VIJEST da će Lionel Messi ipak napustiti Barcelonu šokirala je nogometni svijet s obzirom na to da su klub i igrač postigli dogovor oko nastavka suradnje.

Ovo je najskuplja, ali tek jedna od brojnih posljedica koje će ju sustići u bliskoj budućnosti. Odlazak najboljeg igrača svih vremena krunski je dokaz toga da se Barcelona ne vodi kao klub ni kao korporacija. Vodi se kao seljačka radna zadruga u kojoj čelnici nižu debakl za debaklom na poslovnom i financijskom planu.

Prije godinu dana bankrotirana Barca je odbila sto milijuna eura. Sad će ostati bez ičega

Podsjetimo, Barcelona i Messi su relativno nedavno bili vrlo blizu raskida ugovora. Argentinac je prošlo ljeto pismenim putem obavijestio klub da odlazi, a argentinski list Olé tvrdi da je Messi odluku donio nakon što se telefonski čuo s novim trenerom Ronaldom Koemanom. Bio je to rezultat dugogodišnjih sportskih lutanja Barcelone, koji se očitovao u dovođenju trenera koji nisu bili prilagođeni kulturi kluba i svlačionici, te igrača poput Griezmanna ili Coutinha, koji su bili u potpunosti nekompatibilni s Messijem.

I dok je argentinski napadač osvajao Zlatne lopte i postao najbolji europski playmaker, njegov klub nizao je bolne europske poraze (Juventus, Roma, Liverpool, Bayern) i Messi je osjećao kao da trati ono dragocjeno kratko vrijeme koje mu je ostalo do penzije. Kap koja je prelila čašu bio je odlazak njegovog prijatelja Luisa Suareza. Messiju je istekao ugovor, ali je Barcelona iskoristila klauzulu po kojoj je ipak morao ostati. Naime, Messi je u ugovoru imao stavku koja mu omogućava odlazak iz kluba bez odštete do kraja sezone. Ona je zbog koronakrize produžena skroz do kraja kolovoza, ali Barcelona je inzistirala da je rok za taj scenarij prošao u lipnju te obavijestila Messija i javnost da može napustiti Blaugranu ako netko plati odštetnu klauzulu od 700 milijuna eura.

Messi se u međuvremenu predomislio i ostao je u klubu, najviše zahvaljujući izborima na kojima se kandidirao i pobijedio njegov veliki prijatelj Joan Laporta. Treba reći kako su čak i nakon Messijevog dogovora s Barcelonom Manchester City i PSG nudili oko stotinu milijuna eura za Messija. Osim novca na ime odštete od transfera, Barcelona bi uštedjela dodatnih 150 milijuna eura, koliko mu iznosi godišnja plaća. Iako grca u dugovima od oko 1.2 milijarde eura, Barcelona je odbila sve te ponude i opcije. Sada će ostati bez ičega.

Barcelona ne može registrirati igrače. Ni Messijev odlazak nije joj dovoljan

Još prije mjesec dana javila se vijest kako Barcelona ne može registrirati Messija i još nekoliko novih igrača, uključujući i Sergija Aguera. Podsjetimo, Messiju je ugovor s Barcelonom istekao 1. srpnja te je službeno bio slobodan igrač. S obzirom na to kako mu je istekao ugovor, Messija je bilo potrebno ponovno registrirati za natjecanja pod ingerencijom španjolskog saveza. To nije bilo moguće.

Razlog je salary cap, koji postavlja ograničenja španjolskim klubovima u pogledu trošenja na plaće igrača. Iako je Messi pristao na smanjenje ugovora od oko 50%, Barcelona je morala prodati nekoliko igrača i riješiti se tereta ugovora kako bi Messi mogao potpisati za nju. U studenom je gornja granica plaće La Lige smanjena za više od 700 milijuna eura u pokušaju da se osigura dugoročna održivost klubova. To su bile loše vijesti za Barcelonu, koja je morala smanjiti izdatke na plaće za 200 milijuna eura kako bi bila u skladu s pravilima lige.

Iako je klub u posljednjih nekoliko tjedana bio u aktivnim pregovorima za prodaju Miralema Pjanića i Antoinea Griezmanna, nisu uspjeli postići nikakav dogovor. Iako je Messi pristao potpisati novi ugovor za čak 50% manju plaću, Barcelona nema prostora pod capom ni za takav, 80 milijuna eura manji ugovor. U kombinaciji su bili i posredni ugovori s MLS klubovima, ali svi ti dogovori su propali. Na kraju balade računica Barcelone je jasna. Ima preko milijardu i 200 milijuna eura duga, ne može registrirati Emersona, Garciju, Aguera i Depaya, koje je dovela ovo ljeto i kojima je dodatno opteretila budžet za plaće, izgubila je jednog od najvećih igrača u povijesti i na sebe navukla vjerojatno najveći bijes navijača u povijesti kluba.

Barcelona je trošila lovu na anonimuse kojih se više nitko ne sjeća

U posljednjih pet godina, u kojima je postala najskuplji klub na svijetu, Barcelona je potrošila oko milijardu eura na ulazne transfere, što je oko 400 milijuna eura više od onog što je zaradila od prodaje igrača. Bilo je tu svakakvih promašaja. U tu kategoriju definitivno spadaju i tri najveća. Griezmann, Dembele i Coutinho su koštali oko 400 milijuna eura, a procjenjuje se da je Barcelona na njihove plaće dosad potrošila oko 150 milijuna eura. Index je davno analizirao zašto Coutinho i Griezmann ne mogu pružiti dovoljno u ekipi s Messijem, a prognoze su se i obistinile.

U istom periodu klub je ostvario brojne transfere igrača koji mu uopće nisu trebali ili nitko za njih nije čuo ni prije ni poslije njihovog mandata u peterostrukom prvaku Europe. Primjerice, paket Gomes-Alcacer su iz Valencije doveli za 67 milijuna eura. Skupo su platili i Paulinha (40 milijuna eura), Malcolma (41), Arthura (31), Neta (20), Braithwaitea (18), Firpa (20) i Pjanića (60). U periodu u kojem su nagomilali nezapamćene dugove u klub su uz plaćenu odštetu stigli i igrači poput Marca Cucurelle, Marlona i Jeisona Murilla.

Na prste jedne ruke mogu se nabrojati igrači koji ulaze u domenu planske kupovine, bilo da se radi o deficitarnim pozicijama, profilu igrača koji odgovara ekipi ili kvaliteti koja se može adekvatno iskoristiti. Osim Pedrija i De Jonga, teško je sjetiti se ijednog igrača iz tog perioda koji može ući u kategoriju "pojačanja". Naravno, to se sve vrlo dobro vidjelo i na terenu. Messi je utakmice u španjolskoj ligi rješavao na individualnu kvalitetu. Tamo gdje je trebala nadogradnja, u Ligi prvaka, Barcelona je doživljavala sramotu za sramotom. Vrhunac ironije koji oslikava sposobnost klupske vrhuške na tržištu bio je kada su praktički besplatno pustili Luisa Suareza u Atletico Madrid, a Urugvajac je s 21 golom odveo momčad Diega Simeonea do titule prvaka.

Najljepša era u povijesti kluba ostat će umrljana nesposobnošću seljačke radne zadruge

Moglo bi se napisati još 40 članaka koji bi taksativno pobrojali sve pogreške u Barceloninom postojanju, sulude kadrovske odluke koje su dokazale izostanak bilo kakve smislene vizije kluba i brojne propuste koji su doveli do toga da "Mas que un club" malo po malo gubi jako puno svojeg identiteta. Sada je prekasno za analiziranje grešaka. Sada slijedi samo snošenje teških posljedica, a vjerojatno nijedna neće biti ovoliko bolna.

Ostat će zapamćeno da čovjek koji je Barceloni podario 778 nastupa, 672 gola, 302 asistencije, 10 titula prvaka Španjolske i četiri europske krune odlazi zbog nesposobnosti i niza početničkih grešaka klupske uprave, prije svega one koja je ranije ove godine izgubila izbore. Na ovakav način se ne rastaje ni s jednim igračem, a posebno ne s onim koji je u dresu tvog kluba uzeo rekordnih šest Zlatnih lopti. U moru mrlja koje su upisane u Barceloninoj povijesti ne postoje puno veće. 

Ne postoji sportski kolektiv koji se vodi na iracionalniji i nelogičniji način od Barcelone. Zapravo, vjerojatno ne postoji korporacija na realnom tržištu koja iz godine u godinu niže ovakve epske katastrofe i koja uporno izbjegava ispravljati svoje pogreške. Više od kluba? Prije seljačka radna zadruga.