HRVATSKU nogometnu reprezentaciju čeka prva od nekoliko generalnih proba uoči Svjetskog prvenstva u Kataru. U zemlji domaćinu Mundijala odigrat će prijateljski turnir. Sa Slovenijom će igrati u subotu, a s Bugarskom tri dana kasnije i time osjetiti teren i atmosferu u kojoj će se igrati najveće natjecanje na svijetu.

Popis koji je za tu prigodu objavio izbornik Zlatko Dalić u većem je dijelu javnosti prihvaćen kao onaj koji je najbolje od onog što Hrvatska ima. Ipak, jedna njegova odluka dovodi u pitanje sposobnost da uči na vlastitim greškama. Moglo bi mu se dogoditi isto što se dogodilo i na Euru odigranom ljetos, a tada je Hrvatska to skupo platila.

Lovren je pozvan iako se ne zna hoće li moći igrati

Netom nakon objave popisa, novinare je zanimalo što je s Dejanom Lovrenom, dugogodišnjim stupom obrane koji je zbog ozljede propustio posljednje četiri utakmice ruskog prvenstva u Zenitu, kao i jednu utakmicu nacionalnog kupa.

"On je u fazi oporavka, ali ide s nama u Dohu. Nije igrao sada tri utakmice jer je ozlijeđen, ali mi se nadamo da će igrati u Dohi koliko će moći. Oporavlja se i nema fond utakmica, ali vjerujem da će dobiti minute u Dohi", rekao je Dalić na tu temu.

Naknadno je stigla vijest kako je Dalić aktivirao pretpozive Nikoli Mori i Mili Škoriću, što je indikator da Lovren uistinu neće moći zaigrati protiv Slovenije i Bugarske. Međutim, pravo pitanje nije hoće li Lovren igrati na turniru u Kataru.

Pravo pitanje je zašto Dalić na prijateljski turnir vuče ozlijeđenog stopera koji je za reprezentaciju odigrao 70 utakmica i za kojeg je savršeno jasno što može ponuditi reprezentaciji. Bila bi to idealna prilika da šansu dobije netko iz drugog plana.

Idealna šansa za debi igrača iz mlade reprezentacije

Jedini i isključivi cilj prijateljskih utakmica, neovisno o tome radi li se o opuštenijem formatu u vidu ovakvih turnira ili ozbiljnijem formatu u vidu Lige nacija, trebala bi biti selekcija igrača pred veliki turnir. Igrača koji već danas donose dodatnu kvalitetu i dubinu reprezentaciji.

Dolaskom korona-krize u nogomet, širina kadra pokazala se kao jedan od najbitnijih aduta svih momčadi koje su osvajale naslove. Ozljede i suspenzije često uvjetuju kadar na turnirima i u interesu je svake momčadi da ima 23 igrača od kojih svaki ima jasnu ulogu, kvalitetan je i poznaje se s momčadi pa može u svakom trenutku uskočiti ako za tim bude potrebe.

Iz te perspektive, nema nikakvog smisla da Dalić na okupljanje zove ozlijeđene prvotimce, a istovremeno nekoliko mladih i klasnih talenata ostavlja mladoj reprezentaciji. Od svih igrača s popisa Igora Bišćana, Josip Šutalo djeluje kao igrač koji u ovom trenutku najbolje može konkurirati u seniorskoj vrsti.

Igra odličnu sezonu u HNL-u, a u teškim europskim utakmicama pokazao je vrhunsko čitanje situacija i igra jako zrelo s obzirom na svoju dob. Osim toga, već je dulje vrijeme nositelj igre u mladoj reprezentaciji koja mu ne predstavlja poseban razvojni podražaj. Jedini logični idući korak je A reprezentacija, a Katar je bio idealna šansa za takvo nešto.

Šutalo nije jedini kandidat. Situacija se u narednim mjesecima može bitno promijeniti. Njegov prezimenjak Boško u Veroni možda dobije kontinuitet i pokaže koliko može dati u vrhunskom nogometu. Tu je i Bayernov Josip Stanišić koji može pokriti dvije pozicije, a napredak pokazuje i Mario Vušković u HSV-u.

HNS se mora postaviti 

Već nekoliko puta se u istim ili sličnim situacijama isticalo kako je Dalić radije "davao" nekoliko igrača mladoj reprezentaciji koja igra bitne kvalifikacijske utakmice. Čak i ako je Dalić napravio taj ustupak kao ljudsku gestu i uslugu Igoru Bišćanu, to dugoročno nije dobro rješenje.

Mlada reprezentacija služi tome da se igrači naviknu na reprezentativni nogomet i da zaigraju s onima s kojima bi, u praksi, trebali dijeliti teren i u A reprezentaciji. Razvoj i selekcija igrača za seniorsku momčad su najvažniji ciljevi U-21 reprezentacije i HNS mora biti taj koji će imati jasno formulirane ciljeve. 

Puno je veća korist dobiti dva igrača za seniorsko Svjetsko prvenstvo nego što je šteta izgubiti jednu, dvije ili pet utakmica u mladoj reprezentaciji. Ne mora se ići daleko u prošlost da se prisjetimo slične situacije koja je već koštala Hrvatsku.

Ovakva praksa Hrvatsku je već jako koštala

Na susretu protiv Engleske kojim je otvorila Europsko prvenstvo, Hrvatska je u početnom sastavu imala Joška Gvardiola, a na ključnoj utakmici s Češkom poluvrijeme je dobio Luka Ivanušec. Riječ je o dva ogromna talenta na svojim pozicijama ne samo u hrvatskim, nego i europskim okvirima. Ipak, i jedan i drugi su se jako mučili tijekom prvenstva, a razlog nije bilo teško detektirati.

Gvardiol je dotad odigrao samo poluvrijeme za A vrstu, u prijateljskom susretu s Belgijom, dok je Ivanušec odigrao dvije utakmice četiri i pol godine prije Eura. Radilo se o prijateljskom turniru na kojem je Hrvatska igrala s Čileom i Kinom.

S obzirom na to da je turnir održan sredinom prvog mjeseca, na njega je, umjesto "prave" reprezentacije, otišla selekcija HNL-a. Između ostalih, tada su za Hrvatsku igrali i danas potpuno zaboravljeni igrači poput Nikole Matasa, Filipa Ozobića i Antonija Peroševića.

Definitivno se može reći da su i Gvardiol i Ivanušec uoči Eura imali tek malo više iskustva u seniorskoj reprezentaciji od bilo kojeg drugog HNL igrača. Krajem svibnja igrao se Euro za mlade na kojem su nastupila oba igrača, zbog čega su morali malo zakasniti na početak priprema Dalićeve vrste.

Dva tjedna nakon toga Gvardiol je odigrao prvu službenu utakmicu za Hrvatsku od prve minute na Wembleyju protiv Engleza, na poziciji lijevog beka. Pet dana kasnije započeo je i protiv Čeha, a Ivanušec je ušao u drugom dijelu u nadi da će pomoći Hrvatskoj doći do preokreta u utakmici koju nije smjela izgubiti.

To dovoljno oslikava koliko se unaprijed razmišlja. Pokazalo se da, bez obzira na razinu talenta, igračima treba period navikavanja na pritisak A vrste i uigravanje s ekipom. Narednih par mjeseci pokazat će je li Dalić išta naučio.

Do Svjetskog prvenstva nije ostalo puno

Do početka Svjetskog prvenstva u Kataru ostalo je tek osam mjeseci. Osim ovog prijateljskog termina, Hrvatsku čekaju tek dva službena reprezentativna termina. U lipnju, a onda i rujnu, očekuju je ogledi u Ligi nacija s Austrijom, Francuskom i Danskom.

Vrlo vjerojatno će i tada biti ozljeda zbog kojih neke igrače neće biti moguće testirati. Zbog toga nema nikakvog smisla preskakati zdrave igrače koji se mogu pokazati kao vrijedno rješenje, a zvati one koji možda ni ne mogu igrati.