UOČI sjednice splitskog Gradskog vijeća na kojoj će se raspravljati o budućnosti Poljuda, udruga Naš Hajduk obratila se javnosti priopćenjem. Kako navode, cilj im je zaštititi interese kluba, njegovih članova, navijača i zaposlenika, te ponuditi cjelovitu i uravnoteženu sliku o problematici koju smatraju ključnom za budućnost kluba.

Tko dominira javnom raspravom?

U priopćenju se ističe kako su u medijskom prostoru dominantne dvije pozicije. Prva, kako tvrde, ni na koji način ne uzima u obzir Hajduk i njegovu budućnost, dok je druga otvoreno interesna. Suvlasnici kluba upozoravaju da nitko od sudionika u javnoj raspravi nije ponudio konkretan i argumentiran prijedlog što Hajduk realno može postići na stadionu koji je, unatoč sanaciji, za potrebe suvremenog profesionalnog nogometa arhaičan.

Naglašavaju kako se Hajduk gura u poziciju u kojoj ga zaobilaze moderni trendovi, gdje klubovi velik dio prihoda ostvaruju kroz usluge i sadržaje vezane uz modernu infrastrukturu, što ga osuđuje na stagnaciju. Smatraju relevantnom i činjenicu da znatan dio onih koji najgorljivije sudjeluju u javnoj raspravi nisu redoviti posjetitelji Poljuda niti Hajdukovih utakmica.

Optužbe za dvostruka mjerila

Posebno se proziva pozicija koju nazivaju "otvoreno interesnom" i stoga nemjerodavnom, a kao njenog predvodnika imenuju arhitekta Nenada Fabijanića. Navode kako je njegov interes isključivo vezan uz Poljud kao građevinu, dok je istovremeno u Zagrebu član Ocjenjivačkog suda za novi Maksimir.

To tijelo, ističu, za budući zagrebački stadion traži sve što moderno zdanje zahtijeva - od komercijalne infrastrukture do vrhunskog posjetiteljskog iskustva - upravo kako bi klub maksimizirao prihode. "Radi se, dakle, o jednom standardu za Zagreb i drukčijem za Split, i to iz usta iste osobe", stoji u priopćenju.

Upozoravaju i na obiteljski interes, navodeći da je Fabijanićev sin Juraj jedan od osnivača i sportski direktor Futsal Dinama te zastupnik GNK Dinamo u Skupštini Zagrebačkog nogometnog saveza. Naglašavaju da problem nije sama obiteljska veza, već dvostruka mjerila gdje ista osoba "u jednom gradu zagovara sve ono što moderni stadion mora biti, a u drugom brani status quo koji upravo to onemogućuje".

Postavljaju pitanje zašto za neke vrijede jedna, a za druge drukčija pravila, ističući kako se ne radi o suparništvu, već o elementarnoj pretpostavci za ravnopravno natjecanje.

Baština kao prepreka razvoju

Priopćenje se osvrće i na status Poljuda kao zaštićenog kulturnog dobra. Suvlasnici podsjećaju da je taj status dobiven u trenutku kada Grad kao vlasnik nije imao sredstava za njegovo održavanje, a stadion je bio prepušten propadanju.

Tvrde da ni naknadna ulaganja nisu učinila Poljud primjerenim za suvremene nogometne, sportske ili zabavne sadržaje. Smatraju da je grad bez adekvatnog, modernog stadiona hendikep ne samo za Hajduk, već i za Split kao globalnu turističku destinaciju koja zbog, kako kažu, "skučenih pogleda" neće moći ponuditi sadržaje svjetske razine.

Tko će govoriti u ime Hajduka?

Na kraju, uoči sjednice Gradskog vijeća, suvlasnici postavljaju pitanje na koje javnost, kako kažu, zaslužuje odgovor: "Tko će o Poljudu govoriti bez interesa, iz Hajdukove perspektive i s pogledom prema budućnosti?" Svoje obraćanje zaključuju pitanjem tko će napokon primat dati klubu i ljudima, umjesto da klub i ljude podčini građevini.