GENNARO Gattuso u hrvatskoj javnosti s razlogom nosi titulu klauna. Prve su asocijacije žestoka svađa pred kamerama s Joškom Jeličićem, suludi odnos prema Rokasu Pukštasu, mučenje Šimuna Hrgovića na desnom beku i rigidan nogomet. Gattuso je prvi trener koji je današnjem reprezentativcu Hrgoviću dao pravu seniorsku priliku, ali ga nije trebao toliko mučiti na pogrešnoj poziciji desnog beka.

Srećom po Hajduk, stigao je Gonzalo Garcia pa su se Hrgović i Pukštas lijepo razvili. Amerikanac je prodan u Middlesbrough za pet milijuna eura, a Hrgović, standardni lijevi bek U-21 reprezentacije, na korak je do Bilićeve reprezentacije. S druge strane, Gattuso je ponovno zanimljiv jer njegov Lazio uz kvalitetnu igru drži prvo mjesto u Serie A nakon jučerašnje 6:2 pobjede kod Sassuola, a neki dan je konkretno i zakukao: "Nisam baš svugdje podbacio."

Je li Gattuso baš toliko loš trener?

Nakon Hajduka Gattuso nije uspio odvesti Italiju na Svjetsko prvenstvo, pa su mnogi s podsmijehom dočekali njegov dolazak u raspadnuti Lazio. Zašto raspadnuti? Navijači preziru vlasnika Claudija Lotita, a problemi su duboki. Lotito vodi klub od 2004., a zamjeraju mu neambicioznost.

Ove je sezone animozitet prerastao u otvoreni bojkot, pa igrači nemaju pravu podršku s tribina. Lotito svejedno slijepo brani svoj model i svakih šest mjeseci proda nekog važnog igrača. Uoči sezone otišli su stoperi Gila i Romagnoli, a zvučnih pojačanja nije bilo.

Vrhunac podsmijeha dogodio se u kolovozu, kad je Lazio na Olimpicu ispao iz talijanskog Kupa od drugoligaša Mantove. Tko se tada kladio da će Lazio početkom studenog biti neporažen u borbi za prvo mjesto Serie A? Nitko. Ni sam Gattuso.

Koja je onda razlika između Gattusa u Laziju i Gattusa u Hajduku? Je li postao toliko bolji trener? Istina je negdje u sredini. Nije bio katastrofalan u Hrvatskoj, a nije ni brutalno napredovao u međuvremenu.

U Laziju napokon izgleda kao trener koji zna što hoće i ima momčad koja ga razumije. Lazio igra agresivno, brzo diže loptu prema naprijed i ima prepoznatljive i direktne napade. Juventus su u Torinu razbili 3:0 ubojitim tranzicijama. Bile su školske akcije iz udžbenika.

Čvrst obrambeni blok i dominantna vezna linija ugušili su nemoćnu torinsku momčad. Gattuso je u Laziju za svakog igrača pronašao ulogu koja mu odgovara, a to mu u Hajduku nije uspijevalo. Našao je, barem zasad, ravnotežu između energije koju traži i nogometa koji želi igrati, a upravo je ona u Hajduku često falila.

Ideja koja se vidi na terenu

Lazio ne živi samo od Gattusova temperamenta. U osnovi igra 4-3-3, ali se u napadu postavlja prema situaciji: bekovi daju širinu, veznjaci se rotiraju i otvaraju prostor, a lopta što prije ide naprijed. Cilj je pomaknuti suparničke linije što dalje od svog gola kako bi se otvorio prostor za prodor ili okomito dodavanje.

Najbolje radi lijeva strana, na kojoj se nadopunjuju Nuno Tavares i Mattia Zaccagni. Zaccagni se uvlači prema sredini, a Tavares juri uz aut-liniju i napada dubinu. Veznjaci se nude za kombinaciju ili utrčavaju u prostor koji ostavi pomaknuta obrana. To su sada već uigrani mehanizmi koji se ponavljaju.

Gattuso je kao trener sazrio te odabrao ono što njegovi igrači rade najbolje, umjesto da od svih traži isto. Ispravio je pogreške iz prošlosti.

Isto vrijedi i bez lopte. Gattusove se momčadi vežu uz duele i presing. Lazio ne jurca na protivnika bezglavo. Ostaje kompaktan, zatvara prostor oko lopte i pritišće zajedno, a kad osvoji loptu, napada dok je suparnik još neposložen. Takav nogomet traži puno energije, ali još više koordinacije, i zato Lazio izgleda uvjerljivije nego što se očekivalo. Sve je na svojoj koži osjetio Juventus.

Drukčiji trener

Promijenio se i sam Gattuso. U razgovorima o svojoj trenerskoj evoluciji priznao je da je prije previše energije trošio na ponašanje igrača koje ionako nije mogao promijeniti. Naučio je postaviti nekoliko jasnih zahtjeva i inzistirati da se ispune.

U Laziju se to vidi kroz uređenost na terenu, ali i kroz slobodu koju igrači dobivaju unutar sustava. Nije postao manje zahtjevan, samo bolje bira za što će se boriti. U Hajduku to nije išlo tako glatko.

Na Poljudu je imao momčad s kojom se mogao boriti za vrh SHNL-a i sezonu je završio na trećem mjestu. Podigao je natjecateljsku ozbiljnost, ali Hajduk je rijetko izgledao kao ekipa koja može kontrolirati utakmicu organiziranom igrom.

Bilo je energije, borbenosti i dobrih rezultata, ali i razdoblja kad se napad svodio na individualnu kvalitetu Marka Livaje ili najkraći put do gola. Protiv suparnika koji bi mu prepustili loptu Hajduk nije imao sustav kojim bi redovito dominirao, kakav sada ima pod Gonzalom Garcijom.

Razlika nije tek u tome što Lazio ima bolje igrače od Hajduka. Zaccagni i Tavares imaju karakteristike koje se uklapaju u Gattusove zahtjeve, a vezni red mu dopušta rotacije i brži izlazak iz pritiska. Lazio je u startu bio daleko smislenija i uigranija momčad od njegovog Hajduka. Zasluge za ovakav Lazio pripadaju i bivšem treneru Mauriziju Sarriju.

Što je s Italijom?

Ni mandat na klupi Italije nije dokaz da Gattuso ne zna složiti dobru momčad. Vodio ju je kratko, osam utakmica, s učinkom od šest pobjeda, remijem i porazom, ali će ga pamtiti po katastrofi u Zenici zbog gluposti stopera Alessandra Bastonija. Za igru kakvu može graditi u klubu to je premalo vremena, no njegov mandat na klupi Azzurra ostat će upamćen kao neuspjeh.

Aktualni rezultati ne znače da je Gattuso preko noći postao elitan trener. Visok intenzitet teško je držati cijelu sezonu, a momčad će morati dokazati da zna kontrolirati utakmice i kad joj protivnik ne dopusti nametnuti ritam. Svejedno, ako Gattuso s ovom momčadi izbori Ligu prvaka, to će biti velika senzacija. Sve preko toga je čudo.

"Nisam baš toliko loš"

Stoga, mora mu se priznati da nije toliko loš trener koliko se mislilo. Od početka je vjerojatno pogrešno shvaćen među fanovima: kao igrač bio je beskompromisan, agresivan veznjak, pa se očekivalo da će i kao trener živjeti od istih načela. I sam kaže da nije tako:

"Živimo u zemlji u kojoj se premalo analizira tip nogometa koji želiš igrati. Ja plaćam cijenu svoje osobnosti koju sam imao kao igrač; uvijek sam bio borben i vražje energičan."

Zatim je nabrojio rezultate kojima brani tezu da mu trenerska karijera nije neuspješna: "Epizode su te koje te osude. Liga prvaka mi je s Milanom i Napolijem pobjegla za bod, s Hajdukom sam izgubio titulu u zadnjem kolu."

Složit ćemo se da paušalan zaključak oko Hajduka u ovoj izjavi nije baš najtočniji. Međutim, možda se Gattuso nije toliko promijenio koliko je napokon našao momčad u kojoj njegove ideje imaju smisla.

Možda onda ipak nije toliki klaun.