DINAMO je put u Europa ligi otvorio bodom protiv izraelskog Hapoela Beer Sheve. U utakmici odigranoj na očajnom terenu u Bukureštu, sivilu podloge na kojoj su igrali priključile su se obje momčadi te pružile utakmicu kojom se ni hrvatski ni izraelski predstavnik ne mogu ponositi. U susretu prepunom tehničkih grešaka, loših odluka i još gorih reakcija bliže pobjedi bio je izraelski sastav, no neodlučen rezultat 0:0 prikazuje realnu sliku stanja u kojem se nalaze obje momčadi.

Ova utakmica je prije svega bila jako teška za gledanje. I dok se ništa previše pozitivno ne može reći ni za Hapoel, Dinamo se s druge strane pobrinuo da se potpuno uklopi i kroz nijednu stvorenu veliku priliku nimalo ne zaprijeti golu nominalnog domaćina.

Dinamo u odnosu na susret s Osijekom nije odigrao značajno bolju utakmicu, nego ga je s druge strane čekao sterilan protivnik s gotovo jednakom količinom problema na kojem bi upravo momčad trenera Marija Kovačevića trebala tražiti pobjedu ako želi imati ikakve ambicije za prolazak u play-off Europa lige.

Kovačevićev plan u ovoj utakmici bio je svjesno prepustiti loptu Izraelcima u određenim periodima utakmice te kroz Arbera Hoxhu na središnjem napadaču te Mislava Oršića i Matea Lisicu na krilima napasti otvoreni prostor iza protivničke obrane. Plavima je u takvom rasponu snaga odgovaralo i to što Hapoel inače voli težiti posjedu, što je i pokazao u ovoj utakmici sa 66 posto lopte u svojim nogama.

Dinamo se nije sastao s loptom

Međutim, kombinacija očajnog terena koji je ubio gotovo sav prostor za kombinatoriku i manjka kvalitete koju trenutno prikazuje Dinamo kulminirala je time da Plavi nisu ni na koji način ozbiljnije zaprijetili protivničkom golu.

Dinamo je imao upola manje dodavanja od svog protivnika, u suparničkom šesnaestercu samo 11 dodira, a od najozbiljnijih "prilika" pamtimo dalekometne udarce Oršića i Josipa Mišića koji su došli jedan za drugim početkom drugog poluvremena.

Puno prostora iz kontranapada u prvom dijelu imao je Mateo Lisica, koji nije napravio ni jedan dribling na cijeloj utakmici, a tehničke greške u veznom redu i na bočnim pozicijama ubile su bilo kakve pokušaje progresije i dolaska u zadnju trećinu.

Nebrojeno puta dinamovcima je nedostajao ekstra potez kojim bi se u ključnom trenutku oslobodili čuvara i pokrenuli brzi nalet prema golu Hapoela. U prijevodu, nedostajalo je kvalitete.

Mišić spasio Plave od debakla

Tijek utakmice pokazivao je da Plavi neće biti ozbiljnije ugroženi ako obrana bude adekvatno radila svoj posao. Sergi Dominguez i Scott McKenna, s bočnim partnerima Nikom Galešićem i Brunom Godom, odigrali su korektne utakmice u obrambenom smjeru, a od potpune stabilnosti kroz cijelu utakmicu dijelio ih je kiks McKenne u 73. minuti, nakon kojeg je Javon East mogao Plavima prirediti debakl u ovoj utakmici.

Mišić je kapetanski pružio svoj najbolji potez utakmice u najbitnijem trenutku i još jednom pokazao da je, unatoč lošijoj formi, njegova igra imperativ za bilo kakve Dinamove ambicije, bilo u prvenstvu ili Europi. 

Jedno veliko ništa

Ovaj bod nikako ne poboljšava ni poljuljani status Marija Kovačevića. Dinamo je ponovno izgledao bezidejno, tromo, usporeno, a ni u jednom trenutku nije dominirao, iz čega bi se moglo iščitati da su Plavi blizu pogotka. Loš Dinamo naletio je na jednako loš Hapoel i bilo kakva slična predstava protiv ozbiljnijeg protivnika u Europa ligi rezultirat će punom mrežom zagrebačke momčadi.

Zvonimir Boban u svojim istupima više je puta naglašavao građenje identiteta kroz 4-3-3 sustav i ofenzivni stil igre. Famozna rečenica "radije ćemo izgubiti 5:0 nego parkirati bus" naglašava njegovu tendenciju za prepoznatljiv napadački nogomet pun rizika i tempa, u kojem, uz rezultat, i dojam igra jako veliku ulogu.

Boban je također naglasio da očekuje iskorak Plavih u Europi. Predstava protiv Hapoela više se može označiti kao korak unatrag u odnosu na debakle koje su Plavi doživljavali prošle sezone u Europi. Ova momčad u trenutnom stanju nema ni sustav, ni stil, ni tempo, te ne može biti udaljenija od prepoznatljive ideje. U Bukureštu smo gledali jedno veliko ništa.