DINAMO je u Sunderland stigao nakon poraza od Rudeša, smjene trenera i u atmosferi u kojoj malo tko od njega očekuje nešto veliko. Momčad koja je nastala u ljeto 2025. godine protiv suparnika iz najjačih europskih liga često se raspadala već nakon dvadesetak minuta. Sada je u Engleskoj pokazala nešto sasvim drugo. Ne samo da može igrati dobar nogomet nego može i patiti, braniti se i pobijediti utakmicu u kojoj neće sve ići po njezinu.

Sunderland je posljednji u Premier ligi, igra loše i daleko je od momčadi koja opravdava svoja golema ulaganja. Ali to je i dalje klub koji je posljednjih godina potrošio stotine milijuna eura na igrače i koji igra u ritmu s kakvim se Dinamo u domaćem prvenstvu ne susreće. Zato je ova Dinamova pobjeda vrijednija od tri boda.

Leko je znao kakvu utakmicu treba igrati

Jerko Leko tek je preuzeo momčad, ali njegov je plan bio jasan. Prije svega stabilizirati obranu, smanjiti prostor suparniku i iskoristiti individualnu kvalitetu najboljih igrača. Već je odluka da na lijevog beka postavi Brunu Godu, nominalno drugu opciju na toj poziciji, ali defenzivno pouzdanijeg igrača, pokazala koliko je vodio računa o specifičnom protivniku.

U prvom poluvremenu Dinamo nije samo čekao Sunderlandove pogreške. Dominik Kotarski ulazio je u izgradnju napada kao treći stoper, pomagao usporiti ritam i neutralizirati presing domaćina koji se nije usudio dignuti tri igrača tako visoko i pokušati natjerati Dinamo na grešku. Nekoliko je puta Kotarski fantastičnim dugim, a niskim loptama pronašao Luku Stojkovića između suparničkih linija i jednim dodavanjem izbacio petoricu igrača iz igre.

Stojković je uzvratio sjajnim golom i asistencijom, a važnu ulogu imao je i Josip Mišić, koji je osvajao druge lopte u sredini terena i ponovno bio motor ekipe. Goda je sjajno odradio svoju rolu, Moris Valinčić je pokazao da se možda vadi iz kanala, a Lukas Kačavenda je energijom i agresijom u sredini terena odradio strašnu utakmicu.

Pobjeda kakvu još nismo vidjeli

Od 45. do 60. minute izgledalo je kao da se vraća stari Dinamo. Sunderland je silovito napao, pogodio stativu i stvorio nekoliko velikih prilika. Dinamo nije uspijevao zadržati loptu ni smiriti utakmicu, a u tom razdoblju imao je i dosta sreće. Momčad kakvu smo gledali posljednjih mjeseci u takvim je situacijama redovito primala golove.

Ali ovaj put nije. Dinamo je preživio tih petnaest minuta, stabilizirao se i ostatak utakmice odigrao u kompaktnom obrambenom bloku. Nije to bio atraktivan nogomet, niti je Dinamo pokušavao stalno napadati. Bio je to dobro organiziran bunker koji Sunderland do kraja nije uspio ozbiljnije probiti.

Leko je pritom pokušavao održati intenzitet izmjenama, čak i po cijenu vađenja Belje i Stojkovića, dvojice od trojice ključnih igrača momčadi uz Mišića.

U Bobanovoj eri Dinamo je europske pobjede ostvarivao gotovo isključivo vrlo ofenzivnim i efikasnim nogometom, kao protiv Fenerbahčea, FCSB-a i Genka. Ovaj put pokazao je da može pobijediti i na drugi način. Strpljivo, disciplinirano, uz puno obrambenog rada i bez potrebe da stalno bude bolji s loptom.

Jedna utakmica neće riješiti sve Dinamove probleme, ali ovo je prvi ozbiljan znak da ova momčad može imati više lica. I da konačno zna dobiti utakmicu i kada mora dugo stajati iza lopte. Bilo je novo, prekrasno i šokantno.

Ovo je Dinamo.