"A ŠTO će nam sad još i on?" Takav je otprilike bio konsenzus Dinamovih navijača kada je zagrebački klub u smiraj prijelaznog roka otišao po široj javnosti slabije poznatog veznjaka Mihu Zajca. Tridesetjednogodišnji Slovenac čamio je u Fenerbahčeu u očito silaznoj putanji karijere.

Prošle sezone odigrao je, doduše, 19 utakmica za Toulouse u Ligue 1, ali svega 248 minuta, otprilike 14 minuta po susretu. Sezonu prije toga proveo je uglavnom na klupi turskog velikana i nikome nije bilo jasno zašto Dinamo pored Mišića, Solde, Vidovića, Stojkovića, Mudražije, Villara i Ljubičića dovodi još jednog igrača koji će popuniti neku od tri pozicije u sredini terena. Danas se to više nitko ne pita.

Španer

Prve minute u plavom dresu upisao je u kupu, protiv Dinama iz Predavca. Susreti protiv niželigaša najčešće ne mogu otkriti puno o igraču, ali bio je dovoljan samo jedan trenutak bljeska da se vidi da Zajc ima šmeka u igri.

Igrala se sredina drugog poluvremena kad je na neravnom terenu prenio jednu loptu, podžonglirao ju i iz mjesta odapeo. Bio je to klasični knuckleball udarac u kojem se lopta brzo i naglo spustila na gredu suparničkog gola. Otprilike pet sekundi protiv amatera trebalo je da Zajc nasluti da će biti pun pogodak za Dinamo.

U narednih par mjeseci to se i dokazalo. Zajc ima i vic u igri, ali i odgovornost i iskustvo kakvo sa sobom nosi preko dvjesto nastupa u Francuskoj, Italiji i Turskoj te 39 nastupa za nacionalnu vrstu.

Prilagodba u pravi čas

Iako Dinamo ima priličnu koncentraciju kvalitete u sredini terena, dosta problema u igri Plavih polazi baš iz te linije. U Mišiću, Ljubičiću, Bennaceru i Zajcu Dinamo nema klasičnog kreatora u drugoj i trećoj fazi napada, desetku koja voli igrati između linija, koja može driblingom stvarati višak i biti konstantna prijetnja po gol.

Zbog tri igrača s relativno sličnim navikama i zonama kretanja, Dinamo je dugo patio, posebno protiv dubokih SHNL bunkera u kojima je prostor ionako najdeficitarnija valuta. Zadnjih nekoliko kola pokazalo je kako Zajc može riješiti barem dio tih problema.

Igra sve bliže suparničkom golu i ubacuje se iz drugog plana. Već je triput tresao vratnice, protiv Hajduka mu je odličnu šansu sjajno obranio Toni Silić, a Slavenu je uvalio dva gola. Teško je za očekivati da može dugoročno biti rješenje Dinamovih problema u zadnjoj trećini, ali upravo je tom prilagodbom najbolje pokazao kakav je igrač.

Radi ono što ekipi treba

Zajc nije pretjerano brz igrač niti je premoćan u duelu. Nije najkreativniji veznjak na svijetu niti može driblingom kreirati višak, ali jest izuzetno inteligentan igrač koji stalno radi i ne skriva se u posjedu.

Rijetko griješi i suigrači mu se rado okreću kad nemaju rješenja s loptom u nogama. Zajc radi ono što ekipi treba: može visoko pritiskati i nisko čučati i braniti prostor. Može i razigravati momčad u liniji sa stoperima ili tražiti mantinelu s Beljom i ulazak u zadnju trećinu. Stalno je u igri i stalno ima utjecaj na nju.

Nije čudno da je zbog partija, a i vokalnosti u svlačionici, vrlo brzo postao dokapetan momčadi, a u suštini vođa iz sjene. Zna skočiti sucima za vrat i stvoriti pritisak, staje u obranu suigrača i radi milijun sitnica koje kao gledatelji lako previdimo, a mogu usmjeriti utakmicu i promijeniti njezin tijek.

Dinamo je ove sezone potrošio puno novaca, što je i morao s obzirom na to da mu je preko 30 milijuna eura vrijednosti u igračima otišlo iz kluba. Zajc je došao bez odštete i zasad jest jedan od najvećih pluseva Dinamove sezone. Sjajni Slovenac pravi je španer i vođa.