MARTIN SINKOVIĆ osvojio je utrku samaca na 8000 metara prvog dana Istria Rowing Cupa u Limskom zaljevu, u konkurenciji 200-tinjak veslača i veslačica iz pet država. Iza njega su ciljem prošli brat Valent Sinković, treći je bio povratnik nakon jednogodišnje pauze Damir Martin, a četvrti David Šain - posada legendarnog četverca koji je u Londonu 2012. osvojio olimpijsko srebro prije nego što su Sinkovići preselili u dvojac i ispisali povijest svjetskog veslanja.

Martinova pobjeda, Damirov povratak

Utrka samaca bila je središnji događaj otvaranja regate u Limskom kanalu, čije konfiguracije i promjenjivi vjetar nude potpuno drukčije uvjete od “laboratorijski” mirnog Jaruna, kako ga veslači često opisuju. Upravo zato hrvatska reprezentacija već godinama koristi Limski kanal kao kombinaciju natjecateljske pozornice i zahtjevnog poligona za testiranje forme u realnim, ponekad surovim uvjetima.

Za Damira Martina ovo je bila prva službena utrka nakon godinu dana pauze, u kojoj je naglasak stavio na psihički reset i traženje nove motivacije nakon niza olimpijskih ciklusa. “Godinu dana sam uzeo pauzu prvenstveno zbog glave, da nađem neki motiv”, kaže 37-godišnji olimpijski medaljaš, kojeg dodatno intrigira i kako tijelo u kasnim tridesetima reagira na velika opterećenja u odnosu na razdoblje kada je imao deset godina manje i manje obiteljskih i životnih obveza.

Lim kao škola prilagodbe

Martin ističe da je veslanje u Limskom zaljevu “izazovnije nego na Jarunu”, jer se u jednoj utrci mogu izmijeniti vjetar u prsa, u leđa i bočni udari, što od veslača traži stalnu prilagodbu ritma i tehnike. “Ovdje vježbamo što ne možemo na Jarunu, a na Jarunu što ne možemo ovdje, sreća je da Hrvatska ima prirodnih bogatstava gdje možemo sve vježbati”, kaže, dodajući kako mu je tjedan dana proveden na pripremama u Istri poslužio kao odskočna daska da “napuni baterije i nažulja ruke” prije povratka u Zagreb.

U skifu, disciplini u kojoj ovisi isključivo o sebi, Martin već deset godina gura granice vlastite izdržljivosti. Opisuje ga kao fizički i psihički iscrpljujuću disciplinu, u kojoj nema suveslača da povuče kada je loš dan, pa se u trenucima kada osjeti da niz loših zaveslaja nema smisla radije prebaci na bicikl ili trčanje nego da gomila krive pokrete.

LA 2028 kao veliki cilj

Iako o dugoročnim planovima govori oprezno, krajnji cilj je jasan - Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. “Naravno da ih vidim kao glavni cilj. U najgorem slučaju opet ću biti u samcu, ali nadam se da će jedan od deset mlađih koji nam pušu za vratom iskočiti i da će se kristalizirati neka posada”, kaže Martin, svjestan da je konkurencija u skifu nikad jača i da on sam mora trenirati još više da bi zadržao razinu.

U toj priči važnu ulogu imaju i mlađi veslači koji studiraju, osvajaju rektorove nagrade i pokušavaju uskladiti akademske obveze s vrhunskim sportom. Martin vjeruje da “ima ljudi za kombinaciju” te da bi upravo ta generacijska mješavina mogla donijeti novu jaku posadu i produžiti niz svijetlih godina hrvatskog veslanja.

“Lučonoše” hrvatskog veslanja

Prisjećajući se početaka, Martin podsjeća da njegova generacija nije imala starijeg mentora u čamcu. “Sinkovići, Šain i ja smo se našli 2009. i krenuli. Mi smo bili lučonoše, sve je bilo na nama i dečki sad samo trebaju ići našom stazom”, kaže, napominjući kako prije njih nitko nije spajao tri olimpijska ciklusa ni ostajao na najvišoj razini nakon 30. godine. Upravo zato vjeruje da će mlađi veslači imati lakši put, jer danas postoji znanje o treninzima, brzini, oporavku i planiranju karijere koje njegova generacija nije imala.

Njegova legendarna rečenica “Uh, kako sam ono iščupao iz sebe” nakon antologijskog finiša u olimpijskom finalu odavno je postala dio sportske pop-kulture, pa je ljudi danas koriste u najrazličitijim montažama i šalama. Iza tog mema, kaže, stoje neusporedivi napori i emocije - Rio, Tokio i drugi vrhunci karijere nakon kojih ti treba gotovo godina dana da se psihički vratiš u normalu i opet pronađeš motivaciju koja nije samo rezultatska.

Ekshibicija u bojama Podravke

Drugi dan Istria Rowing Cupa donosi i posebnu ekshibicijsku utrku "Pet boja, pet lidera, jedna pobjeda" koja u subotu u 13.30 dodatno podiže atmosferu na Limskom kanalu. Pet ekipa, svaka u svojoj boji, predvodit će nositelji - naši ponajbolji veslači: Podravka Blue pod vodstvom Martina Sinkovića, Podravka Yellow s Goranom Mahmutovićem, Podravka Green s Damirom Martinom, Podravka Brown s Valentom Sinkovićem i Podravka Pink s Davidom Šainom.

Rezultati svih članova zbrajaju se za konačni poredak, a najbrži tim odnosi pobjedu i nagrade sponzora. Proglašenje pobjednika zakazano je za 14.30 sati, čime će završiti drugo izdanje Istria Rowing Cupa i još jednom potvrditi Limski kanal kao jedno od najvažnijih okupljališta hrvatske veslačke elite.

Poredak prvog dana

U seniorskoj konkurenciji dvojac bez kormilara osvojili su Anton i Patrik Lončarić (HVS), dok je u seniorskom samcu A slavio Martin Sinković ispred Valenta Sinkovića i Damira Martina. U samcu Seniori B najbolji je bio Domagoj Križić (HVK Marina Kaštela), a kod seniorki je u samcu A pobijedila Josipa Jurković ispred Dore Dragičević, dok je u B kategoriji slavila Mia Križmančić (VK Jarun).

Kod veterana su u dvojcu na pariće najbrži bili Robert Bobonj i Tomislav Pifar (VK Medulin), ispred talijanskih posada Gianfranca Carolla i Adriana Contilla (STC Adria 1877) te Alberta Milla i Andree Lorenzonija (Polisportiva San Marco). U mix dvojcu na pariće slavili su Giulio Scarpa i Emilia Giardina (STC Adria 1877), u dvojcu bez kormilara najbolji su bili Dinko Tvrtković i Darko Mikić (VK Croatia) ispred posade VK Medulin, dok je u samcu najbrži veteran bio Mate Poropat (VK Jadran Rijeka) ispred Nikole Cvitaša (VK Zagreb) i Claudia Spanghera (STC Adria 1877). Dan je zaključen pobjedom posade STC Adria 1877 u četvercu bez kormilara mix, čime je potvrđena snažna međunarodna nota regate u Limskom kanalu.