NIKO Kovač u Hrvatskoj je već godinama zanimljiviji kao osoba nego kao trener. O njegovim izjavama, odnosu prema igračima i karakteru raspravlja se puno više nego o tome što njegove momčadi zapravo rade na terenu.

A kada se makne taj šum sa strane, Kovačev trenerski životopis izgleda prilično ozbiljno, posebno sada kada je u Borussiji Dortmund napravio momčad koja je ponovno postala konkurentna Bayernu. Borussia je nakon četiri kola Bundeslige stopostotna, s dva boda više od Bayerna, a i Ligu prvaka otvorila je pobjedom. Jedini poraz ove sezone Kovač je doživio baš protiv Bayerna, u domaćem superkupu na Westfalenu.

Što je Kovač napravio u Dortmundu?

Kada je u veljači 2025. Kovač preuzeo Dortmund, momčad je bila 11. u Bundesligi i imala je ozbiljne probleme u obrani i tranziciji. Kovač je u početku zadržao 4-2-3-1, ali je vrlo brzo shvatio da s postojećim kadrom taj sustav ne daje dovoljno sigurnosti.

Nakon toga napravio je ono što bi svaki ozbiljan trener morao napraviti - prilagodio je sustav igračima koje ima, umjesto da igrače pokušava ugurati u unaprijed zamišljenu formaciju. U ožujku je prešao na 3-4-2-1 i time praktički promijenio Dortmundovu sezonu.

Treći stoper dao je veću sigurnost iza lopte, wing-backovi su dobili slobodu da napadaju prostor, a dvojica igrača iza moćnog napadača Serhoua Guirassyja počela su djelovati puno bliže napadaču. Dortmund je tako dobio više igrača u završnici, ali istodobno i bolju zaštitu u slučaju izgubljene lopte.

Tu se najbolje vidi ono što Kovača čini zanimljivim trenerom. Njegova momčad na papiru može biti 3-4-2-1, ali se s loptom pretvara u 3-2-5, dok se bez nje može braniti u drugačijoj strukturi. U toj transformaciji wing-backovi daju širinu, vezni igrači kontroliraju centar, a dvojica ofenzivaca traže prostor između protivničke obrane i vezne linije.

To nije nogomet trenera koji samo postavi petoricu iza lopte i čeka pogrešku protivnika.

Agresivno vraćanje lopte

Kovačev Dortmund posebno je zanimljiv nakon izgubljene lopte. Umjesto automatskog povlačenja, momčad često pokušava odmah pritisnuti igrača koji je osvojio loptu, a ostatak momčadi zatvara najbliže opcije za dodavanje.

Takav kontrapresing omogućuje Dortmundu da brzo vrati posjed i napadne protivnika dok mu je struktura još neuređena. U jednoj od detaljnijih analiza kao primjer se navodi utakmica protiv Borussije Mönchengladbach, u kojoj je Dortmund upravo nakon osvojenih lopti visokim pritiskom zabio tri gola u kratkom razdoblju.

Stoga je Kovača potpuno pogrešno etiketirati kao defenzivnog trenera. Istina, obrana mu je temelj i od svojih igrača traži disciplinu, intenzitet i odgovornost bez lopte.

Ali cilj te organizacije nije samo sačuvati vlastiti gol, nego omogućiti momčadi da nakon osvajanja lopte napadne brzo i s velikim brojem igrača. Prošle sezone Dortmund je u jednom trenutku imao 41 postignuti i samo 19 primljenih golova, što dovoljno govori koliko se momčad promijenila pod Kovačem.

Fleksibilnost umjesto dogme

Još je važnije što Kovač nije ostao zarobljen u jednom sustavu. Dortmund je tijekom utakmica i različitih faza igre koristio 3-4-1-2, 3-5-2, 4-3-1-2 i 3-2-4-1, ovisno o protivniku i situaciji na terenu. To je detalj koji se često izgubi kada se o Kovaču govori samo kroz prizmu njegove fizičke i obrambene filozofije. Njegove momčadi imaju jasne principe, ali formacija mu je alat, a ne dogma.

To se posebno vidi protiv momčadi koje se duboko brane. Tada Dortmund može spustiti jednog od veznjaka, podignuti wing-backove, gurnuti jednog od stopera široko i složiti strukturu 3-2-5. Time dobiva pet igrača u posljednjoj liniji protivnika, dok dva veznjaka ostaju iza njih kao osiguranje.

Kovačev nogomet zato nije samo tranzicijski. On ima vrlo jasnu ideju kako napasti i protivnika koji mu prepusti loptu.

Bayern je i dalje posebna galaksija

Naravno, Kovač nije bez mana. Njegove momčadi neće uvijek izgledati dominantno s loptom i teško je očekivati da će Dortmund protiv Bayerna preko noći postati momčad koja će kontrolirati svaku utakmicu.

Razlika u kvaliteti i širini kadra i dalje postoji, a ionako dominantni Bayern je u posljednje vrijeme postavio standard koji je iznimno teško pratiti. Kovač je i sam svjestan da je za borbu za naslov potrebno napraviti još jedan korak.

Upravo je tu možda najveći problem s percepcijom Nike Kovača u široj javnosti. Njegov se nogomet često procjenjuje kroz pitanje je li dovoljno atraktivan, umjesto kroz pitanje koliko je dobro riješio probleme momčadi koju je preuzeo.

Dortmund je od momčadi koja je početkom 2025. bila 11. u prvenstvu postao momčad koja je izborila Ligu prvaka, a zatim i ozbiljno ušla u sezonu u kojoj želi pritisnuti Bayern. To nije samo posljedica karaktera igrača ili sreće sa sustavom.

Odlike vrhunskog trenera

Kovač je napravio ono što treneri na najvišoj razini moraju znati napraviti - prepoznao je problem, promijenio strukturu i prilagodio momčad onome što ima na raspolaganju. Nije pokušao od Dortmunda napraviti Bayern ili kopiju nekog drugog velikog kluba, nego je pronašao način da najbolje karakteristike svojih igrača uklopi u funkcionalnu cjelinu.

Zato njegov Dortmund danas može biti agresivan bez lopte, opasan u tranziciji, ali i dovoljno strukturiran kada mora dugo napadati postavljenu obranu. Kovaču će upravo žestoka borba s Bayernom sljedećih mjeseci pokazati koliko je njegov Dortmund stvarno napredovao. Ali nakon Eintrachta, Bayerna, Monaca i sada Dortmunda sve je teže Kovača shvaćati kao trenera koji je samo "dobar u obrani".

Možda je vrijeme da ga u Hrvatskoj počnemo gledati onako kako ga već godinama gledaju klubovi koji ga zapošljavaju - kao ozbiljnog europskog trenera koji zna prilagoditi momčad, promijeniti sustav i izvući maksimum iz onoga što ima.