SVE HRVATSKE navijačke skupine na službenim Facebook stranicama napisale su objavu koju prenosimo u cijelosti:

"Hrvatske navijačke grupe od danas započinju akciju prikupljanja materijala i izgradnju montažnih kućica za najugroženije obitelji na području koje je pogođeno potresima.

Želimo na ovaj način što konkretnije i efikasnije pomoći onima kojima pomoć najviše i najhitnije treba jer je situacija izuzetno teška za veliki broj ljudi, pogotovo ako uzmemo u obzir hladno vrijeme i činjenicu da se radi već o ionako zapostavljenom kraju Domovine. 

Vrijeme nije saveznik ovom kraju i ljudima u nevolji, njima pomoć i krov nad glavom trebaju odmah jer mnogi i danas, gotovo 2 tjedna nakon potresa, spavaju i preživljavaju u automobilima i potpuno neadekvatnim objektima.

S obzirom na to da veliki broj ljudi želi i novčanim donacijama sudjelovati u ovoj zajedničkoj akciji hrvatskih navijača, zamolili smo našeg prijatelja i čovjeka od našeg najvećeg povjerenja, Damira Markuša - Kutinu, da nam ustupi svoj bankovni račun preko kojega će se skupljati donacije specifično za ovu svrhu. 

Sve one koji svojim novčanim donacijama žele sudjelovati u ovoj akciji, pozivamo da to učine na broj računa ispod ovog teksta:

Žiro račun (kunski i devizni):
IBAN: HR46 2407 0003 1058 39121
Vlasnik računa: Damir Markuš
Adresa: Radnička ulica 15, 44320 Kutina
SWIFT/BIC: OTPVHR2X"

Na tribinama i bojištima poznat kao Kutina

Damir Markuš je na tribinama od 80-ih, na ratištima od početka 90-ih, a poznatiji je pod nadimkom Kutina, po gradu iz kojeg potječe. Prije rata bio je istaknuti pripadnik Bad Blue Boysa, pratio je Dinamo po cijeloj bivšoj državi, a za Index je detaljno pričao o tome kako je 13. 5. 1990. na Maksimiru sudjelovao u neredima koje su započeli Delije, navijači Crvene Zvezde. 

Bio je u HSP-u, a sada je Škorin dogradonačelnik Kutine

Markuš je u samostalnoj Hrvatskoj politički aktivan. Bio je u HSP-u, a trenutno je dogradonačelnik Kutine kao član Domovinskog pokreta Miroslava Škore. 

Prošao pakao Vukovara iz kojeg je izašao u proboju

Kao dragovoljac specijalne policije, a zatim HOS-a, Hrvatsku je branio tamo gdje je bilo najteže, u paklu i kaosu Sajmišta. Vukovarski branitelji slažu se da je to bio najzahtjevniji punkt u velikoj konkurenciji tijekom opsade grada. Markuš se pred pad grada slobodnog teritorija dočepao probojem, tijekom kojeg je do nedalekog Nuštra trebalo proći minska polja i ravnicu na kojoj su vrebale tisuće neprijateljskih vojnika. I nakon što se izvukao iz Vukovara pred padom, Markuš je nastavio braniti Hrvatsku, a po završetku rata napisao je knjigu o HOS-u tijekom opsade Vukovara koja je postala hit te dio školske literature. 

Navijačima svih klubova je uzor

Zbog besprijekornog ratnog puta, velikog navijačkog iskustva još iz bivše države te inzistiranja na jedinstvu svih hrvatskih navijača bez antagonizama, Markuš je doista pripadnicima raznih navijačkih skupina "čovjek od najvećeg povjerenja".

Žestoko osudio gnjusnu poruku srpskim ženama i djeci, ističe da su njegovi suborci bili Srbi. Izjavio da je protiv veličanja ustaša

Markuš je prošle godine žestoko osudio gnjusnu poruku o srpskim ženama i djeci koju su na turniru u zagrebačkoj Kustošiji podigli BBB-i. U razgovoru za Index otkrio je da mladim navijačima stalno govori da se okane ustaša te da, ako već govore o povijesti, veličaju heroje rata za obranu i oslobođenje Hrvatske 90-ih.

Istom prilikom istaknuo je da Srbe ne smatra neprijateljima, nego da su neki od njih bili i njegovi suborci u Vukovaru.

Jedan od najistaknutijih apologeta pozdrava "Za dom spremni"

Markuš odbija argumente da je "Za dom spremni" ustaški i zločinački pozdrav te inzistira na tome da je to najljepši hrvatski pozdrav te ga redovno koristi. Ističe da ga on povezuje isključivo uz domoljublje i kao uspomenu na branitelje iz rata za Hrvatsku.

Osuđuje govor mržnje na svom Facebooku, ali potpredsjednika vlade RH naziva štakorom

Na Markuševom Facebooku česti su komentari njegovih fanova i prijatelja kojima se izražava govor mržnje. On je to više puta osudio. S druge strane, nakon što je Boris Milošević, potpredsjednik hrvatske vlade iz srpske nacionalne manjine, osudio marš HOS-ovih veterana, Markuš ga je desetak puta nazvao "štakorom", poručio mu je da dobro zna što radi, jer mu to "jude" dozvoljavaju. "Nije ničija gorjela do zore, a onda, nazad u rupe, štakori", napisao je Markuš. Osim toga, nedavno je gostovao u Bujici, emisiji osuđenog kriminalca koji kurve plaća kokainom. Nakon što je područja stradala potresom posjetio Milorad Pupovac, Markuš je izjavio da njemu "nije mjesto na Baniji".

"Danijel je bio moj prijatelj. On nije terorist" rekao je o napadaču na Banske dvore

U listopadu prošle godine 23-godišnji Danijel Bezuk je rafalnom paljbom iz automatske puške pucao po zgradi vlade na Markovu trgu, pri čemu je teško ranio policajca iz osiguranja, nakon čega je pobjegao s mjesta napada i ubio se. Markuš je bio predsjednik nogometnog kluba Dinamo Kutina u kojem je Bezuk igrao, a po njegovom stricu, koji je poginuo u obrani Hrvatske, nazvao je turnir i njegov je osnivač i organizator. Nakon tragedije Markuš je izjavio: "Danijel je bio moj prijatelj. On nije terorist".

"Znao sam da su meni, BBB-u, preko nišana i ulice Delije"

Za naš portal prošle godine, na 30. obljetnicu nereda 13. 5., Markuš je detaljno opisivao i sjećanja iz Vukovara. Tamo su mu se, kao što je istaknuo, neodvojivo ispreplitali ratni i navijački put: 

"Čak i usred ratnog pakla Vukovara, iz kojeg se od nas 44 HOS-ovca sa Sajmišta izvuklo samo nas osam, često sam se sjećao utakmica, tučnjava, nereda jer sam znao da su meni, BBB-u, s druge strane ceste ili u kući do mene, Delije. Nakon što sam likvidirao četnika koji je još ostao preda mnom na Sajmištu, posegnuo sam u njegov unutarnji džep da vidim tko je, zanimalo me odakle su ljudi koji napadaju moju zemlju, ali i da eventualno prepoznam nekoga kojeg sam 'preko nišana' gledao na tribinama i po ulicama gradova do malo prije toga. I onda sam tamo našao fotografiju djece kako mašu tom sada mrtvom čovjeku, očito njihovom ocu. To me užasnulo. Nakon toga sam od likvidiranih neprijatelja zbog opće nestašice svega u vukovarskom okruženju uzimao oružje, hranu, vodu, cigarete... ali nikad više nisam posezao za njihovim dokumentima.

"Delija sa Sajmišta nije se htio naći sa mnom u Kanadi"

Ipak, cijelo vrijeme me kopkalo koji su od njih pripadnici Delija, jer sam znao da ih se dosta bori u Vukovaru. I onda, gotovo 30 godina nakon toga, prilikom kanadske promocije moje knjige o HOS-ovcima u Vukovaru, saznam identitet, adresu i telefonski broj eminentnog člana Delija koji živi tamo i koji ne samo da se borio u Vukovaru, nego je bio na mom punktu na Sajmištu. Nazvao sam ga da se nađemo, kako bih od njega pokušao saznati podatke s druge strane vezane za rat u Vukovaru, odnose snaga i gubitke, a vjerojatno bi priča skrenula i u navijačke vode. Međutim, ispričao mi se i rekao da radije ne bi. 

"U životu mi se neodvojivo isprepliću ratni i navijački put"

Kao što vidite, u životu mi se neodvojivo isprepliću ratni i navijački put. Cijelo vrijeme opsade u Vukovaru, a posebno kako se bližio pad grada, rukovodio sam se kredom nas BBB-a: 'Nema predaje.' Nije bilo šanse da se pustim na milost i nemilost četnicima. Gotovo da je tako završilo, ali ne mojom željom, nego jer sam u proboju od iscrpljenosti zaspao u kukuruzu. Tamo je mene i Igora Širokog, mog najboljeg prijatelja koji je Bad Blue Boys s Knežije, spasio naš suborac Rambo. Nažalost, njemu je sutra pogreb."