ENGLESKI Guardian je uoči utakmice Hrvatske i Engleske u UEFA-inoj Ligi nacija koja se igra u Rijeci posvetio veliki tekst Slavenu Biliću u kojem su podsjetili na njegovo razdoblje u Londonu kada nije pomišljao na povratak u izborničku ulogu. Bilić je sjedio u predvorju hotela u londonskom Canary Wharfu, odjeven u crnu majicu Soundgardena i tamne traperice.

Četrnaest godina nakon što je završio njegov prvi mandat, Bilić opet vodi Hrvatsku. U Rijeci se priprema za subotnju utakmicu protiv Engleske u Ligi nacija. U međuvremenu je radio u Saudijskoj Arabiji i Kini, vodio West Brom i Watford, a od kolovoza 2024. bio je bez posla pune 23 minute, odnosno mjeseca.

Novi Bilić, ista strast

Godine su Bilićevu izgledu dale određenu profinjenost. Njegov današnji stil kombinacija je posveta velikim trenerima: prosijeda brada poput Kloppove ili Guardioline, naočale na vezici u stilu Bielse i potpuno crna odjeća kakvu nosi Simeone. Ipak, on je i dalje isti: izravan, rječit i iznad svega strastven. Potpuna je suprotnost prethodniku Zlatku Daliću, čiji je nastup bio suzdržan, skroman i gotovo svećenički, piše Guardian.

Tijekom prvog javnog obraćanja u srpnju, nakon povratka na izborničku funkciju, djelovalo je kao da je netko otvorio prozore i pustio svjež zrak. Ovaj 58-godišnjak i dalje zna kako šarmirati i privući pažnju.

Nastavak prekinutog sna

Nijednom treneru ne bi bilo lako naslijediti Dalića, koji je s Hrvatskom osvojio srebro i broncu na svjetskim prvenstvima. No, Bilić se oduvijek činio kao najlogičniji izbor. Ne samo zato što točno zna u što se upušta, nego i zbog dojma da je upravo on postavio temelje za kasnije uspjehe.

Prevladava mišljenje da je Bilić počeo graditi ono što je kasnije izraslo u momčad Luke Modrića i Zlatka Dalića. On je potaknuo Hrvatsku da ponovno sanja o velikim rezultatima, prvi put nakon njegove igračke generacije iz 1998. godine. Ključan trenutak bila je pobjeda od 3:2 na Wembleyju 2007., kada Hrvatska nije pobijedila zato što je morala, nego zato što je mogla i jer je bila sigurna u svoju snagu.

Bilić je vjerojatno i jedini čovjek koji je mogao uvjeriti Modrića da ostane u reprezentaciji još neko vrijeme. Simbolično, upravo je 41-godišnji Modrić zabio prvi gol u drugoj Bilićevoj eri, u pobjedi 2:1 protiv Češke u Pragu prošle subote, nakon čega je potrčao izborniku u zagrljaj. „Luka nam je sve, on je jednostavno nevjerojatan“, izjavio je Bilić.

Hrabrost kao taktička ideja

Što se tiče trenerskog posla, Bilić se mora ponovno dokazati. Sigurno je da više nije isti trener kakav je bio u prvom mandatu i tek treba vidjeti kako će primijeniti stečeno iskustvo. Nakon dvije utakmice rano je za zaključke, a druga je bila poraz 4:1 u gostima kod nadmoćne Španjolske gdje je dosta rotirao sastav, ali naznake postoje.

Pod Dalićem je momčad često čekala i prihvaćala ulogu autsajdera, pa postajala opasna iz kontranapada, iako nije imala mnogo brzih igrača i unatoč tome što joj je kreativni vezni red bio glavna snaga. Bilić želi dominirati. Želi da njegovi igrači rade visoki pritisak, da više riskiraju i da više igrača ulazi u suparnički šesnaesterac. Želi da stoperi iznose loptu, a ne da čekaju da se Modrić ili Mateo Kovačić spuste po nju do ruba kaznenog prostora. Želi da mu momčad bude hrabra, napadačka i strastvena, baš kakav je i on sam.

Može li to postići s kadrom u kojem, unatoč novim igračima, i dalje važnu ulogu imaju veterani poput Modrića, Kovačića i Ivana Perišića? Bilić vjeruje da može. Bilić je uvijek vjerovao. Godine 2012. vjerovao je da njegova Hrvatska može osvojiti Europsko prvenstvo, iako je ispala u skupini. Sada poručuje da može ponoviti Dalićeve uspjehe. Možda prije devet godina zaista nije vjerovao u povratke, ali to ga nije spriječilo da i dalje vjeruje u velike stvari.