ROYSTON DRENTHE javio se na telefon dok je bio na putu na snimanje u Amsterdamu. Fotografirali su ga za kampanju jednog proizvođača donjeg rublja, u kojoj je sudjelovalo više bivših nogometaša. "Nemam pločica na trbuhu, ali ipak su me htjeli u kampanji", govorio je kroz smijeh. Bivši krilni napadač Feyenoorda, Real Madrida i Evertona uvijek je spreman isprobati nešto novo. Zbog njegova živopisnog karaktera i interesa za glazbu, modu, parfeme i poker, ništa mu nije bilo iznenađenje, piše BBC Sports.

U 32. godini Drenthe igra za Kozakken Boys u trećoj nizozemskoj ligi. Nekad je bio možda i najtraženiji nogometaš Europe, ako ne i svijeta, ali njegova karijera nije se razvijala onako kako se očekivalo i završena je mirovinom već u dobi od 29 godina.

"Stao sam na dvije godine zato što mi je trebalo nešto novo. Morao sam se malo udaljiti kako bih ponovno pronašao sebe", objašnjava Drenthe.

Stopama Figa, Pirla, Cannavara...

U ljeto 2007. godine, Drenthea su slavili kao sljedeću nizozemsku zvijezdu jer je reprezentaciju doveo do naslova europskog prvaka u U21 konkurenciji te bio proglašen najboljim igračem turnira. Istu su nagradu prije njega dobile kasnije nogometne legende Luis Figo, Andrea Pirlo i Fabio Cannavaro.

"Bio je to nevjerojatan osjećaj. Na Europskom prvenstvu sve je išlo dobro i interes klubova za mene bio je ostvarenje mojih snova. Morao sam donijeti odluku o tome što želim raditi. Bilo je poziva velikih klubova poput Chelseaja, Manchester Uniteda i Barcelone. Nije to bila jednostavna odluka, ali odabrao sam Real Madrid zato što je moj očuh bio njegov veliki navijač", kaže Drenthe.

Embed from Getty Images

Bilo mu je tek 20 godina i iza sebe je imao samo jednu sezonu u seniorskom nogometu, kad je za 14 milijuna eura prešao u vjerojatno najglamurozniji i najuspješniji klub svijeta.

"Treba odmah ući u rizik. Mnogi bi ljudi rekli: 'Prerano je za njega. Zašto je napustio Feyenoord?'. To je nogomet. Donosiš odluke kako bi uspio, ali ponekad stvari ne idu kako želite", kaže Drenthe i dodaje: "Odmah sam se osjećao kao kod kuće, zato što su suigrači stali iza mene i pomagali mi. Oni su bili velike zvijezde, ali tretirali su me kao normalnog momka".

Pritisak ga je izjedao

Drenthe je sklon spektaklu. U prvoj utakmici postigao je gol udarcem iz daljine i tijekom prve sezone redovito igrao, zbog čega je Marcelo bio izvan postave. Osvojio je titulu kod trenera Bernda Schustera, ali je kod njegovih nasljednika, uključujući Josea Mourinha, pao u nemilost. U vrlo zahtjevnom klubu, čiji navijači imaju iznimno visoka očekivanja, Drenthe je ponekad znao podbaciti. Pritisak je izazvao tjeskobu.

"Bio sam mladi momak u velikom klubu i u svakoj domaćoj utakmici igrao pred 90.000 ljudi. Bilo je trenutaka kad sam imao problema, ali ljudi oko mene su razgovarali sa mnom i pomogli mi da krenem u pravom smjeru", objašnjava Drenthe.

Štrajkao zbog neisplaćenih plaća, navijači poludjeli

Nakon problematične treće sezone u Madridu, posuđen je Herculesu, no napredak na terenu pratile su svađe i neizvjesnost izvan njega.

"Bilo je jako dobro, ali istodobno i vrlo loše. Bilo mi je odlično tamo, no bila su to loša vremena za klub. Događalo se da nam nisu isplaćivali plaće i slično. U tim trenucima, nije bilo lako. Odlučio sam da neću dolaziti na treninge ako mi ne isplaćuju plaću", kaže Drenthe koji je zaista stupio u štrajk i ubrzo se našao na meti navijača.

Još jedna obećavajuća posudba u Everton krenula je po zlu nakon što ga je trener David Moyes kaznio zbog nediscipline i nesportskog načina života.

Embed from Getty Images

"Ponekad se nešto dogodi i zbog toga sam kažnjen. To je bilo prije sedam godina. Za neke od divljih stvari koje sam učinio, ni ne znam da sam učinio. Uvijek sam se fokusirao na nogomet. Mnogi misle da nisam, ali uvijek je tako bilo. Neki ljudi vide neke stvari ili o njima čitaju i na temelju toga stvore svoje mišljenje, ali oni me ne poznaju kao osobu. To mi ne smeta", govori Drenthe.

Kroz cijelu svoju karijeru Drenthe je imao reputaciju plejboja i predvodnika svakog partyja. Ispravno ili ne, njegova reputacija u javnosti ostala je ista i nakon što su se njegovi prioriteti promijenili. To se zasigurno ne poklapa s njegovim današnjim pogledima.

"Ja sam samo Royston"

"Volim pomagati ljudima, ja sam otvoren. Obiteljski sam čovjek. Znate, ja sam samo Royston", objasnio je nizozemski nogometaš.

Kad mu je istekao ugovor, Drenthe je napustio Real Madrid i potom proveo nekoliko mjeseci u ruskoj Alaniji iz Vladikavkaza. Onda se vratio u Englesku i igrao za Reading i Sheffield Wednesday, a uslijedili su transferi u Tursku i Ujedinjene Arapske Emirate. Bilo je i problema s menadžerima i neisplaćenim plaćama i razočarani Drenthe je 2016., samo devet godina nakon što su ga tražili najveći europski klubovi, otišao u mirovinu.

"Bavio sam se glazbom, ali ne može se reći da sam se usredotočio samo na jednu stvar. Bio sam zauzet s mnogo toga. Oduvijek sam volio glazbu. Slušam glazbu i kad sam sretan i kad sam tužan. To mi uvijek daje dobar osjećaj", rekao je Drenthe.

Osim repanja kao Roya2Faces, imao je diskografsku kuću, trgovinu odjećom, prodavaonicu parfema, a brinuo se i za svoje šestero djece. Potom je prošlog ljeta dobio ponudu svog nekadašnjeg mentora Henka Frasera, trenera Sparte iz Rotterdama, da se ponovno okuša u nogometu. I tako Drenthe sad sa svojim rođakom igra za Kozakken Boys u trećem razredu nizozemskog nogometa pred najviše koju tisuću gledatelja. Nije to više Bernabeu, ali drago mu je da još igra.

Povremeni promatrači, očarani njegovim umijećem iz mladih dana, uvijek će se pitati što je sve mogao postići, ali Drenthe ne razmišlja o tome.

"Ne žalim ni za čim. Sve se dogodilo s razlogom. Ne žalim zato što sam sretan ovdje gdje sam sada i zato što sam bio sretan tamo gdje sam prije bio. U svakom trenutku živim kako želim".