RUSI su se dobro raspitali. Kad je sletio na moskovski aerodrom, Pletikosu su čak upitali za promašeni jedanaestercac Šibeniku prije sedam godina. Bilo je to neko drugo Hajdukovo vrijeme, danas Stipe priču o matičnom klubu propisno započinje riječju "nažalost"...

"Prije puta za Moskvu, nekoliko sam dana trenirao s momcima na Poljudu. Što reći... Nažalost, treba dosta toga promijeniti u klubu. Svi mi koji smo potekli iz Hajduka, prečesto znamo reći da smo vični tom našem mentalitetu. A onda dva puta dođemo na Maksimir i ne zapucamo na gol... Očigledno da se promjene moraju dogoditi. Ne radi se toliko o samoj igri koliko o samoj organizaciji kluba. Ponekad mi se čini da dole još žive u vremenu Luke Kaliterne, Mladinića i ostalih. Oni su stvarno mnogo toga učinili za Hajduk i daleko od toga da junake ne treba slaviti. Ali isto tako, treba ići naprijed. Tu poglavito mislim na menadžment kluba."

"Jer na kraju vam kao rezultat svega dođu Debrecen i Shelbourne. Može se dogoditi da jednu godinu nesretno ispadneš, ali drugi put to više nije nesreća." - u dahu je izreferirao. Bilo je sasvim dovoljno. Za nečije uši možda i previše. No, prije ili poslije na Poljudu će biti suočeni s totalnom rekonstrukcijom inventara.

Stipe će u međuvremenu razmišljati o ugodnijim stvarima. Tko bi rekao da će se nakon godina čekanja stvari riješiti u svega nekoliko minuta. Zapravo, u posljednjim trenucima prijelaznog roka. Na leđa je stavio broj 22 i odradio prvu utakmicu za Spartak. Da nema svesrdnog povjerenja od strane izbornika Slavena Bilića, gotovo da bi Stipe zaboravio što znači odraditi 90 minuta.

"Ma, sve je u redu, sasvim je normalan osjećaj ponovo biti među vratnicama. Unatoč situaciji koju sam imao u Šahtaru, nisam padao u neke depresije. Bio sam jako zadovoljan zbog statusa u reprezentaciji, pomoglo mi je. Ljudi su često moju sudbinu u Šahtaru doživljavali tragično, ali ja osobno ne. Cijelo vrijeme sam dobro trenirao. No, gledajući sa sportske strane, smatram da su preda mnom najbolje godine karijere i šteta je provesti ih na klupi. U Spartaku su me fenomenalno primili, ali i dobro platili. Zaista, ne mogu reći da mi nisu pomogli i to je samo jedan razlog više da se odužim dobrim igrama." - priča nam Pletikosa dodajući:  "To mi je olakšalo sve teške trenutke i zaslužuje svaki respekt. Zna se da je izbornikova uvijek zadnja, a s Bilićem to nije problem jer nas vodi jako dobro."

"A kad već govorimo o povjerenju izbornika, to je zapravo bio veći pritisak za njega nego za mene. Zbog toga su mi teško padali neki pogoci, pogotovo onaj protiv Norveške koji smo primili u posljednjim minutama. A nismo trebali. Uvijek ću dati sve od sebe da opravdam to što je Bilić vjerovao u mene." 

Osjeća li već pritisak na svakom koraku Spartakova zdanja? Očekuju se rezultati proporcionalni visini ulaganja, a u Moskvi su odavna cijepljeni protiv štednje...

"U Rusiji svi financijski dobro stoje, pogotovo pet-šest vodećih klubova kod kojih su i očekivanja, logično, veća. Traže se rezultati i to se osjeća u zraku. Sparat je trofejni klub s velikim ambicijama, višestruki su prvaci a posebno ih motiviraju događaji od lani, kada im je naslov pobjegao zbog lošije gol-razlike. Ali osigurali su kvalifikacije za Ligu prvaka, nastala je euforija i s te strane."

Prvi pa - remi. Susret s Amkarom iz Perma završio je bez pogodaka. Stipe kaže - nezasluženo.

"Odigrali smo odličnu utakmicu i nezasluženo remizirali. Za pobjedu nam je nedostajalo tek malo sportske sreće, a znamo koliko je ona ponekad važna. No, svejedno smo trebali pobijediti. Malo je prerano za stvaranje dojmova o ruskoj ligi, ali moram reći da je zbilja teška. Utakmice su dosta tvrde, igrači čvrsti i sigurno da neće biti lako doći do zacrtanog cilja. Prvenstvo je izjednačeno i nijednoj momčadi neće biti lako stvoriti veću bodovnu razliku i ranije osigurati jasno. Bit će neizvjesno do samog kraja, ali polako, trenutno smo ipak na novom početku."

Dea Redžić
Foto: AFP/Index