puno dobiti s njim."

 

 

"Pokazao je svima da je riječ o odličnom treneru. Premda je mlad i premda je još gotovo početnik u tom poslu, već sad je pokazao i dokazao svima da se radi o treneru visoke klase. Nakon što su nas svi pokopali nakon Karagandija, on je valjda jedini vjerovao u nas i taj motivacijski i pedagoški pristup,koji ima prema nama igračima, mislim da je njegova velika snaga. On o nogometu zna sve, bio je vrhunski igrač, a mislim da je pokazao da će biti i sjajan trener pred kojim je budućnost."

 

 

 

"E to stvarno nema šanse. Nikakve. Ma lako što uživam u Splitu i što obožavam Hajduk, ali meni je mama iz Podgore, cijela rodbina mi živi za Hajduk. Da potpišem za Dinamo, pa tko bi smio njima pred oči, haha. Ma dobro, možda se malo i zezam, ali ponavljam, nema ni teoretske šanse da bih ikada bio igrač Dinama."

 

 

"To je jedna velika stvar, jedno neprocjenjivo iskustvo i jedna ogromna čast. Možda ja nisam tamo puno igrao, ali sama činjenica da sam tamo bio, da sam bio sudionik jedne takve manifestacije, napunila me dodatnim samopouzdanjem i vidim, osjećam kroz igre u Hajduku da sam puno naučio. Trenirati i igrati s najboljim igračima svoje zemlje, živjeti s njima i nastupiti za svoju zemlju, san je svakog djeteta. A ja imam čast da se meni san ostvario."

 

 

"Protiv Argentine smo svima pokazali da smo solidna i jaka reprezentacija i mislim da smo im pružili zaista snažan otpor. Protiv Nigerije, šteta, možda nas je i onaj gol presjekao, možda smo se i pomalo prepali činjenice da moramo pobijediti, pa smo i griješili i više nego što je bilo očekivano. Ne bih sad o tim nekim greškama i o pojedincima, činjenica je da je BiH bila prvi put na Mundijalu i možda smo samo platili danas neiskustvu."

 

 

"Ja sam kroz cijelu svoju karijeru navikao na to. U početku mi nije bilo lako čitati i slušati sve to, sve te pokušaje da me se psihički dotuče, no na sreću, imao sam strahovitu podršku i roditelja i prijatelja i što je najvažnije suigrača. I ne morate mi vjerovati ako nećete, ali prezime Sušić je meni puno više u karijeri bilo teret nego neka prednost. Naravno, pričamo o nogometu. Gledajte, moj otac je bio nogometaš i od malena je bio strog i kritičan prema meni, morao sam davati i truditi se možda i puno više nego neki moji suigrači.

 

No, danas sam mu na tome zahvalan, jer da nije imao takav pristup, nema šanse da bih sad igrao nogomet na ovako visokom nivou. U početku, kad sam bio mlađi, takve stvari, takvi napisi, takva govorkanja su me pogađala, no mislim da sam sad puno jači u glavi. Znam da sam sve u životu sam zaradio i zaslužio i takve gluposti što ljudi pišu me više ne smetaju."

 

 

 

"Ma kakvi. Zaista su me svi jako dobro primili i atmosfera je bila čudesna u reprezentaciji. Bar što se tiče nas igrača. Kad sam ulazio protiv Nigerije, naravno da me pucala trema, no od svakog suigrača sam dobio podršku. Znate, kad vam dođu kapetan Spahić i jedan Džeko i kad ti kažu da nema veze i ako pogriješiš te da samo igraš svoju igru, to puno znači i stvarno sam im zahvalan na svemu. Što se konkretno tiče Džeke, za mladoga igrača zaista puno znači kad ti jedna takva svjetska zvijezda sam priđe, kad priča s tobom, kad ti daje podršku."

 

 

"S Vršajevićem sam provodio najviše vremena, ali to je logično s obzirom da smo i suigrači, ali zaista, svi smo bili jedna dobra ekipa."