DINAMO je u Bukureštu ponovno pokazao lice koje smo već previše puta gledali u europskim utakmicama prošle sezone. Bez ideje, kreativnosti i bez kontinuiranog pritiska na protivnika - bio je to nogometni očaj. Protiv Hapoela, momčadi koju je Dinamo po svemu trebao pokušati nadigrati, Plavi su odigrali bez pogodaka i bez prave izrađene šanse.

Dinamo bezidejan s istim obrascima kao i prošle godine

Problem nije samo u tome što Dinamo ne zabija. Dinamo teško uopće stvara situacije iz kojih bi mogao zabiti. Protok lopte je prespor, nema dovoljno igrača između linija, a kada Dinamo osvoji loptu, često nema jasnu ideju kako je pretvoriti u napad. Build-up je pritom u par navrata završavao tako da braniči odigraju dva dodavanja i napamet napucaju dugu loptu - točno u noge protivniku.

Još je veći problem što se sličan obrazac već gledao prošle sezone. Dinamo je u Europa ligi dobro krenuo pobjedama protiv Fenerbahčea i Maccabija te remijem s Malmöom, ali je protiv puno ozbiljnijih protivnika iz Liga 5 počeo izgledati kao momčad koja nema odgovor kada joj protivnik nametne ritam.

Celta je na Maksimiru slavila 3:0, Lille je Dinamo pregazio 4:0, a Betis je u Zagrebu pobijedio 3:1. Tu su još i poraz od Midtjyllanda 2:0 te ispadanje od Genka nakon domaćeg poraza 3:1. Posebno su ostali u sjećanju Celta i Lille, utakmice u kojima se vrlo jasno vidjelo koliko Dinamo može biti nemoćan kada protiv sebe ima momčad koja zna kazniti njegove slabosti.

Što nam otkriva Kovačevićev taktički plan?

Zato Hapoel nije nevažan samo zbog rezultata. Ovo je utakmica u kojoj je Dinamo ponovno izgledao kao momčad koja teško kontrolira ritam, teško stvara višak i previše ovisi o tome što će napraviti protivnik, a pritom je Kovačević sam odabrao način na koji će Dinamo igrati.

Postavio je tri brza igrača u napad (Hoxha, Oršić, Lisica) kako bi ih koristio u kontrama, bez klasičnog centarfora, koji bi mogao pomoći u zadržavanju lopte i priključivanju drugih u kontrama. Stoper Galešić je igrao desnog beka, defenzivni Goda lijevog, dok je ofenzivniji Vinlöf ostao na klupi.

Simptomatično je upravo to što je Kovačević čekao viroznog Godu do posljednjeg trenutka. Pouzdani lijevi bek nije trenirao nekoliko dana uoči utakmice, no protiv Hapoela je u fazi obrane kvalitetno odradio svih 90 minuta. Njegovim odabirom ispred ofenzivnijeg Vinlöfa Kovačević se jasno opredijelio za defenzivniji pristup.

Nakon utakmice Galešić je potvrdio ono što se moglo iščitati iz postave: Dinamo je očekivao da će Hapoel imati posjed i tražio je priliku kroz kontre. To je važan detalj jer se onda više ne može govoriti o "lošem danu" ili o tome da je Dinamo "igrao protiv ozbiljnog izraelskog prvaka koji je minutu bio udaljen od Lige prvaka".

Takav pristup bio je dio plana, no taj plan nije donio ni kontrolu utakmice ni dovoljno opasnih kontranapada. Štoviše, plan je bio na rubu propasti nakon kiksa McKenne 15-ak minuta pred kraj - srećom po Modre, kapetan Mišić spriječio je siguran pogodak Izraelaca.

Hapoel je imao 66 posto posjeda i 15 udaraca prema Dinamovih sedam. Dinamo je pritom izgledao kao momčad koja čeka pogrešku protivnika, umjesto kao momčad koja pokušava protivnika natjerati na pogrešku.

Bobanova vizija i Kovačevićeva autonomija

I upravo tu dolazimo do Zvonimira Bobana. Dinamov gazda je nedavno na druženju s novinarima rekao: "Radije ćemo izgubiti 5:0 nego parkirati bus." Govorio je o tome da Dinamo protiv velikih europskih momčadi ne smije odustajati od svoje filozofije, a istodobno je jasno rekao da Kovačević ima autonomiju u izboru igrača i taktičkim odlukama.

Zato je sada nemoguće izbjeći pitanje postoji li između njih dvojice već prvi ozbiljniji raskorak te je li ovo Dinamo po Bobanovim gabaritima. Kovačević ima pravo igrati kako misli da je najbolje. Boban ima pravo očekivati da trener momčad vodi prema ideji koju je javno predstavio kao temelj novog Dinama. Ako se ta dva pogleda počnu razlikovati, problem više nije samo u rezultatu jedne utakmice.

Posebno zato što Boban nije Kovačevića ostavio samog kada je bilo teško prošle jeseni, ali i ovoga ljeta. Nakon ispadanja od Vikinga stao je iza njega i jasno poručio da ne želi trenere mijenjati "kao čarape". Dao mu je vrijeme i povjerenje, a sada bi upravo on mogao doći u situaciju da mora procjenjivati napreduje li Dinamo u smjeru koji je sam zacrtao.

Signal, a ne presuda

Hapoel je zato važan kao signal, a ne kao presuda. Ako se Dinamo već protiv ovakvog protivnika odlučuje za izrazito defenzivnu postavu, a pritom ne pokazuje ni ono što bi takav pristup trebao donijeti - opasnu tranziciju - onda se opravdano postavlja pitanje što Kovačević zapravo želi napraviti od ove momčadi i je li to ono što je Boban zacrtao.

Veći problem od rezultata je to što zasad nema dovoljno znakova da Dinamo izgleda bolje. Nakon ispadanja od Vikinga uslijedio je niz utakmica u kojima je momčad pobijedila dvaput (jednom kod niželigaša Bedema u kupu) u pet utakmica, a igra nije pokazala jasan pomak.

Dogodio se i nestvaran 4:2 poraz kod Osijekove djece u kojem je govor tijela Dinamovih igrača bio gori od same (nepostojeće) igre i rezultata. Dinamo je već na Opus Areni izgledao kao momčad koja se uopće nije pripremila na protivnika, slično kao i u 1:0 pobjedi nad Goricom kolo prije. Tada je Modre protiv fenjeraša na Maksimiru spašavao vratar Dominik Kotarski.

Boban je svoje rekao

Ako Dinamo nastavi na terenu izgledati kao momčad kojoj je bod protiv limitiranog Hapoela premija, Boban će prije ili kasnije morati odgovoriti na pitanje koje je sam postavio svojim dolaskom: može li trener kojem je toliko dugo čuvao leđa napraviti Dinamo kakav on želi.

Boban je svoju viziju jasno iskomunicirao. Tu leži ključno pitanje nakon Hapoela. Nije poanta u jednom remiju, lošijoj seriji igara i negledljivom nogometu - jer i ovaj bod u konačnoj računici može biti vrlo značajan u borbi za nokaut-fazu Europa lige.

Ovdje se potencijalno pojavljuje ozbiljan znak da Boban i Kovačević ne jašu na istom valu, odnosno, Kovačević je šaltanjem u defenzivu prvi put ozbiljnije kontrirao Bobanovoj viziji. Takav Dinamov nogomet u Europi Boban, koji po vlastitom priznanju selektira koje će Dinamove utakmice pratiti, sigurno nije želio gledati.