Pljuni suca, pljuni FIBA-u, pa se pokušaj dobaciti do Japana...
OVAJ vikend, 26. ili 27. studenog FIBA će donijeti konačnu odluku u dodijeli pozivnica za Svjetsko košarkaško prvenstvo koje će se održati u Japanu sljedeće godine. Deseteročlana komisija u rukama drži samo četiri pozivnice, a među zemljama koje kandidiraju nalazi se i Hrvatska. Wild card bi prema izvorima bliskim FIBA-i trebale dobiti čak tri europske zemlje, no ta činjenica nije ulila optimizam članovima HKS-a.
Osim o Hrvatskoj, FIBA će za vikend odlučiti i o sudbini Italije, SiCG, Turske, Rusije, Kanade, Portorika i Koreje. Tako bi nekako izgledao sukus priče oko dodijele FIBA-inih pozivnica za Japan.
Složit ćete se kako su brzo prošla dva mjeseca od dana kad smo proklinjali FIBA-u zbog napravde koju nam je nanijela na parketu beogradske Arene, kao što ćete se složiti da smo temperament trebali pokazati protiv Slovenije, koja nam je bez pola truda odnijela 6. mjesto, odnosno direktan plasman na SP. Tako bi nekako izgledao sukus Eurobasketa, na kojem je Hrvatska, kao jedan od favorita za medalju, ponovo ostala bez ičega. Ma zamislite.
Svidjelo nam se kad je Toni Kukoč upitao jednog novinara: "Kako to nama uvijek nešto pobjegne za dlaku?" A Kukoča čak i ne simpatiziramo previše. Svidjelo nam se i kad je Neven Spahija, naš izbornik u ostavci uletio u teren i sucu u lice odbrusio "Fuck you!", da bi kasnije poentirao izjavom "Nikad više pod okriljem FIBA-e". No, nekima to i nije bilo pretjerano simpatično. Barem sada tako tvrde.
Aco Petrović smatra da se FIBA-i treba ispričati, iako je za vrijeme prijenosa jasno i glasno kazao da smo pretrpjeli jednu od najvećih krađa u novijoj povijesti sporta. No, dobro, čovjeka koji kao sukomentator Eurolige priča o svojim poslovnim ambicijama i želji da u skoroj budućnosti ordinira po španjolskim parketima, više nitko ne može shvatiti ozbiljno. Bar sa nadamo.
Skupina pod imenom Generacija 92., a koju Danko Radić voli nazvati i Atlanta 96., agresivno je ušla na hrvatsku košarkašku scenu (jer bez njih ne bismo niti znali da postoji) i bombardirala javnost svakojakim priopćenjima čudnog i nostalgičnog sadržaja. Na kraju od žestokog okršaja s HKS-om nismo vidjeli ništa, (najveći problem bio je odrediti mjesto sastanka), kao ni od spasa hrvatske košarke.
Neki će reći da je Cvjetićanin napravio sjajan potez kada je lobirao kod FIBA-e za pozivnicu Hrvatskoj i mi ćemo se složiti s njima. Naša delegacija dovoljno je rekla svojim neodazivanjem na FIBA-inu gala večer, kada ćemo doznati kako stoje stvari na terenu. O sudbini naše košarke neće odlučivati Radić, Skansi, Rađa (kojem Goodyear liga nije smetala dok se Split u njoj natjecao i koji je među prvima poslao Radiću čestitku kada je postao predsjednik), Petrović, a ponajmanje HKS, već ista ona FIBA koju smo prvo malo pljuvali, a onda joj skidali zvijezde s neba. To tako ne ide u svijetu velikih i naš predsjednik Radić to bi među prvima trebao znati. Valjda zato i nije u avionu za Rim. Ako ništa, u nedjelju još stigne otići do Crkve i pomoliti se...
D.R.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati