BOSTON CELTICSI pet su puta u posljednjih sedam godina došli do finala Istoka, četiri puta su ispali, a ni ona lanjska pobjeda nije im na kraju donijela naslov jer su im nedostajale dvije pobjede protiv Golden State Warriorsa. U posljednja tri konferencijska finala redovito su igrali protiv Miami Heata, a u ponedjeljak su drugi put ispali u ludoj seriji u kojoj su dostigli zaostatak 3:0 pa ipak pali u majstorici u svojoj dvorani.

Svih tih godina Celticsi su bili kandidati za naslov, a u posljednje dvije možda i najveći favoriti, ali iz godine u godinu ispadaju na gotovo isti način. Da su uspjeli dobiti i sedmu utakmicu protiv Miamija i napraviti povijesni preokret, o ovome se danas (još) ne bi raspravljalo, a ne bi ni da su ispali u četiri utakmice jer bi stvari bile puno jasnije, ali činjenica je da su pred klubom iz Bostona dvije goleme odluke koje će im odrediti budućnost.

Da se nisu vratili u seriju protiv Miamija, nego ispali metlom, trener Joe Mazzulla vjerojatno bi već bio bivši, ali ovako je ipak pokazao da je sposoban napraviti ključne prilagodbe u igri, što mu se do tada najviše zamjeralo, a to može navesti predsjednika Brada Stevensa da mu ipak dopusti da raste s momčadi i uči za godine koje dolaze uzimajući u obzir neobične okolnosti pod kojima je uopće dobio posao.

Osim pitanja trenera, Celticsi moraju odlučiti jesu li Jayson Tatum i Jaylen Brown tandem kojem vjeruju da će im donijeti naslov prvaka jer obojica su stekla pravo da im skorašnji novi ugovor bude supermax. Ako produlje obojici, zahvaljujući nadolazećim pravilima novog kolektivnog ugovora, neće morati samo plaćati golem porez na luksuz nego će i izgubiti gotovo sve dosadašnje načine dovođenja novih igrača.

Je li Mazzulla pravi čovjek za klupu?

Joe Mazzulla je s 34 godine najmlađi trener u NBA ligi, a posao je dobio ludom igrom slučaja. Odmah nakon ispodprosječne sveučilišne karijere postao je s 23 godine trener sveučilišta Glenville State, a 2019. su ga Celticsi uzeli za pomoćnog trenera nakon što je jednu sezonu radio u njihovoj filijali u Razvojnoj ligi.

U tri godine ostao je pomoćnik "iz drugog reda" jer u prvom redu na utakmicama uz glavnog trenera sjede samo dva asistenta, ali nakon što je pred početak prošle sezone Ime Udoka iznenadno suspendiran zbog afere na poslu, dobio je potpuno neočekivanu priliku da preuzme momčad koja je nekoliko mjeseci ranije igrala NBA finale.

Udokin dotadašnji prvi pomoćnik Will Hardy preuzeo je Utah Jazz i čak želio povesti sa sobom Mazzullu za asistenta, ali Stevens to nije dopustio jer ga je želio zadržati u stožeru, a nakon skandala s Udokom postavio ga je za glavnog trenera ispred Damona Stoudamirea, drugog Udokina pomoćnika iz prvog reda. Stoudamire je u ožujku također napustio klub i postao trener sveučilišta Georgia Tech.

Unatoč bojazni kako će momčad prihvatiti tako mladog i neiskusnog trenera, Mazzulla je sjajno krenuo i Udokine defenzivne postulate nadogradio dinamičnijim napadom, u kojem su Tatum i Brown konačno sudjelovali u momčadskoj igri umjesto da se izmjenjuju u individualnim akcijama.

Celticsi su osnovni dio sezone završili omjerom 57-25, drugim najboljim u ligi, te postali prvi favoriti za naslov nakon što su Milwaukee Bucksi izgubili od Miamija u prvom krugu. Ali u doigravanju su se razotkrile Mazzulline mane, prvenstveno u prilagodbama na protivničke prilagodbe, ali i samom vođenju utakmica, rotacijama i korištenju time-outa.

U prvom krugu nepotrebno su se mučili s Atlantom šest utakmica, a u drugom su prvenstveno imali sreće što su igrali s Philadelphijom, koja s vječnim "chokerima" Embiidom i Hardenom te Docom Riversom na klupi jednostavno ne može preskočiti tu stepenicu. Nakon 0:3 protiv Miamija postalo je izvjesno da će generalna krivnja pasti na trenera, ali donekle se iskupio prilagodbama koje su dovele Boston na prag povijesnog preokreta.

No mogu li zasluge zasjeniti krivnju? Ova je momčad Celticsa cijelu sezonu igrala odlično kad su stvari išle po planu, ali kad bi protivnici uzvraćali udarac i odveli utakmicu u neizvjesnu završnicu, redovito se raspadala. Na primjer, u doigravanju je Boston igrao šest utakmica u "clutchu" i izgubio ih čak pet, a jedina pobjeda bila mu je onim čudesnim košem Derricka Whitea u zadnjoj desetinki šeste utakmice protiv Miamija, koja im je na dva dana odgodila kraj sezone.

Osim toga, Celticsi su bili vrlo skloni podcjenjivanju protivnika, što ih je koštalo dvaju poraza od Atlante, onog na startu serije s Philadelphijom kad su Sixersi bili bez Joela Embiida te upadanja u rupu 3:0 protiv osmog nositelja Miamija. Mazzulla nije znao iskorijeniti tu naviku iz momčadi.

Uprava Bostona može dati novu priliku Mazzulli da raste s momčadi, koja ga je u načelu dobro prihvatila iako ima igrača koji su mu vršnjaci ili stariji od njega, poput Ala Horforda. Na tržištu ima slobodnih vrhunskih trenera poput Montyja Williamsa, koji je dobio ishitreni otkaz u Phoenixu, i Celticsi bi mogli odlučiti da je primjerenije da momčad u novi pohod na naslov povede netko iskusniji.

Može li tandem Tatum - Brown donijeti naslov?

Puno značajnija odluka koja čeka Celticse vezana je za Jaylena Browna. On je, uz Marcusa Smarta, jedini s ovom generacijom Celticsa prošao svih spomenutih sedam godina u kojima su pet puta došli barem do finala Istoka. Godinu dana kasnije pridružio im se i Tatum, a njih dvojica od tada su bila u središtu svih uspjeha kao udarni tandem.

I dok su godinama tražili treću zvijezdu koju će im priključiti (Irving, Hayward, Walker...), nisu dvojili da su Tatum i Brown dva igrača oko kojih grade šampionsku momčad. Iako su godinama zajedno, nikad nisu potpuno naučili igrati zajedno, nego su se najčešće oslanjali na individualni talent.

Celticsi su vjerovali da u njima imaju modernu verziju Jordana i Pippena ili barem LeBrona i Wadea, a diljem lige uvriježeno je vjerovanje da je momčad s dva tako kvalitetna mlada krilna igrača predodređena za uspjeh. No za sada nije pokazala da je spremna za osvajanje ultimativne nagrade.

A franšiza koja s LA Lakersima dijeli epitet najtrofejnije u NBA povijesti uspjehom ne smatra redovito pojavljivanje u konferencijskom finalu. Iako su Tatum (24) i Brown (26) još više nego dovoljno mladi da naposljetku ipak zajedno pronađu način da osvoje prsten, njihovi stilovi igre u mnogočemu se preklapaju i vjerojatno bi bolje funkcionirali u paru s drugim tipom igrača.

Tatum je mlađi i nedvojbeno bolji igrač pa ako se Celticsi odluče razdvojiti ih, žrtva će biti Brown. Uostalom, on je drastično više podbacio u netom završenoj seriji protiv Miamija, posebno u odlučujućoj utakmici, u kojoj je šutirao 8/23 iz igre i 1/9 za tricu te izgubio čak osam lopti.

Gledajući cijelu seriju s Miamijem, prosjek mu je u odnosu na osnovni dio sezone pao za gotovo osam poena, vanjski šut potpuno ga je napustio. U četiri poraza iz igre šutirao je samo 37%, uz mizernih 3/29 za tricu i skoro pet izgubljenih lopti po utakmici. U načelu, Celticsi pobjeđuju ako je Brown na razini, ali prečesto mu se u najvažnijim utakmicama događa da nije.

No u osnovnom dijelu sezone, kad ulozi nisu tako visoki, igrao je izvrsno i zasluženo upao u drugu najbolju petorku lige, ali time i ispunio uvjete za supermax ugovor prilikom sljedećeg produljenja, baš kao i Tatum. I tu stvari postaju posebno problematične za Boston.

Brownu je ostala još jedna sezona ugovora, a 1. srpnja Celticsi mu imaju pravo ponuditi supermax produljenje, koje bi mu donijelo nevjerojatnih 295 milijuna dolara za sljedećih pet godina, 100 milijuna više nego da nije upao u All-NBA momčad, počevši s 50 milijuna u prvoj godini produljenja (2024./25.).

Godinu dana kasnije u identičnoj će situaciji biti Tatum, samo što se procjenjuje da će njegov ugovor vrijediti i 318 milijuna (točan iznos ovisi o visini salary capa u prvoj sezoni). To bi značilo da će samo u ovaj dvojac Celticsi uložiti više od 600 milijuna dolara i time rezervirati ogroman udio prostora pod salary capom za samo dva igrača barem do 2029. godine.

Stižu brojne restrikcije preskupim momčadima

Plaćanje visokog poreza na luksuz u takvom će im slučaju biti neizbježno, ali ako su vlasnici i dalje voljni ulagati u vjeru da će im ova dvojica donijeti naslov prvaka, to je najmanji problem. Puno su veći problem pravila koja dolaze s novim kolektivnim ugovorom, koja će manji učinak imati već ovog, a potpuni od sljedećeg ljeta.

Uvest će se druga granica poreza na luksuz, a oni koji je budu prešli (poput Golden Statea i Bostona), izgubit će brojne načine za popunjavanje ostatka momčadi, kao što su dovođenje slobodnih igrača "mid-level" iznimkom, razmjenjivanje pickova druge runde drafta ili prihvaćanje čak i minimalno većih ugovora prilikom trejdova.

To bi značilo da će Celticsi praktički morati s istom momčadi ići u budućnost, produljivati ugovore aktualnim igračima ili ih mijenjati za manju vrijednost, što ozbiljnu šampionsku momčad čini neodrživom.

Celticsi bi mogli pokušati nagovoriti Browna da prihvati manji ugovor, ali on je u više navrata ponovio da se smatra "maksimalnim" igračem i da neće pristati ni na što manje, a klubu nije zaboravio ni da ga je prošlog ljeta ponudio Brooklyn Netsima u zamjenu za Kevina Duranta. 

"Klubovi su organizacije, a one funkcioniraju prema poslovnim principima. Reći će ti jednu stvar, a iza zatvorenih vrata govoriti nešto drugo. Reći će ti da te vole, a sljedećeg tjedna te pokušati trejdati. Tako se vodi biznis", rekao je nedavno Brown za The Ringer objašnjavajući kako lojalnost ima dvije strane.

Dojam je da bi se Brown mogao razljutiti ako mu Celticsi već u ponoć 1. srpnja ne pošalju novi supermax ugovor, a kako do isteka aktualnog ima još samo godinu dana, trejd je jedino rješenje za Celticse da ga ne izgube bez odštete.

Trejd je prilično izgledan ako Celticsi ne žele već sad odrediti svoju budućnost bez njega, ali Brown bi imao puno veću tržišnu vrijednost ako potpiše novi dugogodišnji ugovor nego ako ga momčad koja ga dovodi ovog ljeta već idućeg može izgubiti. 

Zato je najrealnije da mu daju što traži pa eventualno razmotre trejd nešto kasnije. Ali ne prekasno jer kad i Tatum potpiše novi ugovor, Celticsi će izgubiti svu fleksibilnost i opet neće za Browna moći dobiti punu protuvrijednost.

Ako su, pak, čvrsto uvjereni da će im sadašnji udarni tandem do 2029. donijeti naslov, onda im preostaje napraviti manju rekonstrukciju ostatka rostera, s prioritetom dovođenja playmakera koji može kontrolirati tempo igre, a ne prepuštati Tatumu i Brownu da je vode kako ih volja. Marcus Smart to nije jer je puno bolji u igri bez lopte, a Malcolm Brogdon prečesto je ozlijeđen da bi se moglo pouzdati u njega.

Gotovo cijela rotacija je pod ugovorom i za sljedeću sezonu, osim Granta Williamsa, a svi osim Browna i za 2024./25. Prostora za skupe slobodne igrače nema, na raspolaganju su im samo druga runda drafta i prvenstveno trejdovi, u kojima će se morati odreći nečeg dobrog da bi dobili nešto dobro bez ikakve garancije da će biti bolje.