Iz sive zone izlaze na svjetlo na zapovijed onog koji je od danas s njima "u šumi", kako bi odradili neki od namijenjenih im poslova; postali izbornik Hrvatske na par mjeseci ili kao "savjetnici uprave za komunikacije" popljuvali Dinamove legende koje su se pobunile protiv svevlasti Božanskog.

 

 

Drugi ešalon prvoboraca hrvatskog nogometa, u kojem su do sada barem po nazivu funkcija bili "jedan" Reno Sinovčić, Igor Štimac, Tomislav Marčinko, od danas je bogatiji i za prvog moćnika Zdravka Mamića, koji je od usudbenika, onog koji vedri i oblači, postao tek ubogi "savjetnik" Dinama. Veliko je to, kolosalno pojačanje za gerilu u odijelima hrvatskog nogometa, ali nemojmo zaboraviti koliko je ona moćna, usprkos skromno zvučećim titulama.

 

Jer Štimac je kao Hajdukov "volonter" izvodio prave mamićevske demonstracije moći, na spomen kojih se i danas ovlaže oči, ali i ostali predjeli pravovjernim hajdukovcima poput Reića ili Pezzija; otimanje najvećem rivalu kapetana Nike Kranjčara, a pod njim je Hajduk osvojio i dva posljednja naslova prvaka, davne 2004. i 2005. Naravno, osim ovih velebnih uspjeha, zaslužan je i za Ćiru, Debrecen i Shelbourne, ali na ovom mjestu podsjećamo samo na pozitive. 

 

 

Ili "vanjski suradnik" NK Zadar Reno Sinovčić, Štimčeva udarna igla u njegovoj izgubljenoj bitki protiv Mamića za predsjedničku fotelju HNS-a. Ovdje se nećemo rugati kako se na kraju borbe Štimac zadovoljio izborničkim mrvicama s Mamićevog stola, pa je umjesto njegovog stolovanja u fotelji Rusanove i pretvaranjem Sinovčića u novog Širića, dobio tek tvrdu selektorsku klupu s koje je osramoćeno najuren ne samo on, nego i njegov zamjenski zadarski pobočnik i Sinovčićev pouzdanik Roglić. Umjesto toga, podsjećamo se Sinovčićevih podviga u NK Zadru, ovjekovječenih u USKOK-ovoj optužnici na 150 stranica i četiri puta opsežnijim financijskim vještačenjem koje prikazuje kako je, tvrdi Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, upravo u vrijeme dok je u Zadru bio vanjski suradnik istoimenog nejakog kluba, nezakonito prisvojio više od 120 milijuna kuna, uključujući i 25 milijuna kuna novca građana Zadra koje je Klubu isplatio Grad Zadar. 

 

"Jedan običan novigradski ribar kojem sam pomagao prehraniti obitelj", kako je savjetničkog kolegu Sinovčića posprdno titulirao Mamić, tako je u aferi Ribar optužen da je nezakonito prisvojio veći iznos od onog za koji se sudi Ivi Sanaderu i za koje je osumnjičen Nadan Vidošević. Sinovčiću je NK Zadar isplatio preko 17 milijuna kuna, a preostali dio nepostojećeg potraživanja pretvoren je u njegov ulog u preoblikovanju NK Zadar čime mu je "omogućeno neosnovano stjecanje 119.192 dionice u ukupnom iznosu od 23.8 milijuna kuna" ili 35,06 posto vlasništva kluba. U optužnici stoji da je Sinovčiću time pribavljena nepripadna materijalna dobit od 41.1 milijun kuna, dok je za taj isti iznos oštećen NK Zadar.

 

Priznajte, nije loše za jednog običnog "Vanjskog suradnika" i "Savjetnika" i to kluba koji od hrvatske samostalnosti do danas balansira između prve i druge lige.

 

 

Zato je danas, kada Mamić postaje Savjetnik u njegovom klubu, povijesni dan za Dinamo i hrvatski nogomet, otprilike kao da se Fidel Castro ili Kim Jong Un s govornica i luksuznih salona punih cigara i konjaka, vrate u gudure i prašume i tako daju konkretni doprinos revoluciji koja teče.

 

 

Njihov maksimirski parnjak nas je još jednom, u klubu gdje vladaju veće jednoumlje, kult ličnosti i pokornost Voljenom vođi nego u sjevernokorejskom Prezidiju Vrhovne narodne skupštine ili u kubanskoj Nacionalnoj skupštini narodne moći, prije odlaska u ilegalu ispred snopa mikrofona davio užasno napornim i uvijek istim monologom punim patetike, samohvale i autobeatificiranja. 

 

 

Naravno, kao i nabrojani velikani, Mamić ne postaje križar kako bi izmakao kaznenom progonu ili se prilagodio novom zakonu o sportu, ubrzao privatizaciju Dinama (koja očigledno zapinje zato što su ključni ljudi obiteljskog kluba pod najozbiljnijim istragama kojima ih USKOK tereti da su Dinamo i Hrvatsku oštetili za 270 milijuna kuna). Dinamov Tito ne odlazi u partizane ni zato što se zasitio svjetala pozornice, nego iz čistog i nepatvorenog dinamoljublja: 

 

"To činim iz razloga da bi Dinamo u koji sam se zaklinjao mogao nesmetano ići u budućnost i da na čelu ne bude Zdravko Mamić, kako to ljudi ne bi zloupotrebljavali po pitanju razvoja kluba."

 

 

Dinamovci ipak mogu odahnuti jer iako više nije izvršni predsjednik kluba, "od danas sam savjetnik Dinama i bit ću svima iz kluba pri ruci."

 

 

Mamić dakle postaje Savjetnik ili Consigliere, što je titula kojom smo do sada u Dinamu kitili Damira Vrbanovića. Ali, ni pravnog gromobrana obiteljskog kluba, njegovi fini maniri, školovanost ili izvrsna "plasiranost" u UEFA-inim bordovima, kao ni blagoglagoljivost i sklonost predugim konferansama kojima protivnike pobjeđuje tako da ih uspavljuje, nije spasila od par uskočkih istraga.

 

S obzirom da je Mamić potpisnika teksta javno prozvao mafijašem, on mi, kao i najskuplja odvjetnica i odvjetnik u državi koji bdiju nad njim, neće zamjeriti ako ovom prilikom podsjetim kako je u legendarnom Kumu, gdje su također prikazani usponi i padovi moćne obitelji, bila ključna uloga obiteljskog Savjetnika:

 

 

U sudbinskim trenucima kada je upitan opstanak Corleoneovih, pa kreću u rat do istrebljenja s ostalim njujorškim obiteljima, Consiglierea Toma, čovjeka od najvećeg povjerenja i obiteljskog odvjetnika, koji nije dio familije ali je posvojen i prigrljen, degradiraju na vođenje legalnih poslova.

 

Kada on duboko pogođen i razočaran pita "Zašto?", mlađi sin Michael, koji je preuzeo vodstvo Obitelji, odgovara "Zato što nisi Consigliere za ratno stanje."

 

U tom trenutku, Consigliere ili Savjetnik, postaje glava obitelji Don Vito, poznatiji kao Kum.