HAJDUK je na najbolji mogući način završio središnji dio priprema za novu sezonu. Prijateljske utakmice uoči sezone znače malo do ništa što se tiče predviđanja kako će momčad igrati kada krenu službene utakmice te ostvareni rezultati i prezentacije ne trebaju nikada biti razlog za euforiju ili depresiju. Ipak, uvijek je ljepše pobijediti nego izgubiti, a pobjeda protiv renomiranog protivnika poput Fenerbahčea može donijeti lijepu dozu samopouzdanja.

Nakon prvih pola sata utakmice većini prisutnih na tribini u Grazu motala se misao po glavi: "A što je Hajduku ovakva utakmica uopće trebala?" Bijeli se nisu sastali s loptom i izgledali su kao potpuno nedorasli suparnik. Cijelom dojmu nije pomoglo ni što smo gledali vezni red koji više nikada neće u tom sastavu izaći na teren i činilo se da je samo pitanje trenutka kada će Fenerbahče odvesti utakmicu u smjeru pobjede s velikom razlikom.

Hajduk je izdržao nalet i polako uspostavio balans na terenu, pogotovo nakon brojnih izmjena tipičnih za prijateljske utakmice. Od utakmice za koju se činilo da je takva da Bijeli iz nje ne mogu naučiti ništa, osim da su svjetlosnim godinama udaljeni od ozbiljnog nogometa, na kraju smo dobili utakmicu koja je donijela potvrdu nekoliko dojmova koje smo stekli tijekom priprema.

Gattuso zna što želi i kako želi igrati

Kroz četiri prijateljske utakmice tijekom priprema u Sloveniji se iskristaliziralo koja je ideja Gennara Gattusa. U smislu formacije ne očekujemo nekakve revolucije u odnosu na prošlu sezonu. Hajduk će igrati primarno u sustavu 4-2-3-1, a ostaje otvoreno pitanje hoće li sportski direktor Nikola Kalinić uspjeti dovesti dovoljno kvalitetnog napadača da bi realizirao vlastitu ideju o Marku Livaji na poziciji desetke.

U ovom trenutku nije za očekivati da će se Gattuso odreći Livaje na mjestu devetke jer mu je jedina alternativa mladi Mate Antunović, koji još nema nijednu službenu utakmicu za Hajduk. Kad god je na terenu bila nominalno prva momčad, Gattuso je Bijele slagao u formaciju u kojoj su mu igrale dvije šestice. Promjena u odnosu na prije je činjenica da su šestice postavljene usko u otvaranju igre, a oba igrača na tim pozicijama se spuštaju nisko kako bi za sobom povukli vezni red protivnika.

U otvaranju igre služe kao mantinele obrambenoj liniji kako bi razvukli protivnika u presingu, a Gattuso daje puno povjerenje svojim stoperima da pokušaju dužim dodavanjem tražiti ili direktno Livaju, koji se spusti nešto niže iz napadačke linije pa proigrava dalje, ili direktno krilne igrače, koji onda često imaju situaciju jedan na jedan s protivničkim bekovima.

Krovinović više nije neupitan starter, a Melnjak još nije na sto posto

Kao što je sam Gattuso napomenuo, ovakav način igre nosi određene rizike i ako su igrači u strahu od pogreške, neće funkcionirati. Najveći problem je na krilnim pozicijama jer tu Bijeli moraju imati kvalitetu kako bi koristili situacije jedan na jedan i bili opasni za protivnika. Ako te kvalitete nema, samo se brzo gubi lopta, a Hajduk je konstantno u podređenom položaju u odnosu na suparnika. Vremena je sve manje i Kalinić mora realizirati prava pojačanja na tim pozicijama, inače se sve što je uvježbavano na pripremama može baciti u vodu.

Zanimljivo je primijetiti da su Filip Krovinović i Dario Melnjak duže igrali s nominalno drugom postavom nego onom koja se po imenima nameće kao startna postava. Krovinović je često bio na meti kritika, u velikom broju slučajeva potpuno nezasluženo, ali činjenica je da je Gattuso na pripremama jako puno koristio mlade Marka Capana i Luku Juraka na poziciji šestica te da za to mjesto konkurira i Niko Sigur, koji je propustio zadnje dvije pripremne utakmice zbog lakše ozljede. Bit će zanimljivo vidjeti za koga će se Gattuso odlučiti kada krenu službene utakmice.

Melnjak se još oporavlja od teške ozljede koljena. Na teren se vratio krajem sezone, ali je vidljivo da nije na sto posto svojih mogućnosti i da će mu trebati vremena. Gattuso je na poziciji lijevog beka najviše koristio Ismaela Dialla, ali je za očekivati da Melnjak s vremenom zauzme svoje mjesto koje mu kvalitetom i pripada.

Igrači su fizički spremni

Osim što su se iskristalizirali sustav i način igre, vidiljivo je da je fizička priprema igrača na daleko većem nivou nego u drugom dijelu prošle sezone. To stvarno ne treba hvaliti ni posebno isticati kao neku veliku snagu Bijelih, nego je to minimum minimuma u svakom klubu koji sebe smatra ozbiljnim i profesionalnim. Gattuso je sa svojim pomoćnicima na Poljud napokon donio ozbiljan sustav u kojem se priprema i prehrana ne prepuštaju slučaju i rezultati su vidljivi.

Utakmicu protiv Fenerbahčea ne treba uzimati kao ogledni primjer da momčad može pratiti tempo europskog nogometa jer se radi o prijateljskom susretu, ali je važna spoznaja da Bijeli u izravnim duelima nisu bili inferiorni. To je rezultat fizičke spreme i ničeg drugog te daje dozu optimizma za neposrednu budućnost.

Važno je napomenuti da su priče o spartanskim treninzima koji se baziraju na suhom trčanju i deranju trenera totalna besmislica. Na pripremama se radilo naporno, ali metode treninga su moderne. Bijeli su stalno radili s loptom, radili su smislene vježbe bazirane na normalnim europskim standardima i momčad je to prihvatila na najbolji mogući način.

Mladi su se nametnuli

Zadnja i možda najvažnija spoznaja s priprema je da su se mladi igrači istinski nametnuli. Svoje prilike su najbolje iskoristili spomenuti Capan i Jurak te Madžid Šošić i novo "čudo od djeteta" Bruno Durdov. Nije ovo prvi put da se mladi igrači nametnu na pripremama Bijelih, ali do sada je to uvijek bilo uzaludno. Nakon priprema bi ih se vraćalo u juniore ili bacalo na promašene posudbe, a ovaj put bi to stvarno trebalo izbjeći. 

Gattuso je trener koji ima reputaciju da nagrađuje rad i da je pošten prema svojim igračima. Ako ćemo se voditi njegovim vlastitim riječima da godine nisu važne, onda je za očekivati da će mladići koji su se nametnuli na pripremama dobiti pravu priliku i kada krenu službeni susreti.

Tu se posebno ističe 16-godišnji Durdov. Fascinira lakoća kojom se zasad prilagodio seniorskom nogometu. Protiv Fenerbahčea mu je po ulasku na poluvremenu trebalo 10-15 minuta da bi shvatio razinu protivnika i nakon toga je izgledao kao da apsolutno pripada na teren s prvom momčadi. Dapače, sjajnim driblingom je slomio kvalitetnog protivnika i riješio utakmicu.

Durdov mora igrati

Hajduk već godinama, pa i desetljećima priča o tome da moraju igrati "naša dica" i da se u akademiji odlično radi. Finale Lige prvaka mladih je lijepa stvar, ali akademija je uspješna kada producira igrače za prvu momčad. Ne može se reći da igrači nisu iz nje izlazili, ali rijetko su dobivali priliku da odmah participiraju u prvoj momčadi, osim kad bi sila prilika to nametnula. Ulazili bi u prvu momčad kad bi nestalo novca ili kad bi pola ekipe bilo ozlijeđeno.

Durdov je još dijete i ne treba nametati očekivanja da je već spreman biti nositelj Bijelih, ali njegov talent je toliko očit i njegove kvalitete toliko bolno nedostaju prvoj momčadi da bi bila potpuna besmislica vraćati ga u juniore ili slati na posudbu u nižu ligu. On jednostavno mora ostati s prvom momčadi i dobiti kontinuitet ulazaka s klupe. To je prava prilika, a ne guranje u momčad na kraju sezone kada se već sve raspalo, pa eto, nek igraju mladi.

Dribling, eksplozivnost, igra jedan na jedan i odličan udarac su kvalitete koje Hajduku trebaju na krilu i Durdov ih već sada pokazuje. Hajduk treba pokazati da vjeruje u svoju akademiju i dati mu priliku već sad. Ako Lamine Yamal može igrati za jednu Barcelonu i zabijati u polufinalu Eura, zaista je smiješno tvrditi da Durdov nije spreman za SHNL razinu. Hajduk mu može dati šansu ili se prikloniti dovođenju nekog novog Dajakua ili Benrahoua.

Taj pristup se do sada pokazao ne baš uspješnim i nema nikakve logike puniti momčad polovnim igračima iz druge francuske ili engleske lige umjesto da se nekome iz akademije pruži šansa da zablista. Durdov je pokazao da je spreman za seniorski nogomet i nema se što čekati.