NA POČETKU sezone košarkaše Zadra smatralo se uz Cibonu i Split glavnim kandidatima za ispadanje iz ABA lige, no pet kola prije kraja svi su odavno već riješili te brige. Zadrani su s omjerom 10-11 na šestome mjestu s velikim izgledima da završe među najboljih osam i uđu u doigravanje.

Uz trenera Danijela Jusupa, najzaslužniji za uspješnu sezonu Zadra je Luka Božić, 26-godišnji Bjelovarac koji dominira parketima ABA lige. Uvjerljivo je prvi u borbi za MVP-ja s prosječnom indeksnom valorizacijom 31.8. Iza njega su dva Amerikanca koja su već napustila ABA ligu, pa mu je tehnički prva pratnja Splitov Shannon Shorter s 21.05.

Ujedno je i najbolji skakač lige (9.55), ima najviše defenzivnih skokova (6.85), drugi je strijelac (22.65), iako je vodeći Daron Russell također već otišao iz lige, a na listi najboljih asistenata je šesti (6.15).

Proteklog vikenda stao mu je niz od pet utakmica s više od 20 poena, ostao je na 19, ali uz Darija Drežnjaka bio je najvažniji igrač u velikoj, iznenađujućoj pobjedi 81:59 protiv Cedevite Olimpije, koja je nakon tog poraza smijenila trenera Juricu Golemca.

U razgovoru za Index Božić je govorio o toj pobjedi i vrlo uspješnoj sezoni te objasnio što takav igrač s 26 godina još radi u hrvatskom klubu. No to i nije toliko neobično ako se zna da je u cijelosti propustio sezonu 2020./2021., tijekom koje je bio bez kluba i trenirao na vanjskim terenima te se street workoutom održavao u formi.

Prisjetio se i okršaja s Amerikancima u finalu SP-a U-19, protiv današnjih NBA zvijezda, promašenog slobodnog bacanja koje je Hrvatskoj moglo donijeti senzacionalnu pobjedu u borbi za zlato te užasne pogreške vlastitog agenta koja mu je kao klincu zatvorila vrata NBA lige. Objasnio je i zašto je odbio naknadni poziv Ace Petrovića u reprezentaciju prošlog mjeseca te namjerava li u budućnosti igrati za Hrvatsku.

Kako si doživio pobjedu nad Cedevitom Olimpijom?

Možda rezultat ne sugerira da je bila teška utakmica, reklo bi se da smo lagano dobili, ali bila je puna naboja, svaki poen je bio bitan. Krenuli smo jako, s velikom željom. Dosta utakmica koje smo trebali dobiti otišlo je na drugu stranu, pa je lijepo da nam se vratilo. Dobili smo Eurokup momčad, to će nam sigurno dati samopouzdanja.

U ABA ligi sad imate 10 pobjeda, a prije sezone vam se prognozirala borba za opstanak s ostalih hrvatskim klubovima. Kako sad gledaš na to?

Na početku nam se prognoziralo da je Zadar najslabiji i da sigurno ispadamo mi, Split ili Cibona, ali svi smo napravili dobru priču i, vjerujem, osigurali ostanak. Malo je tko mogao očekivati borbu za play-off. 

U prvenstvu su nam se dogodili neki porazi, ne možeš uvijek biti 100 posto, ali tek sad kreće ono bitno. Pripremamo se za Ligu za prvaka, a ako bude sreće, i za play-off ABA lige, pa ćemo vidjeti dokle možemo dogurati. Vjerujem da možemo napraviti još neko iznenađenje.

Ove sezone Zadar je dobio Crvenu zvezdu u Beogradu, je li ti to najdraža pobjeda?

Svaka pobjeda je na svoj način posebno draga. Dobiti Zvezdu u Beogradu ne mogu ni neke euroligaške ekipe, a kamoli ekipa koja se bori za opstanak u ABA ligi. Ali nakon svake pobjede osjećaj je isti, radost da se trud isplatio. Drage su mi pobjede nad Zvezdom jer je euroligaš i Cedevitom jer igrao Eurokup, ali svaka nosi posebnu čar.

Ove sezone si statistički uvjerljivo najbolji igrač ABA lige, ali široj si javnosti prilično nepoznat. Kako to objašnjavaš?

Brojke su mi i prije bile dobre, i u Zagrebu i prvi put u Zadru i u Širokom, ali kako sam samozatajan, nisam davao intervjue i nametao se, nije me to zanimalo i možda sam zato ostao u sjeni. Ali nema veze, glavno da su rezultati tu i da su ljudi koji su me doveli zadovoljni. Trudim se na parketu, ali potrudit ću se i da me ljudi bolje upoznaju.

Jesi li očekivao ovakvu sezonu?

Uvijek sam znao što mogu očekivati od sebe, dok ljudi možda u to ne vjeruju. Čak i dok sam bio bez kluba, znao sam za što radim i za što sam sposoban, ali možda nisam računao da ću ovoliko odskočiti. Pokušavam radom, pristupom, odmorom paziti na tijelo i izvan terena, da imam što bolje performanse i da mogu pomoći klubu u kojem igram. To se vidi u brojkama, ali nisam to planirao, došao sam u Zadar i davao sve od sebe.

Imao si ove sezone u domaćoj ligi dva triple-doublea, bio više puta blizu i u ABA ligi. Je li ti stalo do toga?

Da, imao sam dva u prvenstvu, ali nikako u ABA-i, jedanput su mi falili koševi, par puta dva skoka ili jedna asistencija. Lijepo je vidjeti da je igrač polivalentan, da ima svašta u svojoj moći. Ne pratim to za vrijeme utakmica i nemoguće je jer si fokusiran na igru, ali pogledam brojke kad završe. Za mene je to posebna satisfakcija. Puno puta mi je malo falilo, ali ako smo pobijedili, zaista nije bitno.

Oni su i svojevrstan dokaz da, iako si krilni igrač, zapravo možeš igrati na svih pet pozicija.

U mlađim kategorijama u Bjelovaru bio sam viši od ostalih. Igrao sam s loptom, ali u obrani bih bio centar. Kombinirao sam sve pozicije od jedan do pet, treneri su me koristili i kao pleja zbog sposobnosti asistiranja, fizički mogu ispratiti petice, ali najčešće sam trojka, to je moja pozicija.

Ideš prema trećoj tituli najboljeg skakača ABA lige iako si visok "samo" 200 cm. Koliko se priprema i analiza krije iza toga?

Skok je voljni moment, želja, kao i obrana. Moraš imati kliker u glavi da procijeniš kamo će lopta otići, imati sreće da si u pravoj poziciji, ali prije svega željeti i truditi se.

Ima tu puno segmenata. Gledao sam intervjue Dennisa Rodmana, koji je najbolji skakač svih vremena, u kojima je objašnjavao kako se lopta rotira i kakva rotacija treba biti da bi se lopta odbila kraće ili duže. Ovisi i koji igrač uzima šut, treba tu puno istraživati, pa malo gledam intervjue, malo gledam najbolje skakače, sam isprobavam kako se postavljati...

Kad na treningu dam suigraču loptu da šutne, ne gledam njega, nego loptu i pratim kamo će otići. Pa nakon 1000 ponavljanja imaš dojam kako se odbija. Zato je lakše procijeniti promašaje suigrača, ali teže je uhvatiti napadački skok jer si lošije postavljen. Trener hoće da se fokusiram na obrambeni skok i otvaranje kontri.

U domaćoj ligi postižeš samo 10.5 poena, upola manje nego u ABA ligi, i više razigravaš ekipu. Kako to tumačiš? Je li to trenerov plan?

Imamo mladih igrača koji mogu igrati u domaćoj ligi. Ja sam u toj ligi prošao sve i odlučio sam njima pokušati olakšati igru, da njima napravim prostor, da napadam i kreiram za njih kako bi dobili samopouzdanje i lakše se priviknuli na seniorsku košarku.

Nije to bio dogovor s trenerom, samo sam vidio kakva je situacija i odlučio im pomoći. Nekad si tako i pomažem i štedim energiju, pa se mogu usmjeriti na ABA-u, puno je utakmica i moramo uključiti sve igrače. Ljudima je to možda čudno, ali meni nije, to je pravi put i bit će mi drago da sam im mogao pomoći i otvoriti im vrata.

Nisam ni najbrži, ni najskočniji, ni najjači igrač niti sam najbolji šuter, uvijek sam morao razmišljati glavom da bih bio korak ispred. Znam da većina gleda samo svoje brojke i kako se prodati, ali suigrači te vole kad misliš na njih, to je i dobro za njih i iz takvog ozračja može doći samo pozitivan rezultat.

No pozitivna nije zadarska klupska bilanca. Plaće kasne, ti si u jednom trenutku tražio raskid ugovora. Kakva je situacija?

Nije bajna, kao ni u puno klubova. Ja sam osobno primio tri plaće, ali ne dobiju svi isto, neki su dobili pet, neki četiri... Da, tražio sam raskid, ali više zato da se nešto poduzme, da se probudi svijest u klubu i u gradu. Nisam razmišljao o odlasku, obećao sam treneru da ću ostati do kraja sezone, dao sam mu riječ. Novci dođi i prođu, ali obraz je zauvijek.

Trebala bi se situacija uskoro riješiti, poduzele su se neke mjere, neki ljudi su otišli, neki došli, vjerujem u bolje stanje, a na nama je da igramo i nadamo se.

Vrlo si vezan za trenera Jusupa, ovo je već treći klub u kojem ti je trener. Po čemu je on poseban da ste zajedno tako dobar fit?

Bili smo tri godine u Zagrebu, pa u Širokom, ovo nam je peta godina. Jednostavno, on ne traži samo dobre igrače nego želi ekipu koja nema kvarnog zuba, dobre ljude. Ne možeš funkcionirati kod njega ako nisi dobar čovjek. 

Zatim sloboda, svaki igrač može šutnuti, kreirati, može sve za što je sposoban. Nemamo ograničenje, onaj tko je u najboljoj poziciji, taj vodi igru. Tako se i neki lošiji igrači pokazuju u boljem svjetlu, zbog te slobode igramo dobro.

Konačno, gledam ga kao čovjeka koji mi je puno toga pokazao u životu, ne samo u košarci. Još 2014. mi je urezao da moram biti pedantan. I kasnije, kad bih napravio neko sranje kod kuće, sjetio bih se da mi je rekao da budem strpljiv i pedantan. Puno mi je dao za život i za košarku.

Kao 16-godišnjak si na seniorskoj utakmici A-2 lige zabio 66 poena. Kako na to gledaš s 10 godina odmaka?

U mlađim kategorijama trener mi je bio Damir Krpan, koji je isto važan dio mog puta. Bio sam nestašno dijete, upadao u kriva društva, a on me forsirao da treniram. Tada mi je išao na živce, ali kasnije sam shvatio da mi je puno pomogao. Da, bilo je puno koševa, ali danas se stalno nekakvi rekordi ruše.

Kad si zapravo shvatio da si dobar i da bi mogao postati profesionalni košarkaš?

Nisam razmišljao o tome, htio sam završiti školu pa vidjeti. Uvijek sam mislio da se mogu nositi sa svima. Ne zato što sam bahat, nego s kim god sam igrao, nikad nisam mislio da je bolji od mene. To mi je dolazilo mjesecima pa sam shvatio, zašto ne bih bio profesionalni košarkaš? Zahvalan sam Bogu jer radim ono što volim.

Kad si kao klinac odlazio iz Bjelovara, Zagreb ipak vjerojatno nisi odabrao baš zbog Jusupa?

Ne, nisam znao trenere, samo da se kod Jusupa dobro radi, a ja, radnik kakav jesam, odlučio sam otići tamo. Rekao mi je da mi ne može garantirati minutažu, nego da ću je morati zaraditi. Bio je iskren, to mi se svidjelo. Imao sam ponude i iz Širokog i Cibone i odlučio se za Zagreb. Ipak je puno bliže Bjelovaru nego Široki.

Otišao si taman prije gašenja kluba...

Igrali su još jednu godinu hrvatsku ligu, bili su zadnji. Meni su ostali dužni 10 plaća od prošle godine. Zaista mi je žao tog kluba, bio je to kvartovski klub koji je zaista bio velika obitelj, od igrača do tajnice i fizioterapeuta. Ali krivi potezi vodećih ljudi uvukli su ga u dugovanja...

Zašto u Zadar?

U tom trenutku Zadar nije bio nakrcan strancima, nije ganjao rezultat, vidio sam priliku u klubu koji se također borio za opstanak, ali završili smo šesti, što je bio baš dobar rezultat. Košarkaški grad, velik klub, htio sam u Zadru pokazati da mogu igrati na višoj razini kao što je ABA liga i bila je to dobra odluka.

No nakon Zadra uslijedio je pad, loša sezona u Budućnosti, nakon koje godinu dana uopće nisi igrao. Ljudi su mislili da si se ostavio košarke, što se događalo?

Nakon dvije godine u Zadru promijenio sam agenta, ali dosta kasno. Ljeto je prolazilo, došao je početak desetog mjeseca, svi su već prošli pripreme i sastavili rostere. Otvorilo se jedno mjesto u Budućnosti, ali nisam htio ići tamo jer se nisam tamo vidio. Opet ABA liga, došlo je do nekog zasićenja, a kad se ide na silu, ne može ispasti dobro. Nakon tri kola smijenjen je trener, a novi me nije vidio u planovima. Izgubio sam volju i želju za košarkom.

Ali nisam odlučio da neću igrati, nego je sezona zbog covida završila ranije, došao sam kući, počeo trenirati i rekao da neću više nigdje na silu gdje ne želim. Nisam bio zadovoljan ponudama, do 12. mjeseca ništa, malo tvrdoglavost, malo lošije ponude... I rekoh OK, ovo će mi biti godina da radim na sebi, pripremim se fizički i psihički za iduću sezonu.

Kako je vrijeme prolazilo, vidio sam da nema drugog izbora. Do ljeta sam bio jako željan igre, potpisao sam za Široki i bio kao malo dijete, kao pas kad ga pustiš s lanca.

A ljudi su već počeli misliti da sam se ostavio košarke, čuo sam priče da sam otišao u poljoprivredu. Da, bio sam svjestan da mi ponude i ugovori neće biti kao prije, ali mislio sam da je to najbolji izbor. Financijski, naravno, nije bio dobar potez, ali bio je najbolji za psihu, tijelo i dušu.

Bile su priče da sam propao, kako sam bio prvi po indeksu u ABA-i, a sad igram drugu ligu. Ali odlučio sam sve progutati i ići ispočetka, pokazati da imam volju, želju, sve što mi treba da se vratim na pravi put. I bila je dobra sezona, bio sam MVP lige BiH, a za jednu loptu smo promašili ulazak u prvu ABA ligu.

I kako si proživljavao tu godinu bez kluba, kako si trenirao?

Ta godina mi je bila najteža što se tiče treniranja, sve sam radio na vanjskim terenima, nisam imao ni podršku Grada, morao sam sve vani i to je bilo dosta teško. Bilo je različitih perioda, a u najjačem sam se budio u pet ujutro, trčao osam kilometara, pa doručak, dođeš sebi, onda vježbe snage, stabilizacija, prevencija ozljeda, isto sve street workout, ne u teretani. I navečer driblinzi, šut ponavljanja. Tri treninga dnevno. Mislio sam si, "kad će ovo završiti da dođem u neki klub da se odmorim". Ali tako sam bio spreman ako me pozovu.

Imaš 26 godina i rasturaš u ABA ligi, logično je zapitati se što takav igrač još radi u Hrvatskoj. Jesi li zadovoljan time gdje ti je sada karijera i je li vrijeme da se naplatiš?

Kad razmišljam, igrao sam na U-19 SP-u protiv Amerikanaca koji imaju maksimalne ugovore u NBA-u. Mogao sam i ja više i bolje, ali kad gledaš realno, ima ljudi koji dožive ozbiljne ozljede, ostave se košarke... Ne uspoređujem se, radim na tome da budem što bolji čovjek i košarkaš i zadovoljan sam u Zadru.

Iskreno, volio bih da se u Hrvatskoj košarka digne na višu razinu, da se igra Europa, ali ako ne, vidjet ćemo što će biti. U Zadru sam i razmišljam samo o ovoj sezoni, ali naravno da bi svi htjeli zaraditi više i okušati se u višem rangu.

Iako Hrvatskoj fali koš-igrača, za reprezentaciju si odigrao samo četiri utakmice. Čak i na zadnjem okupljanju Aco Petrović te prvo nije stavio na popis pa te dodao, a na kraju ipak nisi došao. Što se dogodilo?

U mlađim kategorijama sam za reprezentaciju igrao svakog ljeta od 2009. do 2016. Kad je Aco vodio reprezentaciju za Olimpijske igre, izbacili su me i uzeli drugu dvojicu. Onda sam kod Skelina išao na pripreme i igrao pretkvalifikacije, ali pred jedno okupljanje sam razbio nos i igrao s maskom, s kojom nisam dobro ni vidio ni igrao, pa sam rekao da radije uzmu nekog drugog jer ne bih mogao pomoći.

Prošli izbornik me nije zvao iako sam igrao dobru sezonu u Širokom, ne znam razlog, možda jer klub nije neki rang. Kod Ace sam za prvi prozor bio ozlijeđen, propustio sam i utakmice sa Zadrom, a zadnji put znamo što je bilo. Zvao me, ja sam rekao da sam spreman doći, da bi on rekao da se ne uklapam u sustav.

Možda su ljudi krivo shvatili, nisam ja ništa zamjerio, to je njegovo pravo, ali mislim da me nije trebao naknadno zvati. Ako se ne uklapam, zašto da dolazim i kvarim kemiju? U budućnosti, ako budem zdrav i potreban, tu sam da se odazovem i dam sve od sebe. Ako mogu pomoći, super, ako ne, ne ljutim se.

Za reprezentaciju si zato igrao u mlađim selekcijama, uključujući Svjetsko prvenstvo U-19, na kojem je Hrvatska nakon produžetka izgubila od SAD-a s Tatumom i Brunsonom. Što pamtiš iz tog finala?

Izgubili smo od njih u skupini 20 razlike, vidjelo se da su fizički nevjerojatni, brži, jači, lateralne kretnje, odraz, jako puno na tome rade. U finalu nisam osjećao pritisak, trener Ante Nazor velik je motivator. Održao je govor prije utakmice, izašli smo željni krvi, uopće se nismo uplašili.

Puno se pričalo o mojim slobodnim bacanjima za pobjedu. Prvo je ušlo, drugo izašlo i morali smo u produžetak, u kojem smo izgubili. Bilo mi je to nevjerojatno, dobro sam se osjećao, nisam se tresao, samo kao da je netko pomaknuo loptu. Da sam pogodio, možda bi oni zabili, no pali smo u produžetku, muški. Ponosan sam i na sebe i na dečke, ali ostaje žal zbog tog bacanja.

Igrajući protiv tih budućih NBA zvijezda, jesi li maštao o tome da odeš u SAD?

San svakog igrača je NBA, pogotovo s 18-19 godina, kad se prijavljuješ na draft. Mene je agent prijavio nakon zadnje sezone u Zagrebu, ali nažalost zaboravio je povući prijavu, pa nisam imao pravo izaći sljedeće godine i tu mi je propala prilika za NBA.

Iduće sezone u Zadru bio sam prvi skakač ABA lige, peti u poretku za MVP-ja, možda bi me i zvali. To mi je bila želja, ali više mi se sviđaju Euroliga i Eurokup. NBA je postao marketing i samo se gledaju rekordi, nema te kompetitivnosti kao u Europi. Ipak, volio bih vidjeti kako taj veliki cirkus funkcionira.

Kad s 26 godina igraš u Zadru, vjerojatno NBA-u više nisi zanimljiv, ali koliko misliš da još možeš biti bolji nego sad?

Rekao bih da idem naviše, nabolje, ali ne bih govorio o tome koje su mi krajnje granice. Imam 26 godina, dovoljno vremena, ulazim u "prime" u kojem ću pokazati sve što mogu. Krenuo sam ispočetka, od Širokog preko Zadra, a dalje ćemo vidjeti.

Izvan košarke prije nekoliko godina okušao si se kao youtuber. Što te navelo na to i kakva su bila iskustva?

Početna ideja bila je zezancija, svi smo djeca u duši, pokušavamo neke stvari. To je bilo dok sam bio u Zagrebu, nisam imao novca, a čitao sam da je na YouTubeu laka zarada. Zezao sam se s tim, pričao neke priče. Ma 90 posto toga je bilo sarkazam, a ja sam imao ozbiljan izraz lica, pa su ljudi mislili da sam lud ili glup. Nije me bilo ni strah ni sram, morao sam to proći, okusiti što mi paše, a što ne. Sad me više to ne zanima, više mi paše privatnost koju imam.