Tekst: Dea Redžić
Foto: Cropix, Dragan Matić

"DOBRO PITANJE, zaista ne znam što bih na to odgovorio", slegnuo je ramenima Marin Rozić, kapetan Cibone, kada smo ga upitali kako komentira činjenicu da hokejaše Medveščaka svaku utakmicu u regionalnoj ligi bodri i do osam tisuća grla, dok tribine dvorane Dražena Petrovića često pohode samo oni najzagriženiji košarkaški mazohisti.

> Cibonin fenomen: Skinite kapu momcima koji besplatno pobjeđuju za svoj klub

O tome smo razgovarali nakon utakmice Cibone i moćne Barcelone, koja je pod toranj ipak privukla dostojan broj gledatelja. Atmosfera je bila na nivou, ali Vukovima to nije pomoglo da iznenade momčad koja s pravom puca na vrh Europe. Cibona se i prije kraja utakmice okrenula onoj sljedećoj. U Zagreb su stigli momci Bogdana Tanjevića u utakmici koja je za Cibonu bila od vitalne važnosti.

Okršaj s direktnim Top 16 konkurentom, koji je došao oslabljen, bez Greera i Asika. Više nego ikada ove sezone Cibona je trebala svoju publiku. No, Perasovića i igrače dočekala je hladnija atmosfera od one koja je ovih dana vladala na zagrebačkim ulicama. Tri tisuća gledatelja - kazala je službena statistika. Prema našoj procjeni, i koji gledatelj manje. U svakom slučaju, brojka koja ne priliči euroligaškom klubu koji je još uvijek jedan od najvećih hrvatskih brendova. Svugdje, osim u Hrvatskoj.

Simbioza otpora igrača i tribina

No, oni koji su sinoć došli u dvoranu, ostavili su svoja srca na tribinama, baš kao i Perasovićevi igrači na terenu. Tri tisuće ljudi razbudilo se kada je bilo najpotrebnije i stvorilo atmosferu kao da ih je bilo deset tisuća. Kazališnom početku unatoč, kojem je doprinijela i Cibonina sramežljiva igra i brzopotezni minus od 18 koševa, upravo je publika vratila Cibonu u život. Ima nešto, doduše, i u hrabrosti Velimira Perasovića koji je Tomasa gurnuo na playa, jer je uoči utakmice neočekivano ostao bez Gordona (trovanje želuca). Peras će kazati da to nije hrabrost, već jedina opcija koju je imao.

Dok su igrači Fenera u čudu gledali semafor, ni sami nevjerujući da su tolikom lakoćom poveli, publika je uzela stvar u svoje ruke i ponijela Vukove. Kada je Lukša Andrić iz kuta stavio tricu za izjednačenje, nastao je delirij koji se nije stišavao do samog kraja.

A kraj je ponudio dramu. Egal, fauliranja i silan presing Fenera na pola Ciboninog koša viška. Ušla su dva Tomasova bacanja, ali ne i pokušaj Giričeka da s linije za tri poena odvede utakmicu u produžetke. Odavno Gira nije dobio ovacije u Draženovom domu.

Problem je puno dublji od animoziteta prema strancima

Kao što je naglasio coach, bila je to pobjeda izborena srcem publike i igrača, u simbiozi otpora. Dugo su Zagrepčani prozivali vodstvo kluba koje forsira skupe strance, dok mladi domaći dečki sjede na klupi i gledaju. Navodno su zbog toga Cibonine tribine zjapile prazne. Danas kada Perasović prema Topu 16 plovi s klincima, koji se smrznu ako im ne uđe prvi šut, publika je opet nezainteresirana. Problem je ipak puno dublji od pukog animoziteta prema strancima, bez kojih ipak nema ozbiljne košarke. Možda bi o tom problemu nešto imali reći ljudi koji vode hrvatsku košarku, I oni koji su dugo godina vodili najprepoznatljiviji hrvatski klub. S Ciboninim je imenom zaista teško - ne profitirati.

Cibonu je ove sezone u Euroligi i NLB-u u prosjeku gledalo između dvije i dvije i pol tisuće ljudi. Svaka čast onima koji su sinoć na tribinama sudjelovali u kreiranju važne pobjede, ali Cibona je ipak zaslužila više od poluprazne dvorane.

"Poluprazna? Za mene je dvorana bila polupuna....", ponosan je bio Perasović nakon utakmice.

Imao je dobar razlog.