Tekst: Tibor Toromanović
Foto: AFP

PREDVOĐENA Diegom Maradonom i na terenu Leom Messijem, Argentina želi ponoviti Meksiko 1986. i osvojiti zlato. U Italiji četiri godine kasnije bili su drugi, a potom nisu išli dalje od četvrtfinala.

Godine iščekivanja i razočaranja

Argentina je predstavljala silu od samih početaka modernog nogometa. Na prvom SP-u u Urugvaju od domaćina su izgubili u finalu, no tad je to predstavljalo ogroman uspjeh. Iako su poraženi 4:2, napadač Guillermo Stabile postao je prvi najbolji strijelac SP-a s osam golova. Četiri godine kasnije ubilježili su prvi debakl, u Italiji su bili tek deveti.

Sljedeći SP na kojem su se pojavili bio je u Švedskoj 1958., no bili su tek 13. Nešto bolji bili su u Čileu 1962. kada su osvojili 10. mjesto. Nije to zadovoljavalo nogometom zaluđenu Argentinu, koja je još uvijek čekala na prvi naslov. U Engleskoj 1966. u četvrtfinalu izbacila ih je Engleska 1:0 i to je bio početak velikog rivalstva ovih dviju reprezentacija.

Argentina je uvijek bila snažna, no isto tako na velikim natjecanjima redovito je razočaravala. Za Meksiko 1970. nije se ni plasirala, a četiri godine kasnije u Njemačkoj završila je osma. Nitko se nije pretjerano veselio, Argentinci su bili siti neuspjeha na svjetskim smotrama, a za prvi naslov morali su SP dočekati u Argentini. Na Mundijalu 1978. konačno su se okitili zlatnom kolajnom i podigli trofej pobjednika.

Zlatni dani krajem 70-ih i 80-ih

La Selecion je u skupini tad u dramatičnoj utakmici svladala Mađarsku i Francusku po 2:1 te s već osiguranim plasmanom izgubila od Italije 1:0. Tad se igrao drugi krug, u kojem je poludio Mario Kempes. Protiv Poljske je zabio oba gola u pobjedi 2:0, Argentina je potom remizirala s Brazilom 0:0. Tad je slijedio trijumf 6:0 protiv Perua, a tu je Kempes zabio prva dva gola. Argentina se tako plasirala u finale, a iz druge skupine to je bila Nizozemska.

Odigrale su jedno od najzanimljivijih finala u povijesti, Argentina je povela golom Kempesa u 37. minuti, pa golova nije bilo sve do 82., kad je izjednačio Nanniga. Heroj Kempes zabio je tad u 105. minuti, a u produžetku pobjedu je potvrdio Bertoni u 115. minuti. Kad je sudac odsvirao kraj, cijela Argentina bila je u deliriju, prvom naslovu nadali su se još od 1930. godine. Bili su to slavni dani za Argentince, koji su tad pričali o obrani naslova u Španjolskoj 1982.

No njihova je momčad tad podbacila i završila kao 12. Ponovno se u Argentinu uvukla sumnja da će se dugo čekati do novih uspjeha, no samo četiri godine kasnije Maradonina generacija potrudila se obradovati narod u velikom stilu. O Diegovoj Božjoj ruci u četvrtfinalu protiv Engleza priča se dan-danas, a taj je događaj usijao rivalitet između dviju momčadi. U Meksiku je Argentina kao prva prošla skupinu, zahvaljujući bodu koji je osigurao Maradona u drugoj utakmici protiv Italije golom za 1:1.

U osmini finala Argentina je izbacila Urugvaj 1:0 te dočekala Engleze. U toj epskoj utakmici Diego Maradona rukom je ubacio loptu u gol, sudac nije vidio i dan-danas taj se trenutak zove "Božja ruka". Tuzi Engleza nije bilo kraja, no Argentinci se nisu žalili. Pobjedom 2:1 protiv ljutih rivala osigurali su polufinale, oba je gola zabio Diego. Tamo ih je čekala Belgija, protiv koje Maradona i društvo nisu imali problema. Pobijedili su 2:0, opet s dva gola Maradone, i u finalu za naslov igrali sa Zapadnom Njemačkom.

U uzbudljivom finalu osvojili su drugi naslov prvaka svijeta, pobjedom 3:2 u infarktnoj utakmici. Zanimljivo, tad Maradona nije zabio, strijelci su bili Brown, Valdano i Burruchaga. Nijemci su 10 minuta prije kraja golom Voellera stigli do 2:2 iz 0:2, no Burruchaga je presudio samo tri minute kasnije. Sad je svima bilo jasno da je Argentina vječna sila u nogometu, a iako nije bio prvi strijelac, prvenstvo je obilježio Diego Maradona sjajnim potezima i golovima.

Suša od drugog mjesta 1990. traje i danas

Četiri godine kasnije, u Italiji 1990., Argentinci su ponovno došli do finala, no golom Brehmea Zapadna Njemačka osvetila se rivalima od prije četiri godine. Zanimljivo, nakon tog prvenstva Argentina nikad nije otišla dalje od četvrtfinala, u SAD-u 1994. bila je treća u skupini zbog gol-razlike iako je tad imala Maradonu, mladog Gabriela Batistutu, Claudia Cannigiu. Teško je Argentincima pao takav rasplet, a ključan poraz bio je onaj od Bugarske Hriste Stoičkova u trećem kolu. Niti u Francuskoj 1998. nisu opravdali očekivanja iako su skupinu prošli s tri pobjede, uključujući onu protiv Hrvatske. U četvrtfinalu su ih na penale izbacili Englezi. Pamte se iz te utakmice čarke između igrača dviju momčadi, Argentincima je posebno teško palo što su ih izbacili baš Englezi.

Kako bi im bilo da su znali da će im se isto dogoditi četiri godine kasnije... U Južnoj Koreji i Japanu 2002. godine igrali su u skupini smrti s Engleskom, Nigerijom i Švedskom. Završili su treći, ponovno su se oprostili zahvaljujući Engleskoj, točnije porazu 1:0 koji je potpisao David Beckham. U Njemačkoj prije četiri godine stigli su do četvrtfinala, kad ih je na penale izbacio još jedan drevni rival, Njemačka.

Reprezentativni kadar: Maradona iskušao stotinjak igrača, pa spojio mladost i iskustvo