MARIN ČILIĆ danas otvara finale Davis Cupa protiv Federica Delbonisa, a zatim na teren izlaze Ivo Karlović i Juan Martin Del Potro. Hrvatska se protiv Argentine bori za drugi naslov u povijesti. 

 

U subotu na red dolaze parovi, a izbornik Željko Krajan prijavio je par Dodig/Škugor, koji bi trebao igrati protiv Mayera i Pelle. Krajan do petka navečer može promijeniti svoju odluku, a mnogo toga će ovisiti o ishodu Čilićevog meča i njegovoj potrošnji protiv Delbonisa.

 

Zaigra li pak Franko Škugor u subotu u dvoboju parova, bit će to prvi put u povijesti da jedan šibenski tenisač aktivno sudjeluje u finalu najvećeg momčadskog natjecanja u svijetu tenisa.

 

Škugor je najveća je nepoznanica u hrvatskoj reprezentaciji. Kao klinac je obećava puno, bio je jedan od najtalentiranijih tenisača svog uzrasta na svijetu. Smiješila mu se velika karijera, a onda se dogodila teška ozljeda koja ga je vratila nekoliko koraka unatrag.

 

Danas 28-godišnjak, 215. tenisač je na svijetu. Kroz Challengere i kvalifikacije Škugor traži povratak na veliku scenu, a u međuvremenu se isprofilirao kao vrlo dobar tenisač u parovima.

 

O Marinu Čiliću znamo gotovo sve. Slično je i s Ivom Karlovićem. Ivan Dodig već je dugi niz godina jedan od stožernih igrača reprezentacije, a mladi Borna Ćorić miljenik je naslovnica i društvenih mreža. S druge strane, o Franku Škugoru hrvatska javnost ne zna gotovo ništa, što je šteta, jer Škugor je u paru s Ivanom Dodigom donio zlata vrijedne poene u dramatičnim mečevima protiv Brazila i Belgije ove sezone.

 

Odlučili smo ispraviti nepravdu i razgovarati s Frankovim prvim trenerom Jadrom Jurkovićem, šibenskim stručnjakom, koji nam je otkrio neke zanimljive detalje iz Škugorovog života.

 

''Franko se s tenisom počeo baviti sa 6 godina. Čim je prvi put uzeo reket u ruke bilo je jasno da je riječ o jedinstvenom talentu. S 12 godina bio je najbolji u Hrvatskoj, a sa 14 najbolji u Europi. Bio je juniorski prvak države, pa seniorski, a onda je 2010. uhvatio i 145. mjesto na ATP listi. Te je godine u četvrtfinalu ATP turnira u švedskom Bastadu u tri seta izgubio od Španjolca Almagra, koji je bio među 20 najboljih na svijetu. Franko je tada igrao sjajno i puno toga mu se otvaralo, a sve je otišlo nizbrdo u trećem kolu kvalifikacija na Roland Garrosu. Pukao mu je kralježak i zbog te jako teške ozljede pauzirao je skoro dvije godine. U trenutku kad je trebao napraviti iskorak, umjesto na terenima, Franko je provodio vrijeme po liječničkim ordinacijama i na terapijama. Srećom, pod svoje ga je uzeo glavni liječnik nogometnog kluba Milan i sad je sve u redu, no vrijeme koje je izgubio nažalost nikad neće moći vratiti.

 

 

 

 

''Ipak, veseli da se vratio tenisu i da je reprezentaciji pomogao da uzme ključne bodove protiv Brazila i Belgije. U paru s Dodigom pobijedili su brazilski par Mello-Soares, a to je bio meč za opstanak u Svjetskoj skupini. Da smo to izgubili, danas ne bi igrali finale Davis Cupa. Protiv Belgije David Goffin neočekivano je pobijedio i Čilića i Ćorića i parovi su morali izvući stvar, a kombinacija Škugor i Dodig bez problema je slomila belgijski par. Obzirom na sve, mislim da je Franko zaslužio mjesto u hrvatskoj reprezentaciji i bilo bi sjajno da priliku dobije i protiv Argentine'', otvorio nam se Jurković, a onda je dahu nastavio:

 

 

''Da nije bilo te nesretne ozljede, Franko bi imao fantastičnu karijeru. U to sam uvjeren. Frankov otac i ljudi koji se brinu za njegovu karijeru računali su da je trebao biti plasiran između 30 i 40 mjesta na svijetu. Prema svim pokazateljima to se i trebalo dogoditi, ali na višu silu ne možete utjecati. Šteta je samo što se to dogodilo u najgorem mogućem trenutku. Međutim, za Franka se ne bojim. Tek mu je 28 godina, pred njim je još nekoliko godina ozbiljnog tenisa i ako se orijentira samo na parove, može bez problema riješiti egzistenciju'', smatra Jurković, koji drži da Argentina nema velike šanse u finalu.

 

 

''Velika je stvar da mali Šibenik ima po prvi put u svojoj povijesti reprezentativca u finalu Davis Cupa, a uvjeren sam i osvajača. Možda sam navijački pristran, ali ne vidim kako Argentinci mogu iznenaditi. Čilić igra protiv Delbonisa i to bi bez problema trebao dobiti. Sjajno je što Marin igra prvi meč i do dvoboja s Del Potrom ima dosta vremena da se odmori. Dobije li Čilić prvi meč, na Del Potru će biti strahovit pritisak, a Karlović će moći odigrati opušteno. Karlović sa 37 godina igra najbolji tenis u životu, a velika prednost bit će nam i publika. Podrška 15 tisuća ljudi bit će dodatni impuls na našu stranu i zaista ne vidim kako nas Argentina može šokirati. Toplo se nadam kako ćemo i u Šibeniku moći s razlogom proslaviti Davis Cup'', rekao nam je Jurković te nam je ukazao na činjenicu da u Krešimirovom gradu raste još jedna buduća zvijezda svjetskog tenisa.

 

 

''Mala Nika Bumbak budućnost je svjetskog tenisa. Sa svojih nepunih osam godina mala je čudo. Vodio sam je u Split na turnire i tamo se čude o kakvom se talentu radi. Jedva su joj dali da igra sa klincima starijim od nje dvije do tri godine, a na kraju Nika je osvojila oba turnira, i u Splitu i u Ogulinu. Vodim je na finale u Arenu da iz prve doživi tu atmosferu. Zaslužila je. Kad vam kažem, zapamtite to ime - Nika Bumbak.''

 

Franko se dokazao kao igrač u parovima, ali i dalje traži sebe u singlu. Jurković nam kaže kako Škugor još nije donio odluku hoće li se orijentirati samo na igru parova ili će i dalje pokušavati na dva fronta.

 

''Franko još nije prelomio do kraja. Trenutno i dalje igra na Challengerima. Prije dvije godine osvojio je Peking. Riječ je o prvom jakosnom turniru, odmah do ATP-a. Nedavno je osvojio još jedan jaki Challenger. Kvalitetni su to turniri. Na njima nastupaju igrači koji se bore za ući među najboljih 100. Kad ste u TOP 100, onda ste oslobođeni kvalifikacija za najjače turnire i cilj svakog igrača upasti je u tu skupinu. Razlike između tih igrača i onih najboljih uglavnom su psihološke prirode. Nitko me ne može uvjeriti da neki 60. igrač na svijetu ima bolji bekend ili forhend od Franka. Međutim, ključ je ne napraviti dvostruku servis pogrešku kad se meč lomi. Tu leži ta razlika'', ispričao nam je šibenski trener, a za kraj nam je otkrio i neke javnosti nepoznate, ali vrlo zanimljive detalje iz karijere Franka Škugora:

 

 

 

''Sjajan je dečko. Tih, nenametljiv, pošten prema sportu. Tvrdoglav. Sjećam se, kao klinac se jednom oko tenisa posvađao s ocem. Bila je riječ o sitnici, ali i iz protesta je od podne do 18 sati stajao naslonjen na mrežu. Sve bi bilo u redu da nije bio kolovoz i temperatura preko 40 stupnjeva. Ne znam znate li, ali u Šibeniku su nam čak zabranili i treninge. Žalosno je to. Franko je tada bio najbolji igrač u Europi do 14 godina, a da bi mu dopustili trenirati, svako jutro smo morali pisati molbe. Bilo je to vrijeme kad je Grad preuzeo brigu nad terenima. Zamislite, šikanirali su ga u vlastitom gradu. Da bi uspjeli u tenisu trebate puno sreće i puno toga se mora poklopiti. Ne mogu svi biti Ivaniševići ili Đokovići. Franko je uvijek bio prepušten sam sebi. Jedina potpora u karijeri bio mu je otac, koji danas radi kao trener u Austriji. Frankov teniski put usporedio bih s onim Ive Karlovića. Za sve se u životu sam morao izboriti, bez ičije pomoći. Kod nas je to tako. Doma ne valjamo ništa, a tek kad vani napravimo nešto, onda nas cijene. U Šibeniku za Spahiju nikoga nije bilo briga, a čovjek je danas trener u NBA ligi.''