Tomislav Židak rodio se u Vugrovcu kraj Zagreba 1953. godine, a karijeru sportskoga novinara započeo je 1977. godine u Sportskim novostima. 

 

Kao i brojni drugi početnici-novinari, najprije je pisao o manjim sportovima, no strast i talent koje je u sebi imao katapultirali su ga odmah u vrh hrvatskog sportskog novinarstva, u kojem je ostao sve do svoje smrti.

 

Pisao je Židak komentare o svim sportovima i događanjima u sportu, ali prva i jedina ljubav bio mu je Dinamo. Tekstovi i kolumne koje je pisao o najdražem klubu bili su subjektivni, nekad i iracionalni, ali navijački i puni strasti i ljubavi. Ljubitelji nogometa, oni pravi, iskonski, bez obzira na to kojoj su boji pripadali, znali su to cijeniti. 

 

Premda je bio veliki navijač Modrih, nikad, ali baš nikad nije uvrijedio ostale klubove niti je napisao nešto loše o Dinamovim rivalima. Živio je za trenutak kad će Dinamo dočekati proljeće u Europi. Uništavala ga je ''kletva Zambatina novčića'' i sanjao je trenutak kad će se klub iz Maksimira "pohrvati" s europskom elitom u ožujku ili travnju. Nažalost, taj trenutak nije dočekao. 

 

Izvještavao je s brojnih svjetskih i europskih nogometnih prvenstava i Olimpijskih igara.

Od 1999. godine pisao je u Jutarnjem listu, a serija njegovih kolumni ''Iz maksimirske šume'' koja je izlazila u subotnjem Magazinu Jutarnjeg lista, objavljena je u knjizi.

 

Židak je za svoj rad dobio brojne nagrade, posljednju 2015., kada je proglašen novinarom godine u izboru Hrvatskog zbora sportskih novinara.