DINAMO u subotu od 15 sati igra derbi s Hajdukom na Maksimiru. Plavi su se pobjedom u Velikoj Gorici vratili na prvo mjesto ljestvice i novim trijumfom imaju šansu momentum sezone u potpunosti okrenuti na svoju stranu. Hajduk ima jednu pobjedu u zadnje četiri utakmice, zategnutu situaciju s Markom Livajom i novi poraz mogao bi ih gurnuti u najveću krizu ove sezone.

Daleko od savršenoga je i na Maksimiru. Trener Mario Kovačević i igrači pod rafalom su kritika zbog igre u zadnjih mjesec i pol dana. U klubu su se odlučili obnoviti svoju čudnu praksu. Najavljeno je da ponovno neće biti konferencije za novinare uoči derbija. Što god da stoji iza te odluke, potpuno je besmisleno.

Zašto Dinamo ne održava konferencije?

Ovo nije prvi put da je klub s Maksimira povukao ovakav ili sličan potez. Kovačevića nije bilo pred novinarima u Karlovcu, kao ni uoči i nakon utakmice protiv Varaždina. Očito je u Maksimiru dogovoren silenzio stampa u ciklusu nakon posljednje reprezentativne stanke.

U tom se periodu osoblje iz Maksimira potpuno povuklo. Kovačević daje izjave nakon utakmica, ali to je dužan prema vlasniku TV prava za utakmice SHNL-a. Za razliku od toga, Dinamo je za Europa ligu održao normalne konferencije jer tako nalažu UEFA-ini propisi.

Iz kluba su poručili da konferencija za novinare uoči utakmice nije obveza prema propisima lige ili nositelja TV prava. Umjesto toga, klub će poslati snimljenu videonajavu derbija. Kao i u prijašnjim slučajevima, iz kluba poručuju da je ovo trenutačno najbolja odluka za momčad kojoj treba mir.

Konferencije su tu za navijače, a ne za medije

Dinamov silenzio stampa koincidira s periodom u kojem su kritike najžešće. U kolovozu ili rujnu kada su rezultat i igra bili na zadovoljavajućoj razini, nitko nije preispitivao treba li klubu konferencija prije i nakon svake utakmice.

Dinamo i Kovačević odlučili su se povući, ali su zaboravili na jednu bitnu stvar: takve konferencije postoje za navijače, a ne za medije. Konferencije nisu nikakav ekskluzivan materijal zbog kojega će portali inkasirati puno klikova i zaraditi novac. Konferencije su tu da klub komunicira s, prije svega, svojim navijačima.

One ponekad budu dozlaboga repetitivne, pitanja znaju biti promašena, ali postoje svugdje u ozbiljnom nogometnom svijetu. Ni Real Madrid nema uvijek tretman koji smatra korektnim, Xabi Alonso mora odgovoriti na milijun pitanja koja su za njega besmislena, ali to mu je u opisu posla.

Dinamo može snimljenim videom zadovoljiti minimalnu formu komunikacije prema van, ali bez novinara koji može postaviti pitanje, koliko god ono škakljivo i neugodno bilo, takva objava prestaje biti komunikacija. Postaje PR oruđe u kojem se klub izuzima od bilo kakve kritike.

Sasvim kriva poruka kluba

To je sasvim kriva poruka od bilo kojega kluba, a posebno od onoga koji se u zadnjih par godina otvorio prema navijačima i demokratizirao shodno zakonu, svojem statutu i volji desetaka tisuća navijača.

Na koncu, jedina prava konferencija bit će u subotu na Maksimiru od otprilike 15:00 do 16:45. Tamo Dinamu neće pomoći ni odmoći bilo kakvo pitanje ili konferencija, već će teren dati jasan odgovor na to je li klub spreman napraviti iskorak koji se iščekuje.

Pritisak od greške bit će veći nego dosad u sezoni, ali pritisak na svim razinama nešto je što ide ruku pod ruku s radom u Dinamu. Ako u klubu misle da će izbjegavanjem pitanja taj pritisak smanjiti, žive u zabludi.

Kovačević je, pohvalno, dobio maksimalnu podršku kluba u trenucima u kojima bi to prije bilo nezamislivo. Njegovo izbjegavanje da se suoči s pitanjima, koja god racionala stajala iza takve odluke, neće donijeti ništa dobro.