"NASTAVNO na brojne naslove i članke u medijima u kojima se spominje nadimak Kauboji za hrvatsku mušku seniorsku reprezentaciju, u ime reprezentativaca, stručnog stožera i Saveza, molimo vas da taj nadimak ne koristite za naziv reprezentacije s obzirom na to da aktualni igrači nisu bili dio generacije kada je nastao spomenuti nadimak", poruka je koju je Hrvatski rukometni savez uputio medijima i navijačima rukometne reprezentacije uoči Europskog prvenstva.

Rukometni reprezentativci već drugi put u svojoj povijesti traže od javnosti da zaborave nadimak koji su im prethodno dodijelili. Prvi put to se dogodilo 2009. godine kada su uoči Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj tražili da ih se prestane zvati Pakleni. Sada traže da se zaboravi i naziv s Divljeg zapada, iako su oni taj nadimak dali sami sebi umjesto onog koji im se pakleno nije sviđao.

Nije ništa neobično da se reprezentacijama daju nadimci, ne samo u Hrvatskoj, ali ti se nadimci skoro nikad ne mijenjaju. Tako su naši nogometaši Vatreni, vaterpolisti su Barakude, a od stranih reprezentacija dobro su nam poznati nazivi Gordi Albion (Engleska), Elf (Njemačka) ili Fantje (Slovenija). Kako je uopće nastao nadimak Kauboji?

Prvo su bili Pakleni

Sve je počelo još 2003. godine kad je Lino Červar na Svjetsko prvenstvo u Portugal poveo neku novu, pomlađenu Hrvatsku. Reprezentacija je već nekoliko godina uoči tog prvenstva nizala katastrofalne rezultate i nije bila ni blizu svjetskog vrha, na koji će se šokantno popeti upravo u Portugalu i postati prvak svijeta.

Mediji su tada brzopotezno reprezentaciji dali nadimak Pakleni. Bila je to kopija nadimka nogometne reprezentacije koja je 2002. godine igrala neke prijateljske utakmice u Južnoj Koreji. Kako je tamo otišla rezervna postava, nisu mogli biti Vatreni pa su im mediji dali nadimak Pakleni, a onda ga kasnije samo dodijelili rukometnoj reprezentaciji.

Čak je i tada među igračima postojao interni nadimak Kauboji iako to nitko izvan svlačionice nije znao. O tome je govorio legendarni vratar reprezentacije Vlado Šola: "I tako je u svoj toj zafrkanciji krenulo. Sad, tko je i kad ispalio Kauboji? Uh, ma stvarno se ne sjećam. Balić je imao hrpu ideja, možda su sve pokrenuli Dominiković ili Metličić."

"Znam samo da smo stvarno bili kao kauboji, svi šareni, pola opreme nismo imali, a u natjecanje smo uletjeli i kroz njega proletjeli kao na konjima. Bio je to pravi kaubojski prepad, kao u filmovima. Kad bolje razmislim, više smo bili Indijanci nego kauboji. Bila je to vrhunska ekipa. A tko je ispalio nadimak Kauboji? Možda je prvi bio Ivano, potom su to prihvatili Šola, Pero...? Sigurno je tek da je iz tog kruga sve krenulo i na početku je zaživjelo samo među nama igračima", dodao je.

Kauboji su rođeni uoči početka Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj

Reprezentativce je naziv Pakleni jako živcirao. Nakon što su s Linom Červarom osvojili sve moguće medalje poslije prekretnice u Portugalu, 2009. godine zajednički su odlučili zatražiti od javnosti da ih prestane zvati tim nadimkom. Iako je u međuvremenu čak skladana i himna sa stihovima "Hej, hej pakleni u boj, nek svi drhte kada krene stroj", nikad nije zaživjela među navijačima.

Tada su se predlagala svakakva rješenja i novi nadimci, a u jednom trenutku kao ozbiljan prijedlog spominjali su se Vilenjaci (kao referenca na pjesmu Morska vila). Bilo je još nekih prijedloga poput Gusjeničari ili Gusjenice jer su pobjede proslavljali tradicionalnom gusjenicom na terenu (koja je ostala kao nasljedstvo od prijašnjih generacija, još iz sredine 90-ih godina).

Konačan nadimak riješen je uoči SP-a 2009. godine kada je tadašnji kapetan reprezentacije Petar Metličić izjavio: "Mogu nas zvati kako hoće, ali nikako Pakleni. To nam se nikako ne sviđa i ne volimo kada nas tako nazivaju." Dodatno je pojasnio otkud baš Kauboji: "Ivano Balić se toga dosjetio, bilo nam je simpatično jer se na terenu ponašamo kao na Divljem zapadu."

Da ne bi bilo zabune, sve je još jednom tada pojasnio i Davor Dominiković: "Želimo nešto razjasniti zauvijek. Mi smo Kauboji, a ne Pakleni! Tako smo se nazvali zbog načina na koji smo osvojili Svjetsko prvenstvo u Portugalu 2003. godine. Mislim da je jako bitno da smo to razjasnili."

Sada nova generacija hrvatskih rukometaša ne želi nositi ovaj nadimak, već očito želi zaraditi neki svoj. Možemo im samo poželjeti sreću da na Euru ostvare što bolji rezultat pa se mogu nazvati kako god žele.