"AKO Španjolska osvoji Svjetsko prvenstvo, vraćaš se, zar ne? Proslavit ćemo zajedno, dogovoreno? Mi ćemo donijeti kolačiće..." Tim su mi riječima pune nade Dora i Milagros krajem svibnja najavile naš idući susret, dok smo snimale prilog o njihovu unuku Daniju Olmu.

Četiri mjeseca kasnije, našle smo se na istom mjestu u Terrassi i sve tri ispunile obećanje. Sretne. Ja sam, kako sam rekla, donijela pjenušac za zdravicu povodom nove zvjezdice na dresu. Obje su nam u novom susretu ispričale kako su proživjele turnir i koliko su ponosne na unuka, ali i na cijelu momčad Luisa de la Fuentea, piše Marca.

Put ispunjen odricanjem

Dora Piñol i Milagros Forte proživljavaju svaki uspjeh svojeg unuka Danija Olma. Put do uspjeha nije bio jednostavan. Reprezentativac je još kao tinejdžer morao napustiti dom i otići u Hrvatsku kako bi se nogometno razvijao. Zato je uz bake šal Dinama, Danijevog prvog seniorskog kluba, u kojem se probio. Nakon toga preselio je u Njemačku.

Prije nego što je uspio u Barceloni i seniorskoj reprezentaciji, cijela je obitelj s njim dijelila strahove, ambicije, sumnje te dobre i loše trenutke. Danas svi slave, a posljednji u nizu uspjeha je naslov svjetskog prvaka.

Finale iz bakine perspektive

"Finale sam gledala s ogromnom nervozom jer sam igrala u isto vrijeme kad i oni. Bodrim ih u svakoj utakmici, čak i pucam na gol. Toliko sam se uživjela da sam se na kraju oznojila. A on je bio jako dobar, odigrao je sjajnu utakmicu. Čim se situacija na terenu zakomplicira, on promijeni ritam", analizira Milagros.

"Osjetila sam veliko zadovoljstvo jer znam koliko su zaslužili osvojiti ovo prvenstvo. Ova reprezentacija je bila jako dobra, to je vrlo složna grupa. Poput obitelji su, a u takvoj obitelji moraš imati baš peh da se nešto raspadne. Nisu bili sebični. Bili su svi za jednoga i jedan za sve", dodaje Olmova baka s očeve strane.

Dora se slaže s ocjenom, ali ima i mali savjet. "Igrao je jako dobro cijeli turnir, zar ne? I u finalu se istaknuo. Ipak, ponekad mislim da ne bi trebao toliko dodavati loptu drugima, nego da bi trebao sam zabiti. Ali on mi kaže da je ovako dobro. No, što da vam kažem o tome kakav je igrač i dečko kad sam mu baka", duhovito primjećuje.

„Toliko je naporno radio za ovo“

Obje su bake ponosne što je Dani stigao do samog vrha. "Kad sam ga vidjela kako pobjeđuje, osjetila sam i radost i tugu. Bila je to mješavina emocija, ali bila sam presretna zbog njega. On je vrlo skroman i teško pokazuje osjećaje, no znam koliko je o ovome sanjao od djetinjstva.

Toliko je naporno radio. Lopta je oduvijek bila njegov život i strast. Kad je bio mali, morala sam je skrivati po kući jer bi sve porazbijao. Jako je ambiciozan i uspio je, vratio se sa Svjetskim prvenstvom. Svi su uspjeli", govori Dora gotovo u suzama, a Milagros potvrđuje da se osjeća jednako.

"Ništa mu u karijeri nije poklonjeno, za sve se sam izborio. Ali sada, kad vidiš koliko je sretan i dokle je stigao, pomisliš da su se sve žrtve koje je podnio, a koje smo zajedno proživljavali, isplatile. Sve što je prošao dobilo je nagradu.

To što je napravio ima veliku vrijednost. Uvijek mu čestitam, a to sam učinila i nakon prvenstva, jer je velik čovjek. Zbog onoga što je postigao i zbog toga kakav je. On je tako dobar dečko i suigrač. Samo, previše je ponizan, morao bi nekada biti malo sebičniji", pričaju Milagros i Dora.

Uvijek nađu vremena za poruku

Slažu se u jednom: unatoč užurbanom životu, Dani Olmo im svaki dan na WhatsApp pošalje poruku za dobro jutro i laku noć. Uvijek odgovara na njihove poruke, čak i tijekom priprema za prvenstvo. Ipak, žale što ga ne viđaju onoliko često koliko bi htjele, baš kao i sve druge bake.

Dora i Milagros dijele ambicije svojeg unuka i žele još naslova s reprezentacijom. "Mari Carmen, rekla sam ti da ćemo osvojiti Svjetsko prvenstvo i jesmo. Imam moći. A sada ćemo opet osvojiti Ligu nacija. I opet ćemo to zajedno proslaviti, može?", kaže Milagros. "Da, da, vidjet ćemo se opet uz nove naslove, ako budemo žive", dodaje Dora.

"Naravno, ženo, bit ćemo kao Metuzalemi. Pa moramo ga dočekati i kao trenera", odgovara joj Milagros kroz smijeh. Novinarka zaključuje tekst osobnom notom: "Ja sam već stavila pjenušac u hladnjak, jedva čekajući novi susret sa svojim omiljenim bakama, koje sam već zamolila da me posvoje."